Tajna veza psihe i glasa: psihogene disfonije i afonije

Psihogene disfonije (promuklosti) i afonije (bezglasje) su bolesti i stanja kojima se bave fonijatri, psihijatri i govorni terapeuti. Karakterizira ih potpuni gubitak glasa (afonije) te veća ili manja promuklost (disfonije), pri čemu nema fizikalnih ili neuroloških poremećaja, a glasnice su zdrave te organski normalne.

Hipokratovo i Freudovo tumačenje

Prvi opis bolesti dao je Hipokrat. On je postavio teoriju da nedovoljna seksualna aktivnost dovodi do bolesti maternice koja može dovesti do trovanja tjelesnih tekućina. Također, maternica može i migrirati do grla gdje uzrokuje globus hystericus (knedlu u grlu) i smetnje glasa.

Sigmund Freud je objasnio ovu, ali i druge psihičke poremećaje kao konverziju. Konverzija je mehanizam kojim psihološki i socijalni stres može uzrokovati fizičku bolest. Freud je pretpostavio da ovi simptomi koji se ne mogu objasniti organskim uzrocima, odražavaju nesvjesni sukob.

Što znamo o bolesti

Bolest se javlja češće u žena i relativno rijetko ju viđamo u praksi. Međutim, s obzirom na to da mnoge psihogene disfonije i afonije prolaze spontano (bez liječenja) tijekom nekoliko dana ili tjedana, vjerojatno se mnogi pacijenti niti ne javljaju liječniku.

Za bolest je karakteristično:

• nagli gubitak govornog glasa, ali i njegov nagli povratak,
• čujan glas pri smijanju i plakanju, kašlju i glasnom čišćenju grla (nema lingvističkog sadržaja),
• obično se ne nalazi fizikalno ili neurološko objašnjenje za bolest,
• može se naći povezanost sa stresnim događajem, neriješenim problemima, problematičnim međuljudskim odnosima,
• bolest je sklona recidiviranju, odnosno ponovnom ponavljanju, pa se može saznati da su se takva stanja javljala i prije.

Kod normalnog udisanja glasnice se razmiču, a glas nastaje izdisajem zraka iz pluća, čime se smanjuje tlak između glasnica koje se tada spajaju i vibriraju.

Pregledom pacijenta sa psihogenom afonijom naći ćemo normalan položaj glasnica pri udisaju, ali kod fonacije, odnosno pokušaja stvaranja glasa, one se ne spajaju, tj. ostaje nekoliko milimetara između njih. Katkada se događa (češće kod psihogene disfonije) da se one čak i spajaju, a glasa nema. Pri kašlju i čišćenju grla glasnice se normalno spajaju te nastaje zvučni kašalj. Pacijenti sa psihogenom disfonijom lakše će brojati i pjevati nego voditi normalan razgovor.

Mogući uzroci

Pacijenti često nisu svjesni svojih psihičkih smetnji. Često je riječ o pacijentima s elementima depresije, stanjima povišenog stresa, napetosti, a mogu biti pridruženi i poremećaji u hranjenju, hipohondrija i histerija.

Prema literaturi se najčešće radi o pacijentima s poremećenim međuljudskim odnosima u obitelji i na poslu. Uzrok može biti i strah od teške bolesti. Autor ovog članka nekoliko puta je, zbog psihogene afonije, liječio inače potpuno zdravu mladu djevojku čiji je brat teško bolestan, traheotomiran i diše pomoću kanile u vratu.

Agresivne metode liječenja u prošlosti

Tijekom stoljeća postojale su razne metode liječenja ove bolesti. Nekada se je inzistiralo na izlječenju pri prvom posjetu liječniku. Metode su bile prilično invazivne i agresivne. Opisane su metode opstrukcije grkljana toliko dugo i jako do gušenja i čekanja da pacijent počne vrištati. Davane su elektrostimulacije, provocirani su grkljan i glasnice praškom, tekućinom i otopinom kokaina.

Krajem prošlog stoljeća su pacijenti sa psihogenom afonijom/disfonijom liječeni prikladnijim metodama liječenja: vježbama disanja, relaksacije, fonetskim vježbama, inhalacijskim fonacijama, vježbama grgljanja, mumljanja, žvakanja. Međutim, i dalje se inzistiralo na brzom rješavanju bolesti, najbolje odmah kod prvog posjeta liječniku/govornom terapeutu.

Suvremen multidisciplinaran pristup

Danas se preporučuje psihodinamska terapija koja pomaže pacijentu razumjeti srž problema. Ne inzistira se na trenutnom, brzom rješavanju bolesti; bolest se postupno liječi, a pacijentu se ostavlja dovoljno vremena da sudjeluje u svom ozdravljenju. Takvim načinom liječenja utvrđeno je da ne samo da se poboljšavaju glasovni problemi, već se smanjuju i simptomi anksioznosti i depresije.

Svaki pacijent sa psihogenom afonijom/disfonijom bi se, prije upućivanja psihijatru, trebao uputiti na pregled fonijatru. Potreban je detaljan endoskopski pregled usta, ždrijela, grkljana i glasnica. Potrebno je isključiti svaki mogući organski uzrok bolesti. Potrebno je učiniti i obradu glasa.

Psihogene smetnje glasa su rijetka i komplicirana stanja, često se pogrešno dijagnosticiraju i tada i pogrešno liječe. Za postavljanje dijagnoze i liječenje ovog poremećaja važan je multidisciplinarnan pristup otorinolaringologa/fonijatra, logopeda, govornog terapeuta, psihologa i psihijatra. Važna uloga pri postavljanju dijagnoze i u liječenju pripada i obiteljskom liječniku.