Suženja dišnoga puta u području glasnica, grkljana i dušnika

Laringotrahealne stenoze su suženja dišnoga puta u području grkljana i dušnika koja mogu rezultirati otežanim disanjem, srčanim zastojem te dovesti katkada i do smrti. Stenoze grkljana i dušnika dijele se na prirođene (kongenitalne) i stečene.

Prirođene su sve one koje su prisutne odmah po rođenju djeteta ili se prepoznaju vrlo brzo nakon poroda.

Stečene se dijele prema načinu nastanka na:

• traumatske,
• infektivne,
• stenoze uz sistemske i autoimune bolesti,
• tumorske,
• idiopatske (bez jasnog uzroka)

Prirođene stenoze

Od prirođenih laringotrahealnih stenoza treba spomenuti laringealnu membranu i subglotične stenoze.

Laringealna membrana predstavlja embrionalno nerazdvojene glasnice, između kojih se nalazi tanji ili deblji dio tkiva koji otežava disanje i govor. Simptomi ovise o veličini membrane; varira veća ili manja promuklost i otežano disanje.

Subglotične stenoze su suženja dišnoga puta ispod glasnica, prostora koji je u ljudi najuži dio dišnoga puta. Kada su prirođene, mogu biti praćene i drugim anomalijama.

Liječenje prirođenih laringotrahealnih stenoza je najčešće kirurško. Kod laringealnih membrana laserom se presiječe tkivo koje spaja glasnice uz eventualnu resekciju dijela tkiva te nekada i postavljanje silikonskog umetka (tzv. stenta) između glasnica kroz nekoliko tjedana zbog sprečavanja ponovnog zarastanja i nastanka priraslica. Subglotične stenoze liječe se također kirurški. Liječenje je kompliciranije, osobito ako postoje i druge anomalije, npr. pareza (nepomičnost) glasnica.

Stečene stenoze

Stečene traumatske laringotrahealne stenoze nastaju danas najčešće nakon produljene intubacije kod pacijenata na respiratorima (pratimo povećani broj stenoza nakon pojave COVID-a), kod tupe traume vrata kod prometnih nesreća i drugih ozljeda, kod termičkih ozljeda vrućim zrakom i drugim plinovima te stenoze nakon traheotomija.

Infektivne stenoze su danas na sreću rijetke. Također nastaju najčešće kao rezultat lokalne infekcije i upale te posljedičnog razvoja ožiljnog tkiva i sužavanja dišnog puta nakon lokalno nastale ozljede u području glasnica, grkljana i dušnika. Povremeno otkrijemo tuberkulozu grkljana. Ranije su infektivne stenoze bile vrlo česta komplikacija difterije.

Stenoze se mogu javiti uz neke sistemske i autoimune bolesti kao što su amiloidoza, Wegenerova granulomatoza i polihondritis. Kao uzrok stenoza se često spominje i laringofaringealni refluks.

Stenoza, suženje dišnoga puta, može nastati kao posljedica rasta tumora u području grkljana i dušnika. Kod djece i odraslih se može naći papilomatoza grkljana kao uzrok promuklosti i otežanog disanja. Bolest je neizlječiva, uzrokovana HPV virusom i sklona je recidiviranju. Kod nekih pacijenata će biti potrebno i više desetaka operacija tijekom života.

Uz dobroćudne tumore kao uzrok stenoze, uzrok može biti i zloćudni tumor.

Idiopatske stenoze u području grkljana i dušnika najčešće pogađaju mlađe žene u dobi od oko 40 godina (od 20 do 60 godina). Smatra se da stanovitu ulogu u nastanku bolesti ima utjecaj hormona i autoimuni poremećaj.

Simptomi stenoza ovise o veličini i položaju stenoze. Može se javiti veća ili manja promuklost, smetnje disanja koje u početku mogu biti vrlo blage. Mogu se javiti i smetnje gutanja, potreba za čišćenjem grla, kašalj.

Dijagnosticiranje i liječenje

Nažalost, često se dogodi da simptomi ostanu neprepoznati i da prođu mjeseci prije postavljanja dijagnoze.

Dijagnoza se postavlja endoskopski, optičkim instrumentima kroz usta ili nos, u budnom stanju i tijekom sna. U određivanju stupnja suženja grkljana i dušnika potrebno je učiniti i radiološke pretrage, CT i MRI te plućne funkcijske testove koji su važni i za odluku o odabiru načina liječenja.

Za liječenje stenoza prvi izbor liječenja je kirurški; kod tankih, manjih stenoza odličan izbor je resekcija laserom te privremeno postavljanje balona pod visokim tlakom kroz dvije minute nekoliko puta (obično tri postupka na jednoj operaciji) ili postavljanje silikonskih umetaka koji sprečavaju ponovni nastanak stenoze.

Kod većih, debljih i starih (zrelih) stenoza i obilnih ožiljaka izbor liječenja je otvorena kirurgija uz resekciju bolesnog dijela grkljana i dušnika te njihova rekonstrukcija mobilizacijom ostatka dušnika. Operacija se radi bez traheotomije ili uz privremenu traheotomiju. Ako resekcija nije moguća, izbor liječenja je trajna traheotomija i postavljanje tzv. T kanile.