Sjetite je se kad su povećani limfni čvorovi, a što u stvari znate o limfi?
Premda relativno malen (čine ga limfne žile, limfni čvorovi i tkivo pridruženo sluznicama dišnog, probavnog i urogenitalnog sustava te nekoliko limfatičnih organa), limfni sustav ljudskog tijela važan je za život i zdravlje iz najmanje tri razloga. Služi za optok limfe, izvanstanične tkivne tekućine podrijetlom iz krvne plazme, koja ispunjava prostor između stanica
Nakon ulaska u limfne kapilare teče limfnim žilama koje se ulijevaju u dva velika limfovoda, a oni u desnu i lijevu potključnu venu. Limfni je sustav važan i zbog prijenosa masti iz probavnog sustava u krvotok, kao i zbog brojnih limfatičnih organa (tonzila, limfnih čvorova, timusa, slezene i koštane srži) koji čine dio obrambenog – imunosnog sustava, što je važno za razvoj i nastanak specifičnog imunosnog odgovora u tijelu na strane mikroorganizme, stanice i otrove.
Odmah nakon ulaska u limfne kapilare, početna je limfa bistra, sastava jednakog onom izvanstaničnih tekućina. Iz kapilara ide u veće limfne žile, od kojih neke donose, a druge odnose limfu u prolazne lokalne limfne čvorove – ondje se limfa obogaćuje krvnim stanicama i proteinima. Premda je po sastavu najviše nalik krvnoj plazmi, od nje se razlikuje i ovisno o tkivu koje limfa oplahuje: u limfnim čvorovima je prozirnija, ali i bogatija limfocitima, a u probavnom sustavu je mliječnobijele boje jer obiluje trigliceridima koji se stvaraju iz hrane bogate mastima.
Limfni su čvorovi malene, okrugle tvorbe raspoređene u pet glavnih skupina po tijelu, a u svakoj može biti i stotinjak čvorića promjera samo nekoliko milimetara sve do dva centimetra, a kod nekih ozbiljnih bolesti i više
Rad limfnih žila potiču tri vrste limfnih pumpi
Protok u limfnim žilama odvija se vrlo sporo u odnosu na onaj u krvnim žilama te pomoću djelovanja glatkih mišićnih vlakana u stijenkama samih limfnih žila. Te tvorbe nalikuju venskim zaliscima i sprečavaju povrat limfe u tkiva. Zahvaljujući tom mehanizmu, limfa ne ide unatrag, osim ako ne postoje bolesti ili poremećaji koji sprečavaju normalan tijek limfne drenaže pa su tada mogući zastoji u optoku koji rezultiraju tzv. limfedemima. Limfa se iz desne polovice prsnoga koša, vrata i glave ulijeva u desnu, a limfa iz ostatka tijela ulijeva se u lijevu potključnu venu. Limfne kapilare imaju tanak zid, nalik krvnim kapilarama, ali su ekstremno propusne i građom prilagođene vraćanju proteina u cirkulaciju. Osim te funkcije, putem limfe apsorbiraju se lipidi i druge hranjive tvari iz sluznica probavnog trakta (crijeva), ali se njome iz organizma uklanjaju i bakterije te drugi štetni čimbenici nastanka raznih zaraznih i onkoloških bolesti koje limfa doplavi do limfnih čvorova, gdje bivaju uništeni.
Prosječna brzina protoka limfe je 120 ml na sat, a ovisi o radu limfne pumpe i proporcionalna je tlaku tekućine u međustaničnim prostorima tkiva. Rad limfnih žila potiču tri vrste limfnih pumpi: kapilarna pumpa, vanjska kompresija okolnog tkiva (osobito mišića) na limfne žile i rad zalistaka u limfnim žilama. Veće limfne žile sadrže glatke mišićne stanice koje pomažu ritmičko pomicanje limfe u žilama. Dnevno se u krv ulije oko tri litre limfe, što je gotovo ista količina tekućine koja se dnevno iz krvnih kapilara otpusti u tkiva i ne ide natrag u kapilare. Iz toga proizlaze i tri glavne funkcije limfnog sustava: održavanje ravnoteže tlaka i volumena međustanične tekućine, prijenos proteina, masti i nekih vitamina od tankog crijeva do krvi te imunosna funkcija.
Stotine limfnih čvorova
U tijek limfe uključeni su limfatični organi, od kojih su najbrojniji limfni čvorovi. Građeni su od specijaliziranog tkiva koje ima funkciju skladištenja i sazrijevanja leukocitnih krvnih stanica – limfocita – te uklanjanje tijelu stranih antigena, bilo da je riječ o patogenim mikrobima, ostarjelim krvnim stanicama, zloćudnim stanicama ili bilo kojim drugim tijelu stranim i opasnim česticama. Limfni su čvorovi malene, okrugle tvorbe raspoređene u pet glavnih skupina po tijelu, a u svakoj može biti i stotinjak čvorića promjera samo nekoliko milimetara sve do dva centimetra, a kod nekih ozbiljnih bolesti i više. Među njima su najpoznatiji vratni (cervikalni), pazušni (aksilarni), preponski (ingvinalni), te traheobronhalni (u prsištu) i mezenterijalni (u trbušnoj šupljini) limfni čvorovi.
Svaka od tih skupina limfnih čvorova prima i filtrira limfu iz točno određenog dijela tijela. Od ostalih limfatičnih organa najpoznatiji su krajnici ili tonzile, koji su prva crta obrane od patogenih mikroorganizama na ulazu u ždrijelo. U trbušnoj šupljini, ispod lijevog luka rebara, smještena je slezena, organ kojemu je jedna od glavnih funkcija filtracija i uklanjanje iz cirkulacije oštećenih i starih krvnih stanica te drugih tijelu stranih čestica, a prsna žlijezda (timus) i koštana srž najvažniji su organi za sazrijevanje T i B limfocita te drugih leukocitnih stanica krvi.
Od upalnih bolesti, stanja i poremećaja limfnog sustava koji zahvaćaju limfne žile i limfne čvorove najpoznatiji su limfangitisi – upale limfnih žila, različitog uzroka, najčešće infektivne prirode, s njima mogu, a i ne moraju biti povezani limfadenitisi – upalne bolesti limfnih čvorova kod kojih su čvorovi povećani i bolni na dodir. Takvi se čvorovi najčešće uočavaju i pipaju na vratu tijekom streptokoknih angina, ali i kod običnih prehlada. Bezbolna povećanja limfnih čvorova nazivaju se limfadenopatije, a uzrok mogu biti infekcija ili zloćudna bolest. To je stanje čest simptom infektivne mononukleoze, zarazne virusne bolesti kod mladih ljudi, takozvane bolesti poljupca.