Simptomi prehlade kod djece: Što učiniti kad se mali nosići začepe?

Glavni simptomi prehlade su sluz iz nosa i začepljen nos koji kod dojenčadi otežavaju hranjenje i remete san. Stoga je glavno pitanje kako u tim situacijama osigurati prohodnost nosa, omogućiti neometano hranjenje i san, te spriječiti nastanak komplikacija poput upale uha.

Fiziologija i funkcija nosa

Nos je ulazni dio dišnog sustava. Sastoji se od dvije nosnice, a svaka ima tri nosne školjke koje se nastavljaju u nosne hodnike i dalje u dišni put i ždrijelo. U donji nosni hodnik otvara se suzni kanal, a u gornji i srednji otvaraju se sinusi. Nos je Eustahijevom tubom povezan s uhom. Sluznica nosa prekrivena je sluzi koju proizvode žlijezde u sluznici, a sadrži imunološki aktivne tvari. Površinu sluznice prekrivaju i male, oku nevidljive pokretljive niti (cilije) koje omogućuju gibanje sluzi. U sluznici se također nalaze i njušne stanice.

Čovjek refleksno diše na nos, iako može i na usta. No, djeca mlađa od 6 mjeseci ne znaju disati na usta, nego samo na nos. Disanje na nos je učinkovitije jer građa nosa omogućava brži protok zraka nego pri disanju na usta, te bolju opskrbu kisikom i najudaljenijih dijelova dišnog trakta. Jednako tako, zrak se u nosu automatski i pročišćava. Čestice nečistoće hvataju se na sluz i cilije, a imunološke sluznične komponente dodatno doprinose pročišćavanju.

U nosu se temperatura i vlažnost udahnutog zraka prilagođavaju tjelesnim potrebama te se izbjegava podraživanje dišnih putova hladnim/pretoplim ili presuhim/prevlažnim zrakom. Pri strujanju zraka kroz nos aktiviraju se i refleksni mehanizmi koji utječu na normalan rad srca, disanje, te lučenje suza. Način na koji zrak prolazi kroz nos utječe na formiranje pojedinih glasova, tako da nos ima važnu ulogu u vokalizaciji. Nos je i glavni perceptorni organ za osjet mirisa, od kojeg polaze signali prema mozgu. Dobra prohodnost nosa preduvjet je dobre ventilacije Eustahijeve tube i održanja normalnog tlaka u uhu i time urednog sluha, a također i urednog otjecanja suza.

Uzroci i posljedice začepljenosti nosa

Slaba prohodnost nosa glavni je razlog zbog kojeg su narušene ranije nabrojene funkcije nosa. Najčešće je to zbog nosne kongestije, tj. začepljenosti nosa upalne prirode. Tada zbog nakupljanja tekućine i upalnih stanica iz proširenih kapilara u sluznici nosa dolazi do bubrenja sluznice i produkcije prekomjerne količine sekreta pa zrak ne može normalno strujati. Najčešći uzrok tome su akutne virusne infekcije gornjih dišnih putova, rjeđe bakterijske.

U djece su tegobe češće i izraženije nego u odraslih ponajprije zato što su njihovi nosni hodnici uži pa već i mala kongestija dovodi do smetnji pri disanju. Kako mala djeca ne znaju disati na usta, začepljenost nosa ih čini iznimno razdražljivima. Takvo stanje često ometa i uzimanje obroka, pogotovo kod dojenčadi koja da bi mogla sisati mora moći disati na nos. Također, začepljenost nosa povećava rizik razvoja sekundarnih bakterijskih infekcija i komplikacija dišnih putova, primjerice, upale uha. Ako kongestija predugo traje, pogotovo kod male djece, može negativno utjecati na sluh (provodne smetnje sluha), njuh i razvoj govora. Značajna začepljenost može ometati i spavanje, uzrokovati hrkanje, ali i apneje (pauze u disanju) tijekom sna.

Kako spriječiti i ublažiti začepljenost nosa?

Iz svih ovih razloga važno je spriječiti i ublažiti začepljenost nosa, a pogotovo dulje trajanje kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica. Preventivne mjere obuhvaćaju izbjegavanje iritansa i alergena koji mogu provocirati nosnu kongestiju, primjerice, prašine, duhanskog dima, duljeg boravka u prostorijama sa suhim zrakom, što je zimi osobit problem zbog grijanja. Korisno je ovlaživati zrak i prozračivati prostorije te izbjegavati pregrijavanje prostorija u kojima se boravi.

Ove su mjere poželjne i kada nastupi začepljenost nosa. Od preparata koje možemo koristiti za bolju prohodnost nosa i olakšanje disanja na nos razlikujemo:

1) one koji djeluju na vlaženje nosa i na njegovo bolje čišćenje

2) one koji sadrže aktivne supstancije koje smanjuju otok sluznice i sekreciju (klasični dekongestivi)

3) one koji smanjuju otok sluznice na principu osmoze i razrjeđuju sekret (prirodni dekongestivi).

Svi ovi preparati mogu se naći u ljekarnama u obliku kapi ili spreja.

Kad je nos začepljen, fiziološka otopina stiže u pomoć

Prva i najjednostavnija skupina preparata koji potpomažu čišćenje i vlaženje nosa su fiziološka otopina i izotonična morska voda. Korisno ih je obilno ukapati ili ušpricati u nos, nakon toga malo pričekati i potom starijoj djeci ispuhati nos, a dojenčadi i maloj djeci pomoću pumpice ili nosnog aspiratora izvući natopljeni sekret iz nosa.

Kapi za nos dojenčadi je najbolje ukapavati u ležećem položaju. Starijoj djeci glava treba biti blago ispod razine trupa, okrenuta u onu stranu na kojoj je i nosnica u koju se ukapava i u tom položaju ostati koju minutu. Prednost prve skupine preparata je što se mogu često i dugotrajno koristiti jer neće isušiti i ošteti sluznicu nosa i nemaju nikakvih nuspojava. No, mana im je što nisu pretjerano učinkoviti i neće smanjiti edem tkiva i sekreciju nosa.

Naime, oni nemaju dekongestivni učinak jer imaju istu koncentraciju soli kao i tjelesne tekućine tako da ne mogu izvući suvišnu tekućinu iz otečenog tkiva sluznice nosa, a nemaju ni protuupalni učinak.

Dekongestivi s aktivnim tvarima

Klasični dekongestivi imaju aktivne tvari (oksimetazolin, efedrin klorid, nafazolin…) koje smanjuju otečenost sluznice i lučenje sekreta iz nosa tako što stišću krvne žilice u sluznici nosa. Stoga su znatno učinkovitiji od prethodne skupine preparata. Najbolje ih je upotrijebiti nakon preparata za čišćenje kako bi bolje prionuli uz sluznicu. No nakon što prestanu djelovati, zna doći do reaktivnog proširenja kapilara i ponovnog pojačanja lučenja sekreta.

Prečesta i dugotrajna uporaba djeluje nepovoljno na samu sluznicu, tako što je isušuje i može uzrokovati njezino oštećenje. Zato je važna njihova kontrolirana primjena, što znači ograničiti upotrebu na najviše 5 – 7 dana u kontinuitetu s maksimalno tri ukapavanja tijekom dana. Dekongestivi nisu preporučljivi za dojenčad, a kod male djece potreban je poseban oprez.

Hipertonična morska voda – prirodni dekongestiv

Uz prethodne dvije skupine preparata, danas imamo i takozvane prirodne dekongestive. To su preparati hipertonične morske vode koji su značajno djelotvorniji od prve skupine (izotoničnih otopina), a nisu agresivni, tj. nemaju nepovoljne učinke isušivanja sluznice kao klasični dekongestivi. Ti preparati sadrže prirodne mineralne soli mora. Zbog svoje hipertoničnosti jednostavnim mehanizmom osmoze izvlače suvišnu tekućinu iz tkiva i razrjeđuju gusti sekret, uz to, jako dobro vlaže sluznicu i obnavljaju mukocilijarnu aktivnost i čišćenje nosa.

Također, dokazano je njihovo djelovanje i na medijatore upale, u smislu da imaju protuupalni učinak. Važno je napomenuti da se prirodni dekongestivi hipertonične morske vode dobro podnose, tj. nisu neugodni i mogu se dugo koristiti, upravo zbog prilagođene optimalne razine hipertoničnosti. Prednost je i što hipertonična morska voda nema ograničenje s obzirom na dob te danas postoje preparati koje mogu koristiti i novorođenčad. U djece do 6. mjeseca života poželjna je i jednostavnija primjena u obliku kapi. Nakon navršenih 6 mjeseci može se i pomoću spreja u nos raspršivati maglica morske vode, već prema afinitetu roditelja i djeteta.