Savjeti za poboljšanje sluha i prevenciju gubitka sluha

Obično se kaže da sljepoća ljude odvaja od stvari, a gluhoća od ljudi. I zaista, osobe slabijeg sluha se povlače iz komunikacije jer je ne mogu pratiti, pogotovo u socijalno najatraktivnijim situacijama kad govori više ljudi ili postoje dodatni pozadinski zvukovi (uključujući žamor, glazbu, puhanje vjetra ili šum mora).

Što se događa sa sluhom dok starimo?

Sa starenjem naš sluh slabi i to na više područja: frekvencijski raspon koji uho čuje se smanjuje, potreban je jači intenzitet da bi se zvuk registrirao, a istovremeno uho postaje osjetljivo, pa i preosjetljivo na jače intenzitete koje onda čovjek općenito teže podnosi nego ranije. Na ovo se često ne misli, ali upravo zato osobe slabijeg sluha dosta zamaraju buka i slušanje. Ako osoba sluša govor, potrebno je dulje vrijeme da se poruka „dešifrira“, pa je potrebno i da govornik bude sporiji.

U svakom slučaju, sve ovo su očekivani i dobro poznati procesi koje ipak možemo pokušati odgoditi ili ublažiti.

Rizični čimbenici i kako zaštititi sluh

Rizični faktori za ranije i jače oštećenje sluha su, u prvom redu, genetska predispozicija, a zatim dulja izloženost buci (opasnost od intenziteta preko 80 dB). Kod kratkog izlaganja jačem intenzitetu može doći do prolaznog oštećenja sluha koji se potom spontano oporavi, ali i to treba shvatiti kao znak upozorenja. 

Iako se ne može uvijek spriječiti oštećenje sluha, ipak možemo poduzeti neke korake kako bismo smanjili rizik. Nikad nije prerano, a niti prekasno da se počne koristiti zaštita od buke ili prihvati općenito zdraviji životni stil.

Osjetne stanice u unutrašnjem uhu prilično su osjetljive na cirkulacijske promjene koje se javljaju u nekim sistemskim bolestima, pa se stoga preporučuje:

• Kontrolirati i regulirati krvni tlak i čuvati zdravlje srca i krvnih žila, prema potrebi uzimati terapiju protiv povišenog tlaka ili visokog kolesterola.
• Prestati pušiti i ograničiti unos alkohola zbog potencijalnih cirkulacijskih smetnji, ali i toksičnog okruženja koje se u unutrašnjem uhu stvara kod pretjerane upotrebe alkohola.
• Kontrolirati i regulirati šećer u krvi – osobe s dijabetesom imaju dvostruko veću vjerojatnost da će razviti oštećenje sluha. Slično visokom tlaku i šećer može oštetiti osjetne stanice u uhu.
• Vježbajte redovito i reducirajte stres – vježbanje pojačava dotok krvi i pomaže tijelu, pa tako i uhu na mnogo načina. Pritom treba biti paziti na glazbu uz koju se često vježba, da ne bude preglasna, a u teretani na pravilno podizanje i težinu tereta. Vježbanje smanjuje i stres, a kronično visoke razine stresa nisu dobre ni za slušanje, niti za zdravlje općenito.
• Jedite hranu bogatu mineralima i vitaminima – neki vitamini i minerali, naročito B12, kalij i magnezij važni su za dobar sluh. Važno je održavati i normalnu razinu željeza u krvi.
• Poznavati obiteljsku povijest bolesti uha i sluha – od ovoga ne možemo pobjeći, ali je dobro znati postoji li genetski rizik da se na vrijeme dijagnosticira i korigira oštećenje sluha, prema potrebi i slušnim pomagalom, da bi izbjegli negativne učinke nagluhosti kao što su socijalna izolacija, depresija i kognitivne teškoće.
• Treba biti svjestan lijekova koji mogu uzrokovati oštećenje sluha. Ovakvi lijekovi nazivaju se ototoksični lijekovi i ima ih u svim grupama lijekova, od onih najbanalnijih do kemoterapeutika ili intravenskih antibiotika. U nekim slučajevima moguće je uzeti alternativni, ali sličan lijek da bi se smanjio rizik za oštećenje sluha.
• I na kraju, ali možda i najvažnije: najlakše je smanjiti rizik od oštećenja sluha uzrokovanog bukom koja nas u današnje vrijeme često okružuje – nekoga na poslu, nekoga u slobodno vrijeme. Bez obzira na dob i zdravstveno stanje, uvijek je dobro zaštititi uši kad znamo da ćemo biti izloženi jakim zvukovima bilo koje vrste. Buka je opasna za sluh, ali ju je vrlo lako izbjeći, to je najpreventabilniji oblik oštećenja sluha. Svaka buka iznad 85 dB može oštetiti sluh.

Kako možete znati da ste u prebučnoj okolini?

Kako u svakodnevnom životu nemamo mjerač decibela pri ruci, evo nekoliko praktičnih znakova da smo u prebučnoj okolini:

• Ako smo na nekom događanju gdje tijekom komunikacije stalno pojačavamo intenzitet glasa, a moramo se sve više približavati sugovorniku da bi razgovor bio moguć.
• Nakon odlaska iz bučnog okruženja povratkom u „tišinu“ govor nam je prigušen, kao da su uši začepljene ili se javi šum – ovo je gotovo siguran znak da je sluh u nekoj mjeri oštećen.