Riječ otorinolaringologa: Krajnici se ne vade samo djeci

Upaljeni krajnici, uz upale sinusa i zubi, mogu biti i žarište za nastanak nekih kožnih i ostalih bolesti pa je ponekad indicirana tonzilektomija radi njihova liječenja.

U djetinjstvu doista nije rijetkost operirati krajnike pa tako svatko od nas, ako već nema osobno iskustvo, ima sjećanje na barem jednog prijatelja ili prijateljicu kojem su „izvadili mandule“ zbog čega je po preporuci liječnika morao jesti sladoled da ga manje boli. I dok djeca sa svojevrsnim ponosom pričaju prijateljima o tom iskustvu koje su hrabro prošli, odraslima sladoled nije dovoljan za utjehu.

Malo šale nije naodmet, no o operaciji krajnika u odrasloj dobi te o tome što možemo očekivati razgovarali smo s uglednim zagrebačkim otorinolaringologom iz Poliklinike Sinteza, prof. dr. sc. Mislavom Gjurićem, stručnjakom za bolesti nosa, sinusa i uha te plastično-rekonstruktivnu kirurgiju glave i vrata.

U kojim se slučajevima operiraju krajnici u odrasloj dobi?

Krajnici se odstranjuju odraslima koji boluju od čestih upala krajnika i grla, odnosno upala koje se ponavljaju više puta godišnje u posljednjih nekoliko godina. Okvirna preporuka za operaciju stoji ako ste upalu krajnika imali tri ili više puta u svakoj od prethodne tri godine, pet ili više puta u svakoj od prethodne dvije godine ili sedam ili više puta u prethodnih godinu dana.

Što sve dovodi do povećanja krajnika kod odraslih?

Budući da su krajnici dio obrambenog limfatičkog sustava organizma, njihovo se povećanje događa kod akutnih i kroničnih upala usne šupljine i ždrijela različitih uzroka.

>>Sjetite je se kad su povećani limfni čvorovi, a što u stvari znate o limfi?<<

Može biti riječ o virusnim, bakterijskim ili gljivičnim upalama, alergijskim reakcijama na hranu ili lijekove, poremećenoj funkciji gornjeg probavnog traka s refluksom kiselog sadržaja ili tumorskim promjenama na krajnicima. No veličina krajnika nije presudna u odluci o eventualnoj operaciji kod kronične upale.

Dapače, mali, atrofični, ali razrovani i gnojnim čepovima ispunjeni krajnici mogu stvarati velike probleme te izazivati ponavljajuće upale. Neki bolesnici nisu ni svjesni da je otežano disanje na nos (zbog devijacije septuma, polipa u nosu ili otečene nosne sluznice) glavni uzrok problema s grlom pa ga treba i najprije riješiti.

Koji simptomi upućuju da postoji problem s krajnicima?

Uobičajeno se bolesnici žale na grlobolju pri gutanju sline i hrane, a ponekad se primjećuje neugodan zadah iz usta. Osim toga, često su povećani limfni čvorovi na vratu, kao i tjelesna temperatura. Bolovi mogu biti tako jaki da je otežano otvaranje usta i gutanje.

Nerijetko su smetnje više izražene na jednoj strani, što može upućivati na razvoj apscesa u krajnicima, odnosno oko njih.

Operiraju li se krajnici i kod opstruktivne apneje u snu?

Operacija krajnika kod opstruktivne apneje u snu može biti samo dio pomoćne terapije jer je kod apneje najvažnija terapija s aparatom za potpomognuto disanje. Ako pacijent ne tolerira dobro masku za disanje zbog znatno povećanih krajnika (ili suženog nosa), indicirana je tonzilektomija kako bi nakon toga tolerancija na masku bila poboljšana.

Spomenimo i smanjenje hrkanja kod osoba koje nemaju apneju, nego „samo hrču“. Kod hrkača je česta pretilost u kombinaciji sa širokim, kratkim vratom i otečenom, mlohavom sluznicom ždrijela i nepca.

Krajnici su također nerijetko povećani. I u tom slučaju savjetujemo odstranjenje krajnika u kombinaciji sa zatezanjem sluznice ždrijela i nepca kako bi se smanjila mlohavost ždrijela koja dovodi do hrkanja.

Postoje li druge indikacije za operativni zahvat krajnika u odrasloj dobi?

Uz spomenute kronične, ponavljajuće upale krajnika, odstranjenje krajnika preporučujemo svim bolesnicima koji su preboljeli tzv. peritonzilarni apsces. Riječ je o komplikaciji akutne upale krajnika sa stvaranjem gnoja oko krajnika i na vratu, što se može privremeno zaliječiti antibioticima i ambulantnom incizijom apscesa, ali dugoročno gotovo uvijek uzrokuje ponavljanje upala i zahtijeva operaciju.

Upaljeni krajnici, uz upale sinusa i zubi, mogu biti i žarište za nastanak nekih kožnih i ostalih bolesti pa je ponekad indicirana tonzilektomija radi njihova liječenja. I konačno, krajnici mogu biti sijelo tumora te je tada operacija nužna i hitna u svrhu postavljanja dijagnoze i liječenja.

Kako se obavlja tonzilektomija?

Operacija krajnika ili tonzilektomija obavlja se pri općoj anesteziji tako da se povećani krajnici izljušte iz svog ležišta unutar nepčanih lukova. Ljuštenje se obavlja pomoću hladnih instrumenata, laserom, radiofrekvencijom, ultrazvukom ili mikrodebriderom.

Budući da nakon odstranjenja krajnika u nepčanim lukovima ostaje rana koja se ne šiva, njezino cijeljenje traje otprilike dva do tri tjedna.

Kažu da je kod odraslih oporavak teži nego kod djece. Je li to istina?

Postoperacijski tijek je bolan i uz uzimanje lijekova protiv bolova, ali djeca ga, srećom, mnogo bolje podnose od odraslih. Osim tableta ili čepića protiv bolova, vrlo je koristan oralni viskozni adherentni gel koji oblaže sluznicu usta i ždrijela te smanjuje bol pri gutanju.

U prvim danima nakon operacije treba piti dosta tekućine, a prehrana se temelji na laganoj kašastoj hrani koja uključuje juhe, krumpire, sladoled, banane, jaja i sok od jabuke. Potrebno je mirovati barem tjedan dana, a povratak svakodnevnim aktivnostima slijedi nakon dva tjedna.

Zbog cijeljenja operacijske rane i čišćenja tkiva nastaje neugodan zadah iz usta koji se može ublažiti grgljanjem i ispiranjem usta otopinom antiseptika.

Postoje li rizici od komplikacija?

Operacija krajnika nosi rijedak, ali ozbiljan i za život potencijalno opasan rizik od poslijeoperacijskog krvarenja koje se javlja u 8 do 14 posto slučajeva, a kod 1 do 4 posto pacijenata zahtijeva zaustavljanje krvarenja u operacijskoj dvorani.

Najčešće se javlja unutar 12 do 24 sata nakon operacije (rano krvarenje) ili između petog do osmog dana (kasno krvarenje), ali moguće je i unutar tri tjedna. Zbog toga je neophodna uska suradnja liječnika i pacijenta kako bi postupanje u tom slučaju bilo koordinirano.

Što biste preporučili za prevenciju upale krajnika?

Za prevenciju upale krajnika vrijede iste preporuke kao i za prevenciju ostalih upala gornjeg dišnog i probavnog trakta.

Važno je jačati otpornost organizma zdravom i uravnoteženom prehranom, čestim boravkom na svježem zraku, redovitom fizičkom aktivnošću, izbjegavanjem pušenja ili boravka u zagađenim prostorima. Važno je i redovito prati ruke, prekrivati usta pri kašljanju ili kihanju te nositi zaštitnu masku u određenim situacijama.