Puknuće bubnjića – uzroci, simptomi i liječenje

Perforacija ili ruptura bubnjića je otvor ili rupa na bubnjiću. Bubnjić odjeljuje zvukovod od srednjeg uha i s vanjske je strane obložen kožom koja se nastavlja na kožu zvukovoda. Ima srednji sloj koji se sastoji od sloja fibroznog tkiva, a s unutarnje strane obložen je sluznicom koji se nastavlja na  sluznicu bubnjišta.

Bubnjić ima važnu ulogu jer prenosi i amplificira zvuk u obliku vibracija koje se prenose dalje u srednje i u unutarnje uho. Bubnjić ima i zaštitnu ulogu, odnosno djeluje kao barijera između zvukovoda i srednjeg uha te čuva srednje uho i njegove sastavnice od nečistoće i bakterija. Njegova cjelovitost omogućava nam dobar sluh, a istovremeno čuva od infekcija.

Uzroci perforacije bubnjića

Najčešći uzroci perforacije bubnjića su:

• infekcije uha,
• ekstremne promjene tlaka (barotrauma) i
• mehanička trauma.

Infekcije i upale srednjeg uha uzrokuju nakupljanje sekreta u srednjem uhu te pritišću na bubnjić koji u konačnici puca (rupturira) kako bi se oslobodio upalnog sekreta. Dolazi do curenja upalnog sekreta iz uha koje, ako traje dulje vrijeme i nije adekvatno liječeno, može dovesti i do kronične upale i/ili razvoja komplikacija.

Barotrauma kao uzrok perforacije bubnjića je česta kod ronioca ili onih koji mijenjaju nadmorsku visinu (putovanje zrakoplovom, alpinizam), a nisu u mogućnosti prilagoditi promjene tlaka u srednjem uhu. Tada dolazi do prebrze promjene tlaka u srednjem uhu i bubnjić puca.

Mehanička trauma jedan je od najčešćih uzroka perforacije bubnjića. Najčešće se događa prilikom čišćenja uha štapićima (zbog toga su nekadašnji otorinolaringolozi govorili kako u uho ne ide ništa manje od lakta!), pribadačama, raznim drugim oštrim predmetima. Tu je i izravan udarac u uho, kao tupa trauma (udarac loptom  ili primjerice rukom po uhu) nakon čega također može doći perforacije bubnjića.

Simptomi i znakovi perforacije bubnjića

Prilikom pucanja bubnjića može se javiti jaka bol u zahvaćenom uhu, a ako je riječ o upali može doći i do curenja guste sluzi, sukrvavog ili gnojnog iscjetka neugodnog mirisa. Upala srednjeg uha čest je uzrok puknuća bubnjića kod djece dobi do tri godine. Uho tada može curiti nekoliko dana, a važno je raditi toalete uha prema preporuci liječnika kako se upala ne bi proširila.

Kod barotraume ili mehaničke traume u početku se može javiti bol koja vrlo brzo prestane. Prethoditi joj može osjećaj pritiska u ušima i nemogućnost izjednačavanja tlaka u uhu (pucketanje u ušima). Kod perforacije bubnjića pacijent vrlo često navodi da ima osjećaj slabijeg sluha na to uho, punine u uhu, a ponekad se javlja i šum ili zujanje u uhu.

Ako se uz navedene simptome javljaju i glavobolja, mučnina, povraćanje, vrtoglavica ili pareza ličnog živca, važno je što prije javiti se otorinolaringologu.

Pregled otorinolaringologa i liječenje

Važno je pregledom uha (otoskopijom) utvrditi izgled perforacije te postoji li ili ne postoji upalno zbivanje, jer to u konačnici određuje i terapiju. Otomikroskopskim pregledom moguće je vidjeti sitne točkaste perforacije pod povećanjem, koje nisu vidljive običnim otoskopskim pregledom. Ako postoji značajniji gubitak sluha možda će biti potrebno učiniti i audiometrijske pretrage poput tonskog audiograma koje će pokazati koliko je perforacija bubnjića utjecala na gubitak sluha, odnosno koliki je prag sluha kod tog pacijenta.

Ako se radi o manjoj suhoj (uho ne curi niti je upaljeno) perforaciji, moguće je da ona s vremenom spontano zacijeli. Liječnik će procijeniti i postoje li znakovi upale koji bi mogli uzrokovati puknuće bubnjića, bolest srednjeg uha te moguću zahvaćenost unutarnjeg uha (sluh i centar za ravnotežu). Postoje li znakovi upale, pacijent će dobivati i antibiotsku terapiju prema predmnijevanom uzročniku u odgovarajućoj dozi i duljini trajanja.

Pacijent se treba javljati na redovite dogovorene kontrole otorinolaringologa, a ukoliko perforacija ne zacijeli kroz neko vrijeme i testovi sluha pokazuju značajan gubitak sluha na to uho, tada u obzir dolazi operacija reparacije perforiranog bubnjića (miringoplastika). U težim slučajevima, kada je upala uzrok perforacije i promjena u srednjem uhu, bit će potreban i kompliciraniji otokirurški zahvat (timpanoplastika).

U konačnici je važno zapamtiti da se tijekom razdoblja praćenja uho ne moči, da se uzima lijek protiv bolova prema potrebi, te da se svakako slušaju preporuke liječnika specijalista otorinolaringologa.