Prednosti suvremene tehnologije: za što se sve koristi laser u otorinolaringologiji

LASER je akronim, odnosno kratica za engleski naziv Light Amplification by the Stimulated Emission of Radiation. Taj akronim je stvorio izumitelj lasera Gordon Gould, dok je temelje za ideju stvaranja lasera postavio Albert Einstein 1916. godine u svom radu u kojem je opisao koncept stimulirajuće emisije.

Otorinolaringologija je bila prva kirurška grana u kojoj su Strong i Jako 1971. godine koristili CO2 laser za odstranjenje lezije na grkljanu. Ta nova tehnika je do današnjeg dana zadržala veliku prednost u odnosu na ostale kirurške tehnike jer je omogućila:

• precizno odstranjenje tumora uz poštedu okolnog zdravog tkiva,
• smanjila je potrebu za radikalnim operacijama i
• znatno je pridonijela liječenju malignih bolesti u području otorinolaringologije.

U početku je zraka bila neprecizna i velika (oko 4 mm), a uređaj je bio velik i nepraktičan. Danas su laserski uređaji mali, neki su veličine manje ručne torbe, praktični, zraka je precizna te joj se veličina mjeri u mikrometrima.

Laser ima najveću upotrebu u laringologiji (grlo), ali i u otologiji (uho), rinologiji (nos) te plastičnoj kirurgiji lica.

Primjena u laringologiji

U laringologiji je laser upotrijebljen po prvi puta za odstranjenje sluznice ventrikularnog nabora s ciljem boljeg prikaza glasnice. Od tada do danas je postao odličan alat za operacije tumora glasnice i ostalih dijelova grkljana, pa čak i za parcijalne endoskopske laringektomije (djelomično ili potpuno kirurško otklanjanje grkljana bez traheotomije i otvorenih operacija vrata), za bronhoskopsko odstranjenje tumora i slično.

Prije početka upotrebe lasera otvorene operacije grkljana nosile su sa sobom značajan komorbiditet te su uključivale velike mutilacije pacijenta – totalna laringektomija mijenja potpuno način života, uključuje otvor/traheostomu u vratu kroz koju pacijent diše, nema mogućnosti govora, izostanak osjeta njuha, a time i okusa, mijenja se i izgled pacijenta, a tu su, naravno, i psihičke posljedice.

Laser se vrlo često koristi i u liječenju papilomatoze grkljana. Papilomatoza je benigna bolest koju uzrokuje HPV virus. Može se pojaviti u ranoj i u odrasloj dobi. Nekada je to, unatoč benignoj prirodi bolesti, vrlo zahtjevna bolest za liječenje, a laser nam je tu od velike pomoći.

U liječenju velikih cista grkljana (tzv. sakularnih cista i laringocela) laser je gotovo nezamjenjiv. Bez njega neće biti moguće odstraniti čitavu cistu ili barem njezin veći dio te će vrlo brzo doći do povrata bolesti i ponovnog rasta ciste.

Laser se koristi i u kirurgiji transrodnih promjena boje glasa.

U liječenju apneje u snu (OSAS) laser se koristi za resekciju uvule i mekoga nepca te, po potrebi, i tonzila (laser-assisted uvulopalatoplasty, LAUP). Zahvaljujući upotrebi lasera, ta operacija postaje ambulantni zahvat.

Primjena u rinologiji

U rinologiji se laser koristi za olakšanje disanja na nos –  za resekcije nosnih školjki (turbinektomije), odstranjenje nosnih polipa te odstranjenje tumora nosa i sinusa.

Primjena u otologiji

U otologiji se laser koristi i u nekirurškim postupcima za liječenje šuma (tinitusa) i vrtoglavice.

Najčešća upotreba lasera u otologiji je miringotomija. Prednost takve operacije je što nema krvarenja, a nekada nije potrebno niti postavljati ventilacijske cjevčice. Nedostatak je nešto dulja priprema takve operacije kada se koristi laser.

Laser se koristi i u liječenju kroničnih upala srednjega uha te u liječenju otoskleroze (stapedotomija).

Primjena u plastičnoj kirurgiji

U plastičnoj kirurgiji također se koristi laser. Lasersko obnavljanje kože, poznato i kao laserski piling, laserska vaporizacija i laser abrazija, može smanjiti bore na licu, ožiljke i mrlje.

Novije laserske tehnologije daju plastičnom kirurgu novu razinu kontrole u laserskoj obradi površine, omogućujući iznimnu preciznost, posebno u osjetljivim područjima. Noviji superpulsni laseri imaju pulsnu energiju pet do sedam puta veću od konvencionalnih lasera kako bi se maksimiziralo isparavanje tkiva, kao i trajanje pulsa manje od jedne milisekunde, slijedeći načela selektivne fototermolize. To rezultira čistim isparavanjem s minimalnim toplinskim ozljedama koje se šire u susjedno tkivo.

Kao i kod drugih modaliteta obnavljanja površine kao što su kemijski piling i dermoabrazija, CO₂ laseri u potpunosti uklanjaju epidermis i dio dermisa. To rezultira remodeliranjem rana s naknadnim stvaranjem novih kolagenih i elastinskih vlakana, što pak dovodi do čvršće i zategnutije kože.