Poremećaji Eustahijeve tube: uzroci, simptomi i liječenje

Eustahijeva tuba je cjevčica koja povezuje nosno ždrijelo (nazofarinks) i srednje uho. Nazvana je po poznatom anatomu Bartolomeju Eustahiju (Bartholomeus Eustachius) koji ju je detaljno opisao još 1562. godine.

Eustahijeva tuba ključna je za prozračivanje i drenažu srednjega uha, kao i za normalno provođenje zvuka kroz uho. Glavni mehanizmi koji održavaju prohodnost Eustahijeve tube su gutanje i zijevanje.

Začepljenje Eustahijeve tube

Između sluznice srednjega uha i mastoida (koštanog izdanka temporalne kosti koji se nalazi iza uške) te ulaznoga zraka dolazi do stalne izmjene tlakova na temelju razlike u parcijalnim tlakovima. Kada je Eustahijeva tuba zatvorena, u srednjem uhu može već za nekoliko sati doći do pada tlaka, a zrak se resorbira; tada mi to i vidimo kao „uvučenje“ bubnjića. Taj negativni tlak može uzrokovati bol i daljnje nakupljanje tekućine u srednjem uhu.

Uzroci začepljenja Eustahijeve tube

Začepljenje Eustahijeve tube nastaje kao rezultat upale sluznice i limfnoga tkiva unutar tube. Upala može nastati kao rezultat opstrukcije u području uvećanih adenoidnih vegetacija (trećeg krajnika), kao rezultat alergije, refluksa, izloženosti duhanskome dimu i ostalim nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima.

Bolesti nosa i sinusa i nosnoga ždrijela gotovo uvijek se reflektiraju i na funkciju Eustahijeve tube.

Nadalje, hormonske promjene tijekom trudnoće i uzimanja oralnih kontraceptiva također mogu uzrokovati hipertrofiju sluznice i posljedično slabiju prohodnost Eustahijeve tube.

Začepljenje Eustahijeve tube mogu, rjeđe, uzrokovati i dobroćudni i zloćudni tumori koji zahvaćaju nosno ždrijelo, sinuse i nos.

Opstrukcija može nastati i kao posljedica nekih operacijskih zahvata sa stvaranjem ožiljaka u području Eustahijeve tube.

Simptomi poremećaja Eustahijeve tube

Simptomi poremećaja Eustahijeve tube su:

• osjećaj začepljenosti uha,
• nemogućnost izjednačavanja tlakova u uhu,
• oslabljen sluh – kada pacijent mumlja m-m-m-m, zvuk se usmjerava u bolesno, začepljeno uho i taj orijentacijski pregled nam omogućuje da razlučimo o kakvom gubitku sluha se radi.

Moguće komplikacije

Ako poremećaj tube potraje, mogu nastati upale srednjega uha, akutne i kronične. Poremećaj može pogodovati nastanku kolesteatoma (rijetka, ali ozbiljna bolest u kojoj se tkivo kože nakuplja unutar srednjeg uha u obliku ciste), a može nastati i perforacija (rupica) na bubnjiću.

Zašto su poremećaji Eustahijeve tube češći u djece?

Kod djece je Eustahijeva cijev kraća, uža i položena je vodoravno; može se gotovo reći da je sekret koji je kod djeteta prisutan i vidljiv u nosu, isti ili sličan onome u srednjem uhu. Rastom Eustahijeva tuba postaje dulja, šira te se postavlja koso, tako da je i ulazak sekreta u srednje uho kod odraslih rjeđi.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika poremećaja Eustahijeve tube najčešće je vrlo jednostavna – potrebno je učiniti endoskopski pregled nosnoga ždrijela i vizualizaciju Eustahijeve tube. Potrebno je učiniti tzv. timpanometriju, odnosno ispitivanje tlaka u srednjem uhu. To je vrlo jednostavna pretraga koja se radi začepljenjem zvukovoda i prenošenjem tlaka na bubnjić te njome možemo otkriti miče li se bubnjić ili ne. Ako bubnjić nije pomičan, onda je ili „uvučen“ i priliježe prema unutarnjem uhu ili se u srednjem uhu nalazi tekućina koja nije stlačiva i bubnjić je nepomičan.

Ponekad se moraju raditi i radiološke pretrage (CT i MRI uha i nosnoga ždrijela).

Liječenje poremećaja Eustahijeve tube

Liječenje poremećaja Eustahijeve tube temelji se na smanjenju otoka sluznice i omogućavanju prohodnosti tube.

Koriste se kapi za nos (kratkotrajno, nekoliko dana), nazalni steroidi (sprejevi za nos), a mogu se koristiti i mukolitici (lijekovi koji razrjeđuju sekret). U liječenju se može koristiti i balon koji se napuhuje s pomoću nosa; puhanjem se pokušava otvoriti Eustahijeva tuba.

Kirurško liječenje rezervirano je za smetnje koje potraju dulje i prijete da postanu kronične s ozbiljnim posljedicama (oštećenje sluha, oštećenje bubnjića…). U bubnjić se može postaviti ventilacijska cjevčica – operacija se u odraslih može učiniti u lokalnoj anesteziji, a u djece obično u općoj anesteziji. Bubnjić se zareže, sekret u srednjem uhu se aspirira pumpicom te se postavlja cjevčica koja sprječava da bubnjić zaraste. U istom aktu se kod djece često radi i operacija vegetacija (trećeg krajnika).

Potrebno je liječiti bolesti nosa i sinusa te, naravno, u obzir dolazi i operacija dobroćudnih ili zloćudnih tumora u području Eustahijeve tube ako su oni uzrok smetnji.