Piercing nosa: preporuke za njegu svježe ranice, rizici i komplikacije

Piercing nosa je rupica koja se napravi da bi se u nju mogao postaviti komad nakita.

Piercing nosa kroz stoljeća

Iako se često u današnje vrijeme shvaća kao hir, ova praksa poznata je tisućama godina te se smatra da je prvi takav komad nakita bila klokanova koščica koju su koristili prastanovnici Australije.

U drevnom Egiptu, piercing nosa bio je simbol pripadnosti kraljevskoj obitelji i visokom društvenom statusu. Nalazi iz ovog razdoblja otkrivaju složene ukrase za nos izrađene od dragocjenih metala i dragog kamenja, a koji su bili rezervirani za faraone i njihovu najbližu okolinu. U Indiji piercing nosa ima duboke korijene u religijskim i kulturnim tradicijama. U hinduističkoj kulturi, često je povezan s brakom i plodnošću. U nekim afričkim plemenima, piercing nosa je korišten kao oblik rituala prijelaza, označavajući prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob. Tijekom XX stoljeća piercing se proširio i na zapadne kulture, gdje se često povezuje s pobunom i buntovništvom, posebno među mladima.

Od 1970-ih, kada je postao popularan u punk i goth subkulturama, simbolizirao je otpor prema konvencionalnosti i potragu za individualnošću.

Ukratko, u današnje vrijeme piercing se koristi iz najrazličitijih razloga – kulturoloških i duhovnih ili jednostavno zato što se nekom sviđa kako izgleda.

Gdje na nosu?

Piercing nosa može biti smješten na nekoliko načina:

• piercing kroz septum nosa (nosnu pregradu koja razdvaja desnu i lijevu nosnicu) – obično ne ide kroz tvrdu hrskavicu, već tanji sloj mekog tkiva ispred nje,
• piercing nosnog krila – na koži sa strane nosnice, obično ukras na koži koji se ukotvi poput klina,
• piercing korijena nosa – između obrva, ne dolazi u kontakt s hrskavicom.

Kakav nakit izabrati?

Materijal od kojeg se radi nakit za piercing nosa mora biti hipoalergen, što znači da nema sklonost izazivanja reakcija preosjetljivosti. Najčešće se koriste kirurški nehrđajući čelik, zlato ili titan.

Bez obzira na to koji je metal u pitanju, treba paziti da nakit ne bude prevelik ili pretežak, što bi moglo uzrokovati bolnost ili otečenost.

Postupak „pirsanja“ nosa i moguće komplikacije

Pri samom postupku „pirsanja“ treba koristiti dobro dezinficirane igle. Nakon toga je moguća pojava blagog krvarenja, kao i podražaj na kihanje.

Ako materijal s kojim se radi i samo područje gdje se piercing stavlja nisu dobro očišćeni, moguće je da će se razviti bakterijska infekcija na koži, a nesterilni instrumenti mogu prenijeti i opasne viruse (HIV, Hepatitis B i C).

Znakovi infekcije su:

• bolnost,
• crvenilo,
• toplina kože i
• prisutnost gnoja.

Nakon pojave prvih znakova potrebno je redovito čistiti kožu sapunom i vodom barem dva puta dnevno i nježno posušiti, staviti antibiotsku mast (za ovo će trebati i posjet liječniku) te hladan oblog. U slučaju jačih infekcija je svakako neophodna konzultacija s liječnikom da bi se procijenilo je li potrebna sistemska terapija antibioticima (tablete, ne samo mast).

Na mjestu ranice može se javiti i kvrga, naročito ako se „svježi“ piercing udari, nagnječi ili se diranjem i uvijanjem metala iritira okolno područje. Neke osobe imaju i sklonost pretjeranom stvaranju ožiljnog tkiva, tzv. keloidima, što nije opasno, ali je često estetski neprihvatljivo, te se i u tom slučaju treba javiti liječniku.

Od vrlo rijetkih komplikacija spominje se krvarenje (naročito kod septuma) ili gutanje ili inhalacija sitnih metalnih dijelova ako je piercing prelabavo pričvršćen.

Alergija na metal od kojeg je načinjen nakit prepoznaje se po pojavi:

• svrbeža,
• crvenila,
• otoka,
• pojave mjehura ili
• neravnina kože.

Oporavak nakon piercinga i njega ranice

Piercing je uvijek potrebno maknuti za vrijeme dok imate infekciju u nosu ili sinusima, čak i samo prehladu.

Uobičajeno vrijeme za cijeljenje svježe rane ovisi o njezinom mjestu:

• na septumu cijeli šest do osam tjedana,
• na nosnom krilu dva do četiri mjeseca, a
• na korijenu nosa osam do deset tjedana.

Kod piercinga septuma prolazno se može javiti i neugodan miris koji ne mora biti znak infekcije.

Dok ranica cijeli, treba se pridržavati nekih pravila:

• piercing ne dirajte rukama,
• izbjegavajte plivanje i, općenito, zadržavanje u vodi,
• metal se ne bi trebao micati dok rana nije potpuno zarasla, čak ni tijekom spavanja (ali treba paziti da se područje pritom ne gnječi). To znači da nakit koji se postavi ostaje na mjestu osam do 12 tjedana.
• unutrašnjost nosa treba čistiti fiziološkom otopinom ili sprejevima na bazi morske vode.

Kada se javiti liječniku?

Ako se jave znakovi infekcije kože (oticanje, pojačano crvenilo, krvarenje, koža bolna i osjetljiva na dodir), te gnojni žućkasto zeleni sekret, a posebno ako se uz to javi i povišena temperatura, svakako se treba javiti liječniku.