Paraliza glasnica: uzroci, simptomi, liječenje

Da bi čovjek mogao govoriti, da bi mu glas bio ugodan, a uz to i dovoljno snažan, trebaju mu glasnice koje se u pokretu mogu lijepo jedna uz drugu priljubiti i zatitrati, poput žica na instrumentu.

Pneumofoničan glas

Ako je glasnica slabo pomična, ne može se postaviti u središnju liniju, ne može doći dovoljno blizu drugoj i tako među njima ostaje prostor; one se ne uspijevaju spojiti.

Tipično je glas kod takvih osoba tih, kaže se pneumofoničan, poput šapta, pri čemu se osjeća i pojačani protok zraka. Takve osobe pri govoru brzo gube dah, moraju često udisati da bi započeli novu frazu, što govornika dosta umara i frustrira.

Ova situacija može nastati iz više razloga od kojih su neki vrlo benigni, često i prolazni, a drugi teški i prognostički loši. U podlozi svega je bolest, slabost ili ozljeda živca koji regulira pokrete glasnica, a zove se povratni živac (nervus recurrens). On na svom putu prolazi po vratu, spušta se u prsište, da bi se zaokrenuo, ponovo krenuo gore prema vratu (po ovom vraćanju je i dobio ime) i, polazeći pored štitne žlijezde, ušao u grkljan.

Traženje uzroka: od virusa do ozljeda

Oštećenje živca često je nepoznatog uzroka. Tada obično nastaje naglo, pacijent gubi glas bez jasnog razloga, ali se ovo često događa uslijed nekog infekta, upale u dišnim putevima, pa se smatra da oštećenje živca može biti i virusno uzrokovano. Ovakvo oštećenje ima najbolju prognozu i dosta vjerojatnosti za spontani oporavak, bez nekog posebnog liječenja.

Pri pregledu se vidi da se pri pokušaju stvaranja glasa jedna glasnica uredno pomiče, dok druga stoji na mjestu ili ima ograničene pokrete. Zdrava glasnica uz to nastoji „kompenzirati“ slabost druge strane tako što se dodatno prebacuje na bolesnu stranu, ne bi li se uspjele glasnice spojiti.

Ipak, ozljeda živca često nastaje jatrogeno, kao posljedica kirurških zahvata u vratu ili prsištu, pri operacijama na mjestima gdje živac prolazi, pa ga je uz sav oprez teško izbjeći. To mogu biti operacije krvnih žila vrata, jednjaka, ili tumorskih procesa u plućima ili prsištu. Danas su, naročito kod žena, najčešće operacije štitnjače zbog različitih hormonskih poremećaja, ali i tumora. Pri operaciji štitnjače se živac može ozlijediti baš blizu mjesta gdje ulazi u grkljan; ne mora biti potpuno prekinut, ali pritisak, rastezanje ili gnječenje mogu poremetiti njegovu funkciju.

Mogu li se glasnice oporaviti?

Čak i ako je prekinut, živac se može oporaviti, pacijentu se može vratiti glas, ali su za to obično potrebni mjeseci, a prognoza je neizvjesna.

Uz smetnje glasa, pacijenti sa slabo pomičnom glasnicom često imaju i smetnje gutanja, naročito tekućine. Glasnice su, naime, dio zaštitnog mehanizma koji čuva dišne putove od ulaza hrane i tekućine. Pri gutanju se glasnice refleksno jako stisnu i zatvore dišni put.

Prognoza u slučaju paralize jedne glasnice

Pacijentima s nepomičnom glasnicom ove tegobe još teže padaju nego gubitak glasa, ali postoje tehnike i vježbe kojima se to može olakšati u razdoblju čekanja spontanog oporavka.

Za one koji ne žele čekati ili je nakon određenog vremena jasno da se funkcija neće oporaviti, postoje i kirurški načini liječenja. U nepomičnu se glasnicu, koja je uz to obično i tanja, kraća i u lošijoj poziciji, implantiraju određeni materijali, s ciljem da joj vrate volumen te da je postave u što povoljniji položaj. Materijal može biti resorptivan (npr. hijaluron), koji se nakon nekog vremena razgradi; ovome se obično pribjegava ranije, kad je još moguć spontani oporavak. U kasnijoj fazi mogu se koristiti trajniji materijali – sintetske formule, protezice ili masno tkivo samog pacijenta.

Prognoza u slučaju obostrane paralize

Sve navedeno odnosi se na slučaj kad je paralizirana samo jedna glasnica. U nekim slučajevima, međutim, dogodi se da je živac obostrano oštećen i ta je situacija puno ozbiljnija jer se kod obostrane paralize glasnice tipično postavljaju u tzv. paramedijalni položaj, u kojem se nalaze vrlo blizu središnjoj liniji te između njih ostaje vrlo malo mjesta za disanje – pri udahu ne može proći dovoljno zraka zbog suženja koje se formira na tom mjestu.

I u ovim slučajevima može doći do spontanog oporavka, ali ga se ne može čekati zbog životne ugroženosti. Stoga takvi pacijenti često završe, barem privremeno, s traheostomom, tj. otvorom na vratu ispod razine glasnica kroz koji dišu. Srećom, i za ove slučajeve postoje kirurška rješenja u kojima se dio glasnice pomiče u stranu da bi se napravio prostor za prolaz zraka, a pacijent ponovo prodisao prirodnim putem.