Menierova bolest: Simptomi, dijagnoza i liječnje

Simptomi Menierove bolesti i danas uzrokuju veliku muku pacijentima koji od nje boluju, a odgovor i rješenje za njihovo ublažavanje nekad nemaju ni najbolji liječnici.

Žestoke vrtoglavice

Bolest se javlja „na mahove“, sa svim mogućim znakovima poremećaja unutrašnjeg uha:

• vrtoglavicom,
• šumom i
• gubitkom sluha.

Simptomi se javljaju različito; nekad pojedinačno, a nekad i svi zajedno. Vrtoglavica kao simptom dominira jer je pacijent doživljava kao najneugodnije iskustvo koje može trajati satima, uz mučninu i povraćanje, te je pacijent tijekom takvih napadaja potpuno „izvan funkcije“ – ne može se normalno kretati, a kamoli raditi svakodnevne poslove. Kad se napadaj smiri, osoba obično osjeća veliku iscrpljenost i potrebu za mirom i odmorom.

Nepredvidivi napadaji

Bolest se tipično javlja na jednoj strani, najčešće u trećem i četvrtom desetljeću života, podjednako u žena i muškaraca. Tipičan napadaj počinje neodređenim osjećajem punoće u zahvaćenom uhu koji je uvertira za kasnija dramatična događanja u samom jeku napadaja. Gubitak sluha i šum koji mogu pratiti vrtoglavicu u početku su uglavnom prolazni; kad se sve smiri, stanje se vraća na staro.

Razmak između napadaja bolesti može biti i nekoliko dana i nekoliko godina, nepredvidivo. Kod ponavljajućih epizoda ipak s vremenom sluh propada te ostaje izražena asimetrija, sluh je često trajno lošiji na bolesnoj strani, nekad i uz stalan šum.

Provokacije skrivene u hrani

Točan mehanizam nastanka bolesti još uvijek je nepoznat, ali je u podlozi poremećaj nakupljanja tekućine u strukturama unutrašnjeg uha, što s vremenom dovodi do propadanja osjetnih stanica.

Uzroci se traže u poremećaju elektrolita, poremećaju propusnosti membrana ili problemima tlaka i mikrocirkulacije u području uha.

Različiti nutritivni faktori nalaze se na „crnoj listi“ namirnica koje osobe s Menierovom bolešću trebaju izbjegavati jer su prepoznati kao potencijalni provocirajući faktori, među njima:

• kava zbog kofeina,
• tein iz čaja,
• sol,
• rafinirani šećer,
• konzervirana hrana.

Uz ovu bolest često se veže i psihosomatska komponenta koja može biti okidač, provocirajući faktor, ali i posljedica. Između epizoda bolesti pacijenti se uglavnom osjećaju dobro i žive normalno, ali nakon učestalih napadaja pojedinci mogu razviti i fobičnu ili paničnu reakciju te žive u strahu i anksiozno iščekuju nove napadaje. Ovakva psihološka nadgradnja pogoršava pacijentovo stanje i kvalitetu života i više nego sama Menierova bolest.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Bolest se dijagnosticira najprije uz pomoć pregleda i dobro uzetih anamnestičkih podataka te isključenjem drugih bolesti sa sličnim simptomima. U dijagnostici se primjenjuju testovi kojima se ispituje funkcija osjetila sluha i ravnoteže, a neke promjene na unutrašnjem uhu mogu se pokazati i neuroradiološki.

Liječenje ovisi o intenzitetu simptoma. Sve počinje savjetovanjem o prehrani, navikama, odmoru i, općenito, načinu života. Bolesnik i sam može uvidjeti koja mu hrana ili ponašanje smeta. Srećom, u nekim se slučajevima bolest spontano povlači nakon aktivnog razdoblja uz manje ili više posljedica, ali bez novih iznenadnih napada.

Pacijentima se u aktivnoj fazi bolesti može preporučiti i medikamentozna terapija koja uključuje povremeno uzimanje diuretika (potiču mokrenje i smanjuju nakupljanje tekućine), vazoaktivne lijekove (obično na bazi histamina), sredstva protiv mučnine i povraćanja, a prema potrebi i sedative, naročito tijekom samog napadaja.  Ponekad se lijekovi mogu dati i u srednje uho (intratimpanalno), s pomoću injekcije kroz bubnjić.

Posljednja mjera: uništavanje osjetila za ravnotežu

Ako su simptomi izrazito jaki (pacijentima najviše smetaju jake vrtoglavice) i nema poboljšanja na navedenu terapiju, u obzir dolazi kirurško liječenje kojim se zapravo uglavnom do kraja uništava osjetilo ravnoteže. Naime, vrtoglavicu izazivaju stalne promjene, a ako osjetilo ravnoteže s te strane postane neaktivno, onda je situacija nepromjenjiva i stalna te se organizam na nju s vremenom navikne. Ovdje se ubrajaju metode postavljanja cjevčica u bubnjić kroz koje se višestruko mogu davati ototoksični lijekovi, presijecanje živca za ravnotežu te razne kirurške metode uništenja unutrašnjeg uha. Očekivana nuspojava u ovim zahvatima je gubitak postojećeg sluha te je indikaciju za ovakve zahvate potrebno pažljivo procijeniti.