Laringofaringealni refluks (LPR): jedna od najčešćih bolesti suvremenog čovjeka

Laringofaringealni refluks (laryngopharyngeal reflux – LPR) je povrat želučane kiseline iz želuca, kroz jednjak u područje ždrijela, grkljana, nosa, paranazalnih šupljina i srednjeg uha. Povrat želučanog sadržaja se događa zbog insuficijencije gornjeg jednjačnog sfinktera koji povremeno propušta želučanu kiselinu u navedeno područje. To bi se moglo usporediti s pipama na sudoperima ili lavaboima koje drže vodu, ali povremeno jedna kap kapne. Epizode tih refluksa su uvijek patološke jer kiselina sa žučnim solima i pepsinom šteti sluznici dišnog sustava koja jednostavno nije građena kao sluznica probavnog sustava i taj probavni sadržaj uzrokuje oštećenja te sluznice I to se manifestira sa simptomima.

Epidemiologija i rizični čimbenici

LPR je jedna od najčešćih bolesti suvremenog doba. Prema epidemiološkim istraživanjima prisutan je u oko 25% populacije u razvijenim zemljama. Ubraja se u tzv. bolesti modernog čovjeka koje su posljedica današnjeg načina života. To znači da, s jedne strane, tempo i općenito stil života pridonose LPR-u, a s druge strane vjerojatno i prehrambene namirnice koje unosimo u sebe. Usprkos takvoj učestalosti, LPR u svakodnevnoj praksi još uvijek često ostaje neprepoznat ili krivo prepoznat.

Glavni rizični čimbenik je suvremeni način života sa svojim značajkama, kao što su pušenje, pijenje alkohola, pretilost, stres, obroci prije spavanja, obilati obroci, masna i začinjena hrana, prehrana s citrusnim voćem, rajčicama, čokoladom i pijenje gaziranih i/ili kiselih pića.

Kriva dijagnoza: razlike LPR-a i GERB-a

Najčešća je pogreška što se LPR ne razlikuje od gastroezofagealne refluksne bolesti ili GERB-a. GERB je u općoj populaciji sigurno poznatija bolest, ali vrlo često i mnogi liječnici dijagnosticiraju GERB iako je riječ o LPR-a.

Postoji mnogo razlika između te dvije bolesti:

• Patofiziološki je razlika u tome da je kod LPR-a insuficijentan gornji jednjačni sfinkter, a kod GERB-a donji.
• Nadalje, LPR se zove tihi refluks jer bolesnici toga nisu svjesni, pa simptome pripisuju drugim bolestima, a kod GERB-a osjećaju pečenje iza prsne kosti i znaju da je to povezano sa želučanom kiselinom. Stoga taj refluks nazivamo i evidentnim.
• Epizode refluksa želučane kiseline kod LPR-a se događaju uglavnom tijekom dana, a kod GERB-a tijekom spavanja, odnosno kod LPR-a u uspravnom položaju, a kod GERB-a u ležećem položaju.
• Kod LPR-a sluznica jednjaka je uredna, a kod GERB-a je upaljena.
• Simptomi LPR-a su uglavnom u području uha, nosa i grla. Stoga je to bolest kojom se primarno bavi otorinolaringolog, a GERB je primarno bolest o kojoj brine gastroenterolog.

Klinička slika

U kliničkoj slici dominira pet simptoma:

1. 1. promuklost,
2. 2. kronično čišćenje grla,
3. 3. kronični kašalj,
4. 4. osjećaj stranog tijela u grlu i
5. 5. smetnje pri gutanju.

Nerijetko je tu prisutno slijevanje sekreta niz grlo zbog čega mnogi bolesnici misle da imaju upalu sinusa.

Ali istina je da LPR ima veliki komorbiditet, odnosno da je to bolest koja je nerijetko udružena s mnogim drugim bolestima, najčešće s mnogim bolestima dišnih putova. Prema nekim istraživanjima, do 70% bolesnika s astmom ima LPR, pa 80% djece s laringitisima i učestalim upalama srednjeg uha, te oko 80% bolesnika s kroničnom upalom sinusa. Tu su još i mnoge druge bolesti poput prestanka disanja tijekom spavanja (OSAS sindrom), karijesa, laringomalacije.

Osim toga, treba znati da LPR nerijetko oponaša mnoge druge bolesti te dijeli simptome s tim bolestima kao što su već navedene upale sinusa, upale grla ili čak bolesti štitnjače.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka i otorinolaringološkog statusa. Simptomi mogu biti prisutni i bez promjena u lokalnom statusu. Tipični je nalaz crvenilo te zrnatost ždrijela, otečena uvula i obložen jezik. Objektivna dijagnostička pretraga je 24-satna pH-metrija i impedanca-pH monitoring i pepsin test u slini. U većini slučajeva blagog LPR-a anamnestički podaci su dovoljni za postavljanje dijagnoze.

Liječenje

Prva terapijska mjera je promjena loših životnih navika, primarno prehrambenih. To je preduvjet i početak svake terapije. Bez promjena stila života i dijetetskih mjera, učinkovitost bilo koje terapije je upitna.

Postoji mnogo dostupnih knjižica posvećenih takozvanoj „refluks” dijeti i stilu života bolesnika s LPR-om. Neki od savjeta dijetetskih mjera su sljedeći:

• više manjih obroka,
• osam čaša vode dnevno,
• izbjegavati alkohol, kavu, gazirana pića, crno vino,
• izbjegavati citruse,
• izbjegavati masnu hranu, začinjenu hranu, hranu na bazi rajčica i čokoladu,
• izbjegavati vježbanje nakon obroka,
• ne lijegati barem tri sata nakon obroka te ležati s podignutim uzglavljem (oko 15 centimetara),
• izbjegavati usku odjeću,
• prekinuti pušenje i
• održavati normalnu tjelesnu težinu.

Kad se ovo sve pročita, djeluje neostvarivo, ali potrebno je tome težiti.

Nakon dijetetskih mjera i promjena životnih navika, prva terapijska linija je liječenje s alginatima. To su gelovi na bazi morskih algi koji stvaraju zaštitni sloj na sluznici probavnog sustava i ždrijela te tako sprečavaju štetno djelovanje želučanog sadržaja.

Najučinkovitiji lijekovi u liječenju LPR-a su inhibitori protonske pumpe (IPP lijekovi) koji su također nadogradnja dijetetskim mjerama te se nerijetko daju zajedno i s alginatima. Terapija mora biti dugotrajna, barem dva mjeseca. Ništa od navedenog neće doprinijeti izlječenju bolesti, ali svakako će smiriti simptome za koje se može očekivati da će se ciklički pojavljivati, pogotovo ako se ne držimo dijetetskih mjera.

Više stručnih savjeta potražite u poliklinici za dijagnostiku i liječenje bolesti uha nosa i grla te za minimalno invazivnu estetsku kirurgiju glave i vrata Alba Rubra.