Kronični rinosinuitis bez nosne polipoze: zašto nastaje i kako se liječi? 

Kronični rinosinuitis je upalna bolest sluznice nosa i paranazalnih šupljina koja se definira prema prisutnosti kombinacije karakterističnih simptoma bolesti u trajanju duljem od 12 tjedana.

Dijagnosticiranje

Riječ je o prisutnosti dva ili više simptoma, od kojih jedan mora biti nosna začepljenost ili nosna sekrecija koja može biti na nos, ali i niz ždrijelo, što je vrlo često u kroničnom rinosinuitisu. Preostala dva simptoma su bol u licu koji se opisuje i kao glavobolja i poremećaj ili potpuni gubitak osjeta njuha.

Uz subjektivne simptome, za dijagnozu su potrebni i objektivni znaci upale nađeni pri kliničkom pregledu ili CT-u paranazalnih sinusa kao što su gnojni sekret i oteklina sluznice nosa.

Prema jednoj klasifikaciji, kronični rinosinuitis se pojavljuje u dva klinička fenotipa, a to je kronični rinosinuitis bez nosnih polipa (kojem je i posvećen ovaj članak) te kronični rinosinuitis s nosnim polipima.

Uzroci kroničnog rinosinuitisa

Kronični rinosinuitis nastaje kao posljedica interakcije mnogih čimbenika kao što su genetska predispozicija s jedne strane i čimbenici poput deformacije nosne pregrade, dugotrajne infekcije nekim bakterijama ili gljivicama i alergija.

Osnovni poremećaj koji uzrokuje upalu sinusa jest začepljenost njihovih ušća. Kada se ušća začepe, onemogućuje se stalno kretanje sluzi po površini sluznice sinusa, neka vrsta čišćenja sinusa i izmjena zraka u sinusima. Nešto poput provjetravanja. To uzrokuje oteklinu sluznice i zaostajanje sekreta u sinusima koji je pogodan za razmnožavanje raznih mikroba.

Najčešća bakterija izolirana u bolesnika s kroničnim rinosinuitisom je zlatni stafilokok, a potom i neke anaerobne bakterije. Postoji i nekih dvadesetak raznih gljivica izoliranih u bolesnika s kroničnim rinosinuitisom, a smatra se da je najznačajnija u nastanku te kronične upale Alternarija.

Liječenje kroničnog rinosinuitisa

U liječenju kroničnog rinosinuitisa prva linija je kortikosteroidna lokalna terapija sa sprejevima ili kapima za nos. Također je jako važna higijena nosa koja se provodi ispiranjem nosa s izotoničnim i hipertoničnim otopinama. Korisno je i ispiranje s takozvanim rinohornom a pomažu i inhalacije navedenih otopina koje mogu biti obogaćene nekim ljekovitim biljnim ekstraktima.

Antibiotik se daje samo u slučaju pogoršanja kroničnog sinuitisa koje se manifestira s općim simptomima kao što su povišena tjelesna temperatura, loše opće stanje te promjene u krvnoj slici koje ukazuju na pogoršanje bakterijske upale.

Danas se velike nade polažu u biološku terapiju koja je usmjerena u blokiranje aktivnosti nekih molekula (interleukini) za koje se zna da imaju važnu ulogu u upalnim procesima u sluznici nosa i paranazalnih šupljina.

Kirurško liječenje je indicirano kada je navedeno konzervativno liječenje neučinkovito. Današnja metoda izbora kirurškog liječenja je endoskopska sinusna kirurgija. Riječ je o minimalno invazivnoj metodi koja je usmjerena na proširenje ušća sinusa. Vrlo je uspješna metoda koja ipak ne doprinosi izlječenju kronične upale, ali stvara anatomske preduvjete da se upala smiri, a s time i simptomi kroničnog rinosinuitisa.

Više stručnih savjeta potražite u poliklinici za dijagnostiku i liječenje bolesti uha nosa i grla te za minimalno invazivnu estetsku kirurgiju glave i vrata Alba Rubra.