Uho u mukama: koji mogu biti uzroci natečene i bolne ušne školjke i ušne resice?

Uška je dio vanjskoga uha, služi za fokusiranje zvučnoga vala. Sastoji se od hrskavične osnove prekrivene s kožom.

Postoji i mišić ispod kože uške – kod nekih je ljudi tako dobro razvijen da ga mogu pokretati i pomicati uške. Kožom i hrskavicom je vezana za lubanju izvana, a prema unutra se nastavlja u zvukovod.

Prirođeni deformiteti

Uška može biti prirođeno deformirana; mogu u ušci ili uz ušku postojati prirođeni embrionalni deformiteti koji se manifestiraju s upalama, sekrecijom iz otvora u ušci ili uz ušku (tzv. ciste i sinusi škržnog luka). Takvi deformiteti se liječe kirurški nakon izlječenja upale.

Traumatske ozljede

Uška je često izložena raznim oblicima traumatskih ozljeda. Razne posjekotine, nagnječenja ili veće razderotine moraju se zbrinuti kirurški, po mogućnosti što ranije, često uz adekvatnu antibiotsku zaštitu. Čak i velika traumatska oštećenja mogu rezultirati odličnim konačnim estetskim učinkom uz pravodobnu i odgovarajuću intervenciju.

Odgađanje kirurške intervencije ili loše izvedeni kirurški postupci mogu rezultirati katastrofalnim posljedicama i po pitanju izgleda (uho poput cvjetače), ali i funkcionalnim smetnjama (suženja zvukovoda koja uzrokuju česte upale, lošiji sluh itd.).

Poseban oblik traume uha je takozvano „hrvačko uho“, uho sportaša koji se bave kontaktnim borilačkim vještinama, najčešće hrvanjem; trenjem uške između vanjske sile i lubanje stvara se hematom između kože i hrskavice uške. Hematom je potrebno odstraniti kirurški, često, nažalost, u višekratnim postupcima, jer ako se to ne učini, može rezultirati stvaranjem ožiljnog tkiva i ružnim deformitetima uške.

Smrzavanje i opekotine

Uška može biti izložena smrzavanju. Temperature ispod 10 °C kroz dulje vrijeme mogu uzrokovati gubitak osjeta u uški, tako da osoba niti nije svjesna ozljede koja joj se trenutno događa. Daljnjim izlaganjem niskim temperaturama dolazi do sužavanja krvnih žila, posljedične slabije cirkulacije i, u konačnici, oštećenja tkiva uške.

Prva pomoć sastoji se u brzom zagrijavanju, ne iznad 40 °C, sterilnom pokrivanju rane, davanju antibiotika, kasnije dolazi u obzir i kirurško zbrinjavanje.

Opekotine uške mogu biti površne, djelomične i potpune debljine. Površne ozljede su blage i prolaze često bez posebnog liječenja. Dovoljna je samo zaštita sterilnim pokrivanjem rane ili kremama za opekotine. Djelomične, a osobito oštećenja pune debljine kože i/ili čitave uške mogu, osim estetskog, predstavljati i ozbiljan medicinski problem koji treba intenzivno liječiti.

Infekcije

Infektivni uzroci upale i otečenosti uške su najčešće bakterije i gljivice. Upala može započeti na ušci i širiti se prema zvukovodu, ali i obrnuto, da započne u zvukovodu te uzrokuje otok, crvenilo i jaku bolnost uške. Često upali prethode nestanak kiselosti, nedostatak cerumena i velika vlažnost u zvukovodu.

Upale uha liječe se lokalnom terapijom, odnosno kapima i kremama, antibiotskim mastima, a ponekad i postavljanjem lijeka u zvukovod na sterilnoj trakici.

Postoje ljudi koje jako smeta svrbež u uhu, učestalo koriste štapiće za uho (da ne spominjemo šibice, ukosnice, ziherice, nokte…), a takvi postupci dovode do oštećenja kože zvukovoda. Nakon toga, inače bezopasne bakterije koje neozlijeđenoj koži ne mogu nauditi, postaju invazivne te uzrokuju upale zvukovoda i uške. Poznata je stara ORL izreka: „U uho se ne smije staviti ništa manje od lakta“. Dakle, ništa.

Posljedica bolesti

Postoji posebna opasnost upale uške i zvukovoda u ljudi koji imaju šećernu bolest – može nastati tzv. nekrotizirajuća ili maligna upala uha (otitis externa) sa zahvaćanjem kostiju baze lubanje (osteomijelitis).

Uške mogu pogoditi i sve bolesti koje se inače javljaju na koži. Atopijski i kontaktni dermatitis se pojavljuju na koži uški i zvukovoda. Kod pacijenata koji imaju psorijazu može biti zahvaćena koža oko ili iza uške. Liječenje dermatoloških bolesti uške najčešće je timski rad dermatologa i otorinolaringologa.

Uška može biti (i često jest zbog velike izloženosti sunčevom svjetlu) zahvaćena i tumorima kože. Najčešće se radi o bazocelularnim karcinomima kože. Liječenje je kirurško, odstranjuje se tumor do zdravog tkiva. Takvi tumori ne daju metastaze ili daju ekstremno rijetko te je liječenje po dolasku histološkog nalaza nakon odstranjenja tumora, završeno.

Planocelularni karcinom i melanom se također mogu javiti na ušci. Ovi tumori daju metastaze te često nije dovoljno samo odstranjenje tumorske tvorbe, već je potreban i veći kirurški zahvat na vratu, a nekada i nastavak onkološkog liječenja.