Kakva je to povezanost očiju i nosa?

Oči i nos su u najbližem mogućem odnosu na licu, pa ipak se njihove bolesti i stanja razlikuju te ih liječe liječnici različitih specijalnosti. Usprkos blizini, međusobno su odijeljeni čvrstom kosti koja ih u dubini lica razgraničava, ali koja je na nekim mjestima vrlo tanka i porozna.

Bolesti koje pogađaju i nos i oko

Oko, u stvari, najvećim dijelom dijeli koštani okvir sa sinusima, u središnjem dijelu lica, a upravo tu leži mogućnost prijenosa bolesti iz jednog na drugo područje. Obična upala sinusa može se tako komplicirati širenjem upale u područje oka. Najuočljiviji simptom je pritom oticanje kapaka – znak celulitisa orbite. On predstavlja prodor upale u očnu šupljinu u kojoj se nalazi očna jabučica s očnim mišićima i živcem, što može na koncu dovesti i do oštećenja vida. Ovo se češće događa u dječjoj dobi kad je kost tanja, a kod odraslih je to uvijek ozbiljno stanje. Liječi se antibioticima, a kod nekih je bolesnika potreban i kirurški zahvat.

Postoje i učestalije bolesti koje zajedno pogađaju i nos i oko, a najčešći primjer je alergijska upala sluznice oka i nosa (alergijski konjunktivitis i alergijski rinitis), uzrokovana istim alergenom. Takvi pacijenti onda istovremeno imaju osjećaj suzenja, „pijeska u očima“, svrbeža i oka i nosa, javlja se nadražaj na kihanje i vodenasti iscjedak iz nosa. U tim slučajevima isti lijek (antihistaminik) u tabletama ili sirupu može riješiti sve simptome, a nekad je učinkovitije liječenje lokalnim kortikosteroidnim pripravcima (kapi za oko i sprej za nos).

Odgovor je u suznim kanalima

Osim blizinom, nos i oko fizički su povezani i suznim (nazolakrimalnim) kanalom, cjevčicom koja povezuje oko i nos, a koja ima funkciju „odvoda“ suza. Suze se stalno proizvode jer oko mora biti vlažno. One prekrivaju površinu oka, podmazuju ga i štite, a višak se slijeva do unutrašnjih dijelova gornjeg i donjeg kapka, odakle se kanalićima vode do suznog kanala.

Na samom početku kanala, u dubini, nalazi se proširenje (suzna vrećica) koja se prema dolje sužava, ide uz nosnu kost i ulazi straga i dolje u unutrašnjost nosnice, u području dna nosne šupljine. Svaki put kad trepnemo okom, kapak gurne suznu tekućinu prema ulazu u suzni kanal.

Iz oka u nos, a iz nosa u oko…

Ovo je razlog zašto nos procuri, pa osoba koja plače ujedno i šmrca. Nos se puni tekućinom iz oka. Kako je nosna šupljina povezana i sa ždrijelom, pa preko toga i s jezikom, neke osobe mogu osjetiti i okus kapi koje su stavili u oko. U tim slučajevima se savjetuje da se područje ušća kanala u unutrašnjem kutu oka pritisne (prstom) da lijek u kapima ne bi iscurio u nos, nego da ostane ograničen lokalno tamo gdje je djelovanje potrebno.

Postojanje ovog kanala također objašnjava zašto se prilikom nepravilnog ispiranja nosa različitim otopinama ta tekućina može naći u oku. Ovim putem i različiti alergeni koji su u kontaktu s okom mogu doći do nosne sluznice te uzrokovati simptome nosne preosjetljivosti (svrbež, kihanje).

Epifora: a što ako se suzni kanalić zatvori?

Suzni kanalić može se tijekom života zatvoriti, što dovodi do povećanog suzenja radi nemogućnosti otjecanja, što se naziva epifora. Ovo stanje najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi, ali nekad i kao posljedica prijeloma kosti lica, upalnih procesa ili tumora.

Suženje kanala može biti i prirođeno, kad dolazi i do cističnog proširenja suzne vrećice, a simptomi suzenja i gnojnog iscjetka se javljaju već u prvim tjednima života. Prirođeno suženje često  može spontano nestati, a tijekom prve godine života pomaže ručni pritisak na  suznu vrećicu. Nakon tog vremena može se izvesti sondiranje ili postaviti cjevčica koja preuzima funkciju kanala.

Postoje i dokazi za retrogradni, povratni put iz nosa prema oku. Na primjer, ako netko koristi naočale za zaštitu, ali je izložen peludi u zraku koji udiše, a na koju je preosjetljiv, mogu se pojaviti suzenje i svrbež očiju. A tijekom upale srednjeg uha, kad ima dosta sekreta u stražnjem dijelu nosa, iscjedak se može naći i u oku.