Kako se tretiraju i liječe ozljede kože lica, grla i uha

Ozljede u području glave i vrata mogu biti sitne, male površinske ozljede, ali i opsežne ozljede kože, mekoga tkiva, kostiju glave i lica te životno ugrožavajuće ozljede grla i dušnika. Simptomi ozljeda u području glave i vrata ovise o težini, mehanizmu ozljede te o vrsti i tipu zahvaćenih tkiva i anatomskih struktura.

Ozljede kože mogu biti površinske, uz neznatna krvarenja, ali i uz zahvaćenost dubljih dijelova kože, mišića, krvnih žila i podležeće kosti. Simptomi tako variraju od blagog krvarenja, laganog peckanja kože, do ozbiljnih krvarenja, jakih bolova, deformiteta lica, ispadanja funkcije oka, gubitka vida, nemogućnosti disanja na nos ako su zahvaćene nosne kosti te nemogućnosti žvakanja i gutanja ako se ozljede kože nastavljaju na kosti čeljusti, mišiće dna usne šupljine i jezika.

Ozljede kože lica

Dijagnostika ozljeda kože lica uglavnom se sastoji od običnog otorinolaringološkog pregleda i često je dovoljna. Čak i za prijelom nosnih kostiju su važniji rinoskopski i endoskopski pregled i palpacija, nego rendgenska snimka. Ako postoje opsežnija oštećenja kože te ispad funkcije, opsežna krvarenja i ako postoji deformitet lica, često će biti indicirana CT obrada.

Liječenje ozljeda kože lica je kirurško. Potrebna je temeljita i precizna obrada rane. S obzirom na izloženost kože lica, vrlo je važno operacije raditi po kirurškim principima koji će rezultirati što manje vidljivim ožiljcima (veliki ožiljak na trbuhu i leđima svakako je prihvatljiviji negoli veliki ožiljak na licu). Nakon operacije se mogu koristiti razni pripravci, flasteri i kreme koji pomažu u minimiziranju vidljivosti ožiljka.

Ozljede kože grla

Svaka ozljeda koja je dublja od površinskog sloja kože i koja se širi u ždrijelo, grkljan i dublje strukture vrata, zahtijeva kiruršku obradu.

Prvo i osnovno kod ozljede grla je održavanje prohodnosti dišnoga puta (i inače je kod svih ozljeda to prvi i osnovni postupak). Otvaranje dišnoga puta može se postići hitnom intubacijom ili traheotomijom (otvaranjem rupe na dušniku u donjem dijelu vrata).

Ozljede u području grkljana mogu često rezultirati stvaranjem suženja (stenoza) koje će kasnije predstavljati veliki problem za disanje, ali i za glas. Stoga je već kod prvog kirurškog postupanja odmah po osiguravanju prohodnosti dišnoga puta važno razmišljati o sprječavanju stenoza postavljanjem stenta, odnosno materijala koji će održavati lumen grkljana i dušnika.

Slomljene hrskavice grkljana mogu se liječiti po istom principu kao i frakture kostiju (tzv. AO sistem pločicama i vijcima). Neliječene ozljede u području grkljana rezultirat će velikim smetnjama disanja, gutanja i glasa.

Ozljede kože uha

Ozljede uha mogu se podijeliti na ozljede uške i zvukovoda, srednjega uha te na ozljede unutarnjeg uha, pužnice, osjetnog organa sluha i temporalne kosti.

U ozljede uške i zvukovoda ubrajamo:

• tupe ozljede – uz stvaranje hematoma (često kod hrvača),
• oštre ozljede i djelomična otkinuća – npr. kod ugriza psa, čovjeka…,
• potpuno odsječeno uho – primjerice, kod ozljede nožem,
• oštećenja toplinom, kemijskim sredstvima,
• oštećenja kože zvukovoda – vrlo često to je nenamjerno samoozljeđivanje štapićem kod čišćenja uha. To nikako ne smijete raditi! U starim ORL udžbenicima postoji uputa: „u uho se ne smije stavljati ništa manje od lakta“.

U ozljede srednjega uha ubrajaju se:

• ozljede bubnjića – direktne (npr. štapićem za uho) ili indirektne (prenesenom energijom ozljedom otvorenim dlanom po glavi dolazi do prsnuća bubnjića),
• ozljede slušnih koščica.

Treća skupina su ozljede unutarnjeg uha, pužnice, osjetnog organa sluha i temporalne kosti. Ove ozljede mogu rezultirati gluhoćom, smetnjama ravnoteže, ali i ozljedama ličnoga živca, što će rezultirati i velikim estetskim problemom i mogućim smetnjama oka i vida.

Mnoge ozljede u području uha liječe se konzervativno, simptomatski, upotrebom antibiotika, steroida, dok neke zahtijevaju komplicirane kirurške postupke.