Hitno stanje u otorinolaringologiji: uzroci iznenadne nagluhosti

Gubitak sluha može biti provodni, senzorineuralni ili mješoviti. Uzrok provodnom gubitku sluha je u provodnom dijelu slušnoga puta, zvukovodu, bubnjiću, srednjem uhu ili slušnim koščicama. Senzorineuralni gubitak sluha odnosi se na pužnicu, unutarnje uho i slušni živac. Prezbiakuzija, odnosno staračka nagluhost je najčešći uzrok senzoneuralnog gubitka sluha.

Osoba s normalnim sluhom čuje tonove glasnoće do 26 dB. Glasnoća govora je oko 45 do 60 dB.

Učestalost iznenadne nagluhosti je 5 do 20 na 100 000. Ta učestalost je sigurno i veća jer se dio pacijenata ne javlja liječniku. Učestalost je jednaka u žena i muškaraca, može se pojaviti u svakoj dobi, ali najčešće se javlja u dobi od 50 do 60 godina. U gotovo svim slučajevima bolest se javlja jednostrano, a može biti praćena šumom i vrtoglavicom.

Iznenadna nagluhost

Iznenadni gubitak sluha može uzrokovati cerumen u zvukovodu, upala zvukovoda, upala srednjega uha, puknuće bubnjića uzrokovano upalom ili ozljedom. Koliko god ponekad traumatično izgledale upale uha s gnojnom sekrecijom iz uha, takav uzrok nagluhosti je često lakše rješiv u odnosu na nagluhost koju uzrokuje bolest unutarnjeg uha i slušnoga živca.

Kada spominjemo iznenadnu nagluhost, obično mislimo na iznenadnu senzorineuralnu nagluhost. Definira se kao  senzorineuralni gubitak sluha od 30 dB ili više na najmanje tri uzastopne audiometrijske frekvencije i javlja se unutar 72 sata.

Uzrok najčešće ostaje neotkriven

Brojni su uzroci iznenadne nagluhosti, uključujući infektivne, autoimune, traumatske, vaskularne, neoplastične, metaboličke i neurološke uzročnike.

Najčešći uzrok bolesti je vjerojatno infektivni, primarno virusni. Bakterijski uzročnici mogu biti npr. Lyme bolest – borelioza, bolest koju prenose krpelji i sifilis.

Drugi najčešći uzrok bolesti je vaskularni, bilo da se radi o aterosklerotskim žilama, sitnim ugrušcima koji začepljuju žile unutarnjeg uha ili hematološke bolesti. Rezultat je smanjenje dotoka krvi u pužnicu, čime se smanjuju razine kisika. Budući da su strukture unutarnjeg uha prilično osjetljive čak i na kratke epizode hipoksije, ova vrsta opstrukcije može dovesti do prolaznog ili trajnog gubitka sluha.

Razni tumori mogu uzrokovati iznenadnu nagluhost, prvenstveno se radi o tzv. švanomima slušnog živca.

Iznenadna nagluhost može se javiti i kao simptom kod autoimunih bolesti.

Međutim, najčešće za iznenadnu nagluhost ne otkrijemo uzrok i tada ju nazivamo idiopatska nagluhost.

Dijagnosticiranje

Iznenadna nagluhost se dijagnosticira tonskom audiometrijom, odnosno snimanjem sluha. Obično se, uz tonsku audiometriju, napravi i timpanometrija.

Laboratorijske pretrage uključuju osnovnu krvnu sliku, CRP, kolesterol, šećer u krvi i hormone štitnjače koji nas mogu uputiti na eventualni uzrok nastanka bolesti. Mogu se raditi i testovi za Lymeovu bolest te sifilis.

Za isključenje tumora moždanog debla koristi se magnetna rezonanca koja otkriva tumore veličine već od 3 mm, dok CT otkriva tumore veličine od 1,5 cm i veće.

Za brzu orijentaciju o kakvoj nagluhosti je riječ, može se učiniti vrlo jednostavan test: pacijent mumlja nekoliko sekundi (mmmmm) i pokušava otkriti u kojoj strani (u sebi) čuje taj zvuk. Ako bolje čuje u zaglušenoj strani, radi se o provodnoj nagluhosti što obično nije ozbiljno stanje. Ako čuje bolje u suprotnoj, zdravoj strani, vjerojatno se radi o iznenadnoj nagluhosti i trebao bi se što prije javiti liječniku.

Liječenje

Kao i svaku bolest, tako je i iznenadnu nagluhost najbolje liječiti etiološki, usmjereno prema uzroku. Kako kod ove bolesti uzrok često ostaje nepoznat, postoje brojne kontroverze vezane uz liječenje. Postoje istraživanja koja pokazuju da će u određenom postotku bolest proći bez liječenja, tj. doći će do oporavka sluha. Ipak, kod većine pacijenata će biti indicirana terapija. Bitno je da liječenje započne što prije, najbolje unutar dva tjedna od gubitka sluha.

Najčešći način liječenja je primjena kortikosteroida u obliku tableta i/ili njihova primjena intratimpanalano (injekcija u bubnjić).

Drugi najčešći način liječenja, uz kortikosteroide ili nakon neuspješnog liječenja kortikosteroidima, jest barokomora, odnosno primjena kisika u visokim dozama.

Prognoza za oporavak sluha temelji se na nekoliko čimbenika, uključujući trajanje i stupanj gubitka sluha, dob i pridruženost ostalih simptoma.