Disfonija i afonija: uzroci, simptomi i liječenje

Disfonija ili promuklost je najčešći simptom poremećaja sluznice grkljana i glasnica. Promuklost može nastati kao rezultat upalnih bolesti grkljana i organskih poremećaja u grkljanu. Promuklost karakterizira odstupanje od normalne amplitude zvučnoga vala (intenziteta), frekvencije zvučnoga vala (visine glasa) i kvalitete glasa. Može nastati akutno i kronično.

Afonija ili bezglasnost, potpuni nedostatak glasa je stanje u kojem čovjek ne može glasno govoriti. Nastaje slično kao i disfonija kod različitih upalnih stanja grkljana, ali i bolesti mišića, živaca, a moguća je i psihogena afonija. Također može nastati akutno i kronično.

Uzroci

Uzroci disfonija mogu se podijeliti na :

1. 1. Vaskularne – krvarenje u glasnicu, hematom glasnice, hemangiom glasnice, moždani udar kao komplikacija krvarenja ili ishemije itd.
2. 2. Infektivne – upalne bolesti grkljana i glasnica, laringitis
3. 3. Traumatske – laringofaringealni refluks, pušenje, kašalj, glasno govorenje, vikanje
4. 4. Autoimune bolesti – reumatoidni artritis, Wegenerova bolest, sistemski lupus eritematodes, neurološke bolesti…
5. 5. Metaboličke bolesti i lijekovi – šećerna bolest, bolesti štitnjače, astma, korištenje inhalacijskih steroida, lijekovi koji isušuju sluznicu…
6. 6. Idiopatske/jatrogene – operacije u području vrata i toraksa, operacije štitnjače, intubacija, radioterapija-zračenje
7. 7. Neoplastične – tumori grkljana, tumori pluća i štitnjače koji pritišću na živce grkljana i dobroćudne promjena na glasnicama – čvorići, ciste, polipi, granulomi, edemi, papilomi, leukoplakije
8. 8. Kongenitalne – prirođene anomalije u području grkljana, slabosti hrskavica grkljana, priraslice, hemangiomi, stenoze, nepomične glasnice…

Mogu postojati i tzv. funkcionalne disfonije, bez organskog uzroka. Uzrok im je često u hiperfunkciji i napetosti mišića vrata.

Uzroci afonija su vrlo slični uzrocima disfonija. Češće se javlja psihogena afonija nego disfonija. Uzrok joj je najčešće konverzivna neuroza.

Simptomi

Simptom afonije je potpuni nedostatak glasa te se, ovisno o uzroku, mogu pojaviti i bol u grlu, otežano gutanje, osjećaj stranog tijela u grlu (knedla u grlu), smetnje gutanja, aspiracija (udisanje hrane, kad hrana ili piće „odu u krivo“), krvarenje iz grla, kašalj.

Glavni simptom disfonije, uz ove nabrojane kod afonija, je promuklost većeg ili manjeg intenziteta.

Kada je potreban specijalistički pregled

Za svaku promuklost i smetnje s glasom koje traju dulje od dva tjedna, potrebna je vizualizacija glasnica, tj. pregled otorinolaringologa i fonijatra. Pregledom će se utvrditi uzrok promuklosti i odlučit će se o načinu liječenja. Liječenje treba biti etiološko, tj. usmjereno prema uzroku promuklosti.

Liječenje ovisno o uzroku

Mnogi uzroci promuklosti (osobito upalne virusne bolesti, npr. akutni laringitis), prolaze same od sebe, bez liječenja.

Upalne bakterijske bolesti se liječe antibioticima, inhalacijama, štednjom glasa.

Funkcionalne disfonije su uglavnom u domeni liječenja glasovnog terapeuta i logopeda.

Polipi, ciste, papilomi, leukoplakije i slične dobroćudne tvorbe se obično liječe kirurški.

Tumori grkljana se liječe endoskopski laserom ili vanjskim pristupom na vrat. Rehabilitacija glasa nakon totalne laringektomije moguća je logopedskim tretmanom učenjem tzv. ezofagealnog glasa – glasa nastalog povratom zraka iz želuca, postavljanjem govorne proteze, a postoje i električna pomagala koja pomažu za nastanak glasa.

Kod atrofičnih glasnica koje se ne dodiruju u fonaciji, može se raditi augmentacija glasnice s autolognom masti (vlastitim masnim tkivom uzetim s trbuha) ili tireoplastikom. Slična operacija se radi i kod nepomične (paralitične) glasnice.

Papilomi glasnice se liječe kirurški, uz dodatnu aplikaciju nekih lijekova, npr. cidofovir, bevacizumab i sl.

Za psihogene afonije/disfonije, uz fonijatra i glasovnog terapeuta, će katkada trebati uključiti i psihijatra.

Promjena boje glasa

Posebno područje fonijatrije odnosi se na promjenu boje glasa, najčešće se radi o promjeni boje glasa i promjeni frekvencije u osoba koje mijenjaju spol iz muške u žensku osobu. Nakon složene psihijatrijske obrade, medicinskih i kirurških postupaka, u većine osoba ostaje, unatoč intenzivnoj logopedskoj terapiji, neprihvatljiva boja glasa. Osobe su stigmatizirane dubokim glasom. U kontroliranom govoru mogu postići glas sličan ženskom, ali u situacijama poput smijanja, zijevanja, kašljanja i sličnog, glas postaje dubok.

Postoje razne tehnike povišenja osnovne frekvencija glasa koje uključuju laserski tretman, skraćenje glasiljki, postavljanje šava  na tireoidnu i krikoidnu hrskavicu da bi se one približile te time glasiljke izdužile, do agresivnijih tehnika koje uključuje resekciju dijela tireoidne hrskavice te formiranje nove prednje komisure (spoja glasnica u prednjem dijelu).