Bolesti unutarnjeg uha: uzroci i liječenje

Uho se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg dijela. Unutarnje uho se, pojednostavljeno objašnjeno, sastoji od pužnice, predvorja i polukružnih organa.

Anatomija unutarnjeg uha

Pužnica je organ sluha, a možemo je zamisliti kao šuplju cijev zavijenu oko osi dva i pol puta. Ima dva kanala koja sadrže tekućinu i Cortijev organ (organ sluha) koji se sastoji od tisuća trepetljiki s manjim vlasima koje se protežu u tekućinu. Kada slušamo, zvuk se iz vanjskog uha preko bubnjića i slušnih koščica koje se nalaze u srednjem uhu prenosi kao vibracija na ovalni prozorčić. Vibriranje ovalnog prozorčića uzrokuje u unutarnjem uhu vibraciju tekućine i pomicanje trepetljiki koje stvaraju živčane impulse koji se duž vlakana slušnog živca prenose u mozak. Trepetljike su izrazito osjetljive na jačinu zvuka i akustičku traumu (buku) koja ih može uništiti. Jednom uništena stanica kroz odrasli život se više ne može obnoviti te zbog toga izloženost jakoj buci može dovesti do oštećenja ili potpunog gubitka sluha.

Drugi organ koji se nalazi u unutarnjem uhu sastoji se od tri polukružna kanalića koji stoje međusobno pod pravim kutom, pa svaki pokret glave dovodi do pomicanja tekućine u kanalićima. Unutar kanalića se također nalaze trepetljikave stanice koje proizvode živčane impulse ovisno o smjeru gibanja glave. Oni čine vestibularni sistem koji je povezan s mozgom i s očima. Živčani impulsi stižu u mozak te se dalje obrađuje informacija o propriocepciji i spaciocepciji (osjećaju vlastitog tijela u prostoru). Osim polukružnih kanalića, u predvorju koštanog labirinta nalaze se sacculus i utriculus sa svojim pjegama koje također sudjeluju u kontroli ravnoteže.

Bolesti vestibularnog sustava

Vestibulo-okularni refleks (VOR) je refleks koji djeluje na stabilizaciju pogleda tijekom pokreta glave, s kretanjem očiju zbog aktivacije vestibularnog sustava prilikom okreta glave. Postoje različite bolesti vestibularnog sustava koje uzrokuju smetnje ravnoteže, a najčešće su: benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV), vestibularni neuronitis, vestibularna migrena i Menierova bolest.

Iz anatomije i fiziologije unutarnjeg uha možemo zaključiti da bi najčešći simptomi bolesti unutarnjeg uha bili:

• gubitak sluha,
• šum u uhu,
• smetnje ravnoteže/vrtoglavica.

Vrtoglavica je subjektivni osjećaj iluzije kretanja prostora oko sebe ili sebe u prostoru. Može biti uzrokovana bolestima perifernog vestibularnog sustava, uključujući labirint i vestibularni dio osmog kranijalnog živca, ali isto tako može upućivati i na bolesti središnjeg živčanog sustava, prije svega moždanog debla ili malog mozga.

#1 Upala labirinta

Upala labirinta – labirintitis – najčešće je virusnog porijekla te nastaje nakon virusne upale gornjeg dišnog puta (nosa i ždrijela). Akutni labirintitis se očituje iznenadnim šumom u uhu, slabljenjem sluha i gubitkom ravnoteže (izraženim vrtoglavicama) koje su katkada praćene mučninom i povraćanjem te osjećajem opće slabosti.

Ako se radi o izoliranom oštećenju vestibularnog živca, sluh je očuvan i tada govorimo češće o vestibularnom neuronitisu (upali živca). Ako pacijent ima i jednostrano oštećenje sluha, tada možemo govoriti o labirintitisu.

#2 Vestibularni neuronitis

Brzi pokreti očiju (nistagmus) putem vestibulo-okularnog refleksa ukazuje na bolest vestibularnog sustava. Pa tako rotacijski pokreti očnih jabučica u horizontalnom smjeru (lijevo-desno) upućuju na perifernu etiologiju bolesti (vestibularni neuronitis), dok vertikalni nistagmus (pokreti gore-dolje) koji ne zamara više upućuje na centralnu etiologiju bolesti (središnji živčani sustav). Pa ipak, takve podatke, bez detaljnije anamneze, kliničkog pregleda i specijalističkih pretraga treba uzeti s rezervom.

S obzirom na to da se klinička slika vestibularnog neuronitisa često preklapa s hitnim zbivanjem zbog poremećaja cirkulacije (i/ili krvarenja) u području malog mozga ili moždanog debla, potreban je i neurološki pregled i obrada. Hitna neuroradiološka obrada (CT mozga, MR mozga) potrebna je kod pacijenata starijih od 60 godina, s bilo kojim fokalnim neurološkim ispadom, glavoboljom, vaskularnim rizičnim faktorima ili onima koji imaju nalaz nekonzistentan za vestibularni neuronitis.

Liječenje vestibularnog neuronitisa kortikosteroidima još je uvijek predmet debata i potrebna su daljnja istraživanja. Pacijentima je potrebna simptomatska terapija koja će umanjiti simptome akutne bolesti – lijekovi protiv mučnine i povraćanja (antiemetici), protiv vrtoglavice (supresori vestibularnog sustava) te oni za smirenje (sedativi), kao i hidracija kroz prvih 24 do 48 sati. Preporučuje se rano započeti s vestibularnom rehabilitacijom te smanjiti stres i unos soli.

#3 Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo (BPPV)

BPPV je u današnje vrijeme najčešći uzrok vrtoglavice, sa simptomima koji su izraženi vrlo kratko. Kod takvih pacijenta karakteristično je da vrtoglavica traje nekoliko sekundi do minuta i često je povezana s promjenom položaja glave. Tipično je da su epizode vrtoglavica kratke, ali da se opetovano javljaju tjednima, pa čak i mjesecima.

Do bolesti dolazi zbog pomicanja otokonija (kristala kalcijeva karbonata) unutar polukružnih kanalića, a najčešće je zahvaćen stražnji polukružni kanalić. Kod bolesnika s tipičnom kliničkom slikom zapažaju se brzi pokreti očiju (nistagmus) tijekom provocirajućih pokreta što pomaže u dijagnosticiranju.

Bolesti pužnice

Najčešće bolesti koje uzrokuju slabljenje ili potpuni gubitak sluha propadanjem slušnih stanica u pužnici su prezbiakuzija (gubitak sluha uzrokovan starenjem) i akustička trauma (izlaganje buci).

#1 Gubitak sluha uzrokovan starenjem

Prezbiakuzija je progresivan simetričan zamjedbeni gubitak sluha povezan sa starenjem te se obično prvo zamjećuje na visokim frekvencijama. Za dijagnozu je potrebno učiniti audiološku obradu (tonski audiogram i timpanogram, govorni audiogram) kako bi se mogao ocijeniti točan gubitak sluha, a time i utjecaj na svakodnevno funkcioniranje pojedinca. Liječenje takvog gubitka sluha moguće je nošenjem odgovarajućih slušnih pomagala (u određenim, rijetkim slučajevima i kohlearna implantacija je moguć izbor liječenja).

#2 Akustička trauma

Akustička trauma je u današnje vrijeme sveprisutan uzrok gubitka sluha. Nošenje intrakanalnih slušalica te izlaganje velikoj buci (120 dB tijekom osam sati dovodi kod pojedinih ljudi do trajnog gubitka sluha!) uzrokuje sve češće gubitak sluha kod mladih i radno sposobnih ljudi.

Vrlo često je prvi simptom zujanje ili šum u uhu uz kojeg se, nakon nekog vremena, javi i slabiji sluh na određenim frekvencijama. Dijagnoza se postavlja pregledom otorinolaringologa-audiologa i audiološkom obradom. Liječenje se sastoji od nošenja slušnih pomagala, a ako ona ne pomognu, u obzir dolazi i kohlearna implantacija.

#3 Iznenadna nagluhost

Iznenadna nagluhost još je jedna bolest u kojoj dolazi do propadanja sluha, a definira se kao gubitak sluha od najmanje 30 dB na najmanje tri uzastopne frekvencije koje se dogodilo unutar tri dana. Iako u većini slučajeva nije moguće dokazati pravi uzrok iznenadne nagluhosti, postoje različite teorije zbog čega se javlja, a najčešće se spominju virusni ili vaskularni uzroci. Prilikom sumnje na iznenadnu nagluhost važno je učiniti audiološku obradu (tonski audiogram i timpanogram, govorni audiogram), te u nekim slučajevima i magnetsku rezonancu (kako bi se isključio vestibularni švanom, odnosno dobroćudan tumor). Liječenje se sastoji od kortikosteroidne terapije koja se može davati parenteralno (izravno u krvotok, injekcije), peroralno (na usta) ili intratimpanalno (u uho), te liječenjem u hiperbaričnoj komori.