Barotrauma uha: uzroci, simptomi i liječenje

Srednje uho je prostor ispunjen zrakom, odvojen od vanjske okoline bubnjićem, a s nosnim dijelom ždrijela povezan Eustahijevom cijevi. Tlak unutar srednjeg uha mora odgovarati atmosferskom tlaku kako bi bubnjić mogao normalno vibrirati, te u konačnici kako bi sluh bio uredan. Tijekom normalne fiziološke funkcije, mukozni pokrov sluznice polako apsorbira zrak u srednjem uhu, čime se tlak neprestano mijenja. To se obično događa kada netko proguta ili zijevne, dopuštajući kratko otvaranje Eustahijeve cijevi, što uzrokuje protok zraka.

Kada Eustahijeva cijev ne funkcionira na odgovarajući način, razvijaju se razlike u tlaku između srednjeg uha i vanjskog okruženja, što može izbočiti ili uvući bubnjić te dovesti do nelagode, gubitka sluha i ozljeda, poznatih pod nazivom barotrauma.

Funkcija Eustahijeve cijevi

Eustahijeva cijev se proteže od srednjeg uha do nazofarinksa i sastoji se od dva dijela:

• stražnje polovice koja vodi od uha; to je koštana cijev obložena sluznicom koja ne mijenja oblik i
• prednje polovice koja je napravljena od mekog tkiva obloženog sluznicom.

Eustahijeva cijev se na trenutak otvara tijekom gutanja ili zijevanja zbog djelovanja mišića levator veli palatini i tensor veli palatini. Ovi mišići podižu i napinju nepce te istovremeno otvaraju Eustahijevu cijev.

Uzroci disfunkcije Eustahijeve cijevi

Disfunkcija Eustahijeve cijevi može se pojaviti iz raznih razloga. Oticanje sluznice u nazofarinksu (nosnom dijelu ždrijela) ili u Eustahijevoj cijevi može se pojaviti uz infekciju (npr. infekcija gornjih dišnih puteva ili akutna upala srednjeg uha) ili kod oticanja svih sluznica primjerice u alergijskom tipu upale. Ova oteklina može spriječiti normalnu funkciju Eustahijeve cijevi i dovesti do poteškoća u izjednačavanju tlaka u srednjem uhu, čime se predisponira barotrauma.

Povećana masa tkiva u nazofarinksu, povećani adenoidi i tumori nazofarinksa također mogu ometati adekvatnu ventilaciju srednjeg uha.

Kada je razlika u tlaku velika, zrak se može potisnuti kroz Eustahijevu cijev u srednje uho kako bi se izjednačio tlak. Može se stvoriti pozitivan tlak u nosu i nazofarinksu (Valsalvin manevar) kako bi se pokušala prevladati barijera Eustahijeve cijevi.

Uzroci barotraume uha

Postoji nekoliko različitih uzroka barotraume uha.

Najčešći uzrok barotraume uha je letenje. Komercijalni zrakoplovi imaju kabine pod tlakom, s tlakom općenito jednakim onom na 7000 do 10.000 stopa, a ne na razini mora. Vanjski barometarski tlak opada kako se ravnina uzdiže. Obično je ova promjena postupna i uravnotežuje se gutanjem ili apsorpcijom zraka sluznicom srednjeg uha. Pri spuštanju se mora dogoditi suprotno; tlak zraka se mora povećati u srednjem uhu kako bi se uravnotežio porast atmosferskog tlaka. Kada se to ne dogodi, bubnjić se pomiče medijalno i rasteže. To može dovesti do modrica ili krvarenja u bubnjiću, stvaranja tekućine u srednjem uhu, a povremeno i do puknuća bubnjića.

Sličan slijed događa se i kod ronjenja. Glavna razlika je u tome što su promjene tlaka na koje se nailazi obično veće, često je promjena tlaka od nekoliko atmosfera u usporedbi s promjenom tlaka manjom od jedne atmosfere koja se događa tijekom leta. Velike razlike u tlaku između srednjeg uha i okolne vode mogu dovesti do istih ozljeda kao i kod letenja. Osim toga, može doći do mnogo opasnije barotraume unutarnjeg uha zbog puknuća okrugle i ovalne membrane koje razdvajaju srednje i unutarnje uho. To može rezultirati stvaranjem perilimfatičke fistule, što dovodi do gubitka tekućine unutarnjeg uha s posljedičnim gubitkom sluha i vrtoglavicom. Iako duljina, dubina i broj zarona mogu biti povezani s privremenim promjenama u funkciji uha, oni nisu povezani s dugotrajnim problemima. Drugi uzroci barotraume uključuju korištenje dekompresijskih komora i hiperbaričnih komora za kisik.

Eksplozivne ozljede također mogu biti uzrok barotraume. Prilikom toga dolazi do vala zračnog tlaka, a brza promjena tlaka ne ostavlja dovoljno vremena za izjednačavanje tlaka unutar uha. Ozljede uključuju hematotimpanon, rupturu bubnjića, disrupciju kostiju i ozljedu unutarnjeg uha, što rezultira vrtoglavicom i tinitusom (šum u uhu). Kirurški zahvat je nužan za popravak puknuća bubnjića u nešto manje od polovice ovih slučajeva.

Simptomi

Barotrauma se može manifestirati kao:

• pritisak u uhu,
• bol,
• gubitak sluha i
• tinitus (šum u uhu).

Može doći do krvarenja u bubnjić, a rijetko puknuće okruglih ili ovalnih prozorskih membrana može uzrokovati vrtoglavicu i senzorineuralni gubitak sluha.

Dijagnoza

Dijagnoza barotraume uha temelji se na dosljednoj kliničkoj anamnezi i kompatibilnim nalazima fizikalnog pregleda. Simptomi koji se javljaju u okruženju promjene tlaka okolnog zraka povećavaju vjerojatnost barotraume: ako fizički pregled potvrdi ozljedu, dijagnoza je sigurna.

Fizikalni nalazi temelje se na težini ozljede. Često se vidi mala količina krvarenja u bubnjić. Krvarenje u srednjem uhu dovest će do vidljivog podljeva s tamnom krvlju koja ispunjava srednje uho. Blage ozljede mogu uzrokovati oticanje bubnjića, dok teže ozljede mogu dovesti do njegova puknuća. Kada dođe do teških ozljeda s pucanjem okruglih ili ovalnih prozora, može biti prisutna vrtoglavica (s ili bez nistagmusa – nekontrolirano trzanje očiju). Rinne i Weber testiranje može pomoći klasificirati svaki gubitak sluha, kao provodni ili senzorineuralni.

Liječenje

Treba liječiti prisutnu neravnotežu tlaka između srednjeg uha i okoline, te upalu Eustahijeve cijevi, ako je prisutna. Većina drugih ozljeda zbog barotraume zacijeli spontano. Antibiotici nisu indicirani, a analgetike treba koristiti prema potrebi. Otok sluznice Eustahijeve cijevi koji uzrokuje bol, nelagodu i gubitak sluha treba liječiti dekongestivnim kapima za nos kroz 5-7 dana ovisno o preporuci liječnika (poslije se mogu propisati i intranazalni kortikosteroidi), oralnim dekongestivima (kratkotrajno i isključivo na preporuku liječnika), manevrom Valsalve, hipertoničnim ili drugim otopinama za nos obogaćenim mineralima koje će pomoći u dovođenju sluznice u ravnotežu, a u određenim slučajevima se mogu propisati i mukolitici (lijekovi koji razrjeđuju sekret dišnog puta).

Vrtoglavica i senzorineuralni gubitak sluha mogu ukazivati ​​na perilimfatičnu fistulu i indikacije su za hitno upućivanje otorinolaringologu.

Timpanoplastika i drugi operativni zahvati mogu biti potrebni za ozbiljne ozljede kao što su disrupcija kostiju ili perilimfatična fistula.

Prevencija

Korištenje oralnih dekongestiva i antihistaminika te dekongestivnih sprejeva za nos prije leta ili ronjenja, može smanjiti opstrukciju oko Eustahijeve cijevi i omogućiti poboljšano izjednačavanje tlaka. Za poticanje učestalog gutanja, žvakanje gume ili sisanje tvrdih bombona pomaže odraslima; dojenje ili sisanje bočice pomaže dojenčadi. Gutanje s ciljem otvaranja Eustahijeve cijevi ili korištenje Valsalvinog manevra (pozitivni pritisak na zatvoreni nosni dišni put) obično uravnotežuje pritisak u srednjem uhu s vanjskim okruženjem. Ovo često tijekom promjene tlaka može spriječiti stvaranje velikih razlika u tlaku i spriječiti barotraumu.