Pravilna higijena za zubne implantate

Parodontitis je najčešći razlog gubitka zuba u odrasloj dobi. Ostali uzroci uključuju zubni karijes, traume, oštećenja u razvoju i genetske poremećaje.

Potreba za zamjenom izgubljenih zuba s gotovo prirodnim nasljednikom, potaknula je brojna istraživanja i napredovanje na području dentalne implantologije. Zubni implantati postali su vrlo popularno rješenje u rehabilitaciji gubitka zuba zbog visoke stope uspješnosti i predvidljivosti postupka te niske stope komplikacija.

Implantat  je mali vijak koji se ugrađuje u kost gornje ili donje čeljusti te služi kao zamjena za korijen izgubljenog zuba. Riječ je o „umjetnom“ korijenu izrađenom od plemenitog metala titana, ujedno najboljeg biokompatibilnog materijala za ljudsku kost.

Uspješna implantološka terapija

Dentalni implantati služe kao potpora zamjenskim zubima koji izgledaju i funkcioniraju kao prirodni zubi te ih kao takve pacijenti i osjećaju. U najjednostavnijem slučaju radi se o zamjeni nedostatka jednog zuba, a krajnji domet dentalne implantologije je nadomještanje svih zuba čeljusti. U nekim slučajevima terapija je brza i jednostavna, dok je kod drugih potrebno višemjesečno multidisciplinarno specijalističko liječenje.

Za uspjeh terapije ključno je srastanje zubnog implantata i kosti, odnosno proces oseointegracije. Nakon srastanja slijedi protetski dio terapije, to jest izrada zuba koji nedostaju. Uspješnost implantološke terapije kreće se od 95% do 100% čime predstavlja najsigurniju i najtrajniju moguću terapiju u stomatologiji.

Dugoročni uspjeh implantata u osnovi ovisi prvenstveno o pacijentu, odnosno održavanju učinkovite oralne higijene, ali i provođenju profesionalnih postupaka profilakse u ordinaciji od strane tima doktora dentalne medicine. Stoga se pacijenti smatraju terapeutima u fazi održavanja i njihov je doprinos neophodan za dugoročni uspjeh zubnih implantata.

Postoje dokazi da bakterijski plak, ne samo da uzrokuje gingivitis i parodontitis, već iste bakterije mogu izazvati periimplantitis. Zbog neodržavanja temeljite oralne higijene dolazi do upale desni oko implantata, kronične upale i gubitka kosti što posljedično može rezultirati gubitkom implantata i okolne kosti.

Prije i nakon zahvata

Prije zahvata potrebno je posjetiti doktora dentalne medicine kako bi pregledao stanje zuba i desni. Potrebno je sanirati karijesne lezije te odstraniti tvrde i mekane naslage na zubima (plak i kamenac) koji predstavljaju potencijalne izvore infekcija za zahvat. Prije kirurškog zahvata pacijent bi trebao ispirati usnu šupljinu s tekućinom na bazi klorheksidina (0,20% CHX). Kod pacijenata s dentalnim implantatima ispiranje antiseptičkim tekućinama značajno smanjuje pojavu plaka i gingivitisa te se time održava zdravlje implantata.

Nakon kirurškog zahvata potrebno je provoditi temeljitu oralnu higijenu; čistiti sve zube kako ne bi došlo do prijenosa infekcije na ranu, a ujedno higijenu implantata provoditi jednako dobro kao i higijenu zuba. Nakon kirurških zahvata u usnoj šupljini ispiranje vodicama smanjuje upalu što pokazuje pozitivan efekt na zarastanje rana. Preporučuje se dva tjedna nakon zahvata ispirati usnu šupljinu s tekućinom na bazi klorheksidina (0,20% CHX).

Korištenje paste i tekućine za zube

Doktor dentalne medicine dužan vam je dati upute za temeljitu oralnu higijenu u kojima će vam sve detaljno objasniti i pokazati. Plak je uvijek potrebno ukloniti mehanički, odnosno četkanjem. Osnova temeljite oralne higijene su mekana četkica za zube, interdentalna četkica, pasta za zube bez natrij lauril sulfata (NLS) i zubni konac.

NLS je sastojak većine zubnih pasti te svojim svojstvima znatno smanjuje učinkovitost klorheksidina. Važno je koristiti mekanu četkicu za zube koja neće promijeniti površinu implantata (glatke površine implantata nakupljaju manje plaka od hrapavih površina), a uz to je sigurna i učinkovita kod svakodnevne uporabe.

Pored mehaničke kontrole plaka, vodice za ispiranje korisno su dodatno sredstvo za održavanje oralne higijene, ali ne mogu zamijeniti četkanje.

Smanjenjem broja bakterija sprječava se i neugodni zadah. Budući da je klorheksidin (CHX) vrlo postojan, ostaje na površini dulje vrijeme nakon upotrebe te tako nastavlja svoje djelovanje. CHX zbog snažnog djelovanja ima i neke negativne učinke, u prvom redu gubitak okusa te moguće pojavljivanje „crnog“ jezika. Iz tog razloga prikladan je  za kratkotrajnu intenzivnu upotrebu, od 7 do 14 dana (0,12% i 0,20% CHX). Koristi se prije i nakon operativnih zahvata u usnoj šupljini.

Također, na tržištu su dostupni preparati niske koncentracije CHX (tekućine za usta i paste 0,05% klorheksidin diglukonata) koji se mogu koristiti svakodnevno kroz dulje vrijeme.

Tekućina za usta na bazi klorheksidina je sredstvo koje uvelike poboljšava oralnu higijenu i svakako biste trebali potražiti savjet svog doktora dentalne medicine o njezinom korištenju s ciljem temeljite oralne higijene.