Spašavanje jako oštećenog zuba – nakon liječenja je važno „izgraditi“ zub

Dugoročan uspjeh endodontske terapije ovisi o odgovarajućoj restauraciji liječenog zuba. Činjenica je da endodontski liječeni zubi češće postaju problematični uslijed restaurativnih nedostataka, nego zbog neuspjeha samog liječenja. Iako se neuspjeh terapije korijenskih kanala može pokušati ispraviti revizijom punjenja, neodgovarajuće postendodontski opskrbljen zub najčešće se gubi uslijed puknuća oslabljene krune ili korijena zuba.

Što je endodontsko liječenje

Endodontsko liječenje zuba pokušaj je spašavanja zuba i njegovih funkcija uslijed patoloških procesa unutar pulpe zuba. Patološke promjene pulpe mogu prouzročiti nastanak periapikalnih procesa (granuloma) koji dovodi do gubitka okolne kosti.

Liječenje uključuje mehaničku instrumentaciju („čišćenje“) korijenskih kanala te ispiranje sredstvima za kemijsku dezinfekciju.

Svrha ovog postupka je uklanjanje pulpe, inficiranog sadržaja i mikroorganizama iz korijenskih kanala. U tom se procesu uklanja i dio zdravog zubnog tkiva, a time se smanjuje otpornost preostalog zubnog tkiva na žvačne sile. Drugim riječima, zub postaje krhkiji, skloniji puknuću. Nakon endodontskog tretmana nastaju promjene koje oslabljuju zub, no to najvjerojatnije nije izravna posljedica liječenja, već gubitka tvrdih zubnih tkiva započetog još u vrijeme patoloških promjena.

Važnost postendodontske opskrbe zuba

Zadaća je doktora dentalne medicine opskrbiti liječeni zub restaurativnim nadomjeskom i vratiti mu njegovu funkciju unutar žvačnog sustava. To znači izgraditi krunu i dovesti ju u pravilan odnos sa susjednim zubima i antagonistima. Postendodontska opskrba jednako je važan proces kao i instrumentacija te „punjenje“, odnosno ispun korijenskih kanala.

Na endodontski liječenim zubima čest je opsežan gubitak tvrdih zubnih tkiva – cakline i dentina – zbog jakog oštećenja uzrokovanog karijesom, prekomjernim trošenjem ili ranijim restauracijama. Gubitak krune zuba smanjuje čvrstoću zuba. Postoje razlike među zubima; zubi gornje čeljusti jači su od zubi donje čeljusti, a sjekutići donje čeljusti su najslabiji.

Izbor odgovarajućeg postupka

Postendodontskom opskrbom želi se nadomjestiti izgubljeno zubno tkivo. Izbor postupka ovisit će o stupnju razorenosti zubne krune, smještaju zuba u zubnome luku, okluzijskim dodirima zuba, morfologiji korijenskih kanala, funkcijskim i estetskim zahtjevima.

Cilj je preostalo tkivo zaštititi od loma i spriječiti infekcije kanalnog sustava nakon liječenja. Opće je pravilo da bi svi endodontski tretirani stražnji zubi morali biti obnovljeni krunicom, čime se sprečava velik broj fraktura liječenih zubi.

Ako je ostalo dovoljno zubne strukture nakon liječenja, moguće je napraviti konzervativnu restauraciju ispunom („plombom“). To jest, u nekim slučajevima bit će dovoljno nadoknaditi izgubljeno tkivo krune zuba ispunom, bilo izravnim kompozitnim ispunom ili izradom indirektnog kompozitnog ili keramičkog ispuna – inleja, onleja ili overleja.

Nadogradnja zuba – kolčići i krunice

Nadogradnja je fiksno protetski nadomjestak izrađen na endodontski izliječenom zubu. Dva su osnovna dijela nadogradnje:

• korijenski dio tj. intrakanalni kolčić koji se sidri u korijenu zuba, te
• krunski dio koji nadomješta krunu zuba koja nedostaje.

U slučaju nedovoljne količine preostalog zubnog tkiva, za odgovarajuću opskrbu upotrebljavaju se intrakanalne nadogradnje. Odnosno, bit će potrebno osigurati okomitu stabilizaciju preostaloj kruni te izraditi protetski nadomjestak – krunicu. Primarna zadaća intrakanalnih kolčića jest osigurati retenciju za nadogradnju krune zuba.

Prema materijalu od kojih su izrađeni, razlikujemo metalne i bezmetalne kolčiće. Tradicionalno korišteni metalni kolčići ne ispunjavaju zahtjeve moderne dentalne medicine zbog nedostataka kao što su boja, podložnost koroziji i mehanička svojstva koja mogu rezultirati lomom korijena.

Bezmetalne kolčiće čine kompozitni kolčići ojačani karbonskim i staklenim vlaknima te keramički kolčići temeljeni na cirkonij-oksidnoj keramici. Upotreba kolčića od estetskih materijala u kombinaciji s kompozitnom ili keramičkom nadogradnjom vrlo je česta u restaurativnoj dentalnoj medicini i postaje standard, ne samo zahvaljujući njihovoj estetici, nego i biokompatibilnosti, vrlo dobrim fizičko-mehaničkim svojstvima te mogućnosti adhezivnog vezivanja na tvrda zubna tkiva i nadogradnju.

Postendodontsku opskrbu treba početi što prije. Bez pravilne postendodontske opskrbe zuba nema ni uspješne endodontske terapije.