Zašto je djetetu potreban pregled ortodonta

Danas je najčešći razlog dolaska ortodontu estetski. Ortodontske anomalije narušavaju estetiku lica i zubi što dovodi do psihosocijalnih problema, narušavanja socijalnih kontakata te, općenito, do smanjenja kvalitete života, pogotovo u doba adolescencije.

Ortodontskom terapijom ispravlja se nepravilni položaj zuba i čeljusti te uspostavlja harmonična funkcija žvačnog sustava. Osmijeh je prvo što zamjećujemo na osobi. Lice, usnice, osmijeh i zubi sudjeluju u izražavanju niza emocija, komunikaciji s okolinom te omogućuju osobi ostvarivanje društvenog kontakta. Zdrav, lijep, prirodan i harmoničan osmijeh čini osobu sretnom i samopouzdanom.

Međutim, cilj ortodoncije nije isključivo estetika. Nepravilan položaj zubi i ortodontske anomalije mogu biti uzrok i drugih problema, odnosno poremećaja funkcija – žvakanja, gutanja i govora, povećane sklonosti nastanku trauma, parodontne bolesti i karijesa.

Uzročnici poremećaja normalnog zagriza

Pojam malokluzija, stanje poremećaja normalne okluzije (zagriza),  označava nepravilan odnos između zubi ili dvaju zubnih lukova.

Uzroci malokluzija mogu biti specifični, nasljedni te posljedica utjecaja okoliša. Primjeri specifičnih uzroka su npr. porođajne povrede, frakture čeljusti u djetinjstvu, poremećaj nicanja zuba, rani gubitak mliječnih zuba i drugo. Genetskim uzrocima pridaje se velika važnost te se naglašava postojanje obiteljske tendencije za određen izgled lica i međusoban odnos čeljusti.

Okolišni čimbenici, odnosno, nepogodne navike kao što su sisanje prsta, guranje jezika i disanje na usta također utječu na nastanak malokluzija.

• Disanje na usta – Kako su usta pomoćni, a ne glavni dio respiratornog sustava, disanje na usta može uzrokovati malokluzije. Kod disanja na usta, posebno u periodu razvoja skeleta, vrši se pritisak na tvrdo nepce prema nosnoj šupljini. Nepce se sužava i potiskuje prema gore stvarajući „visoko ili gotsko nepce“.
• Infantilno gutanje je način gutanja koji se pojavljuje kod male djece. Riječ je o poremećenoj ravnoteži između mišića lica, usta i jezika pri kojoj se jezik gura između gornjih i donjih sjekutića tijekom gutanja, govora ili mirovanja. Bebe pri gutanju uglavnom izbacuju jezik prema zubnom grebenu ili zubima, ako su iznikli. Refleks infantilnog gutanja obično se gubi nicanjem prvim donjih sjekutića u dobi od 6 mjeseci, no zadrži li se dulje, smatra se nepogodnom navikom. Ako ne prestane ni nakon treće godine života, može uzrokovati izraženije ortodontske anomalije.
• Sisanje prsta ili dude varalice je navika koje se je teško riješiti. Kod beba je nagon sisanja neophodan zbog dojenja, ali i prirodan je način opuštanja. Djeca od dojenačkih dana povezuju sisanje s nečim dobrim, toplim, što će im pružiti ugodu. Navika se često javlja i zadržava kod nesigurne djece. Za vrijeme nicanja mliječnih zubića (mliječna denticija) sisanje prsta nema značajan utjecaj, ali ako se navika zadrži i u periodu kada već niču trajni zubi (mješovita denticija), pojavit će se anomalije.
• Prerani gubitak zuba zbog karijesa ili ozljede rezultirat će vrlo vjerojatno pojavom kasnijih poremećaja zagriza. Baš zato što se brojne malokluzije mogu primijetiti već u mladoj dobi, treba iskoristiti tu priliku i krenuti s terapijom čim ranije, već u mliječnoj ili ranoj mješovitoj denticiji, uklanjajući malokluziju u potpunosti čime će se omogućiti normalan rast i razvoj struktura čeljusti i lica ili smanjujući njezin intenzitet kako bi se kasnije jednostavnije i brže tretirala.

Kada je potreban prvi pregled?

Važno je doći na prvi ortodontski pregled u dobi između sedme i devete godine. U tom periodu rasta i razvoja kod određenih ortodontskih anomalija može se pravodobnom terapijom postići bolji krajnji rezultat nego ako se terapija odgodi do perioda kada je izmjena zubi završena.

Rana ortodontska terapija uključuje postupke i naprave kojima je cilj ukloniti uvjete koji mogu dovesti do nastanka nepravilnog zagriza ili spriječiti njegov razvoj. Takva se terapija naziva još i interceptivna ortodoncija.

Intervencijom u ranoj dobi može se spriječiti kasnije vađenje trajnih zubi, ispraviti nepravilnosti koje onemogućuju normalan rast i razvoj čeljusti kao što su obrnuti pregriz ili križni zagriz te se u toj dobi djetetu pomaže da prestane s nepogodnim navikama.

Kada ortodontska terapija nije neophodna, ortodont može pažljivo pratiti rast i razvoj tijekom vremena te započeti terapiju u najidealnijem trenutku. Početak ortodontske terapije ovisi o vrsti anomalije, ali i o fizičkoj i emotivnoj zrelosti djeteta zbog suradnje koja je nužna tijekom liječenja.