Škrgutanje zubima se može liječiti

Bruksizam je dnevna ili noćna parafunkcijska aktivnost koja uključuje mljevenje, škrgutanje i stiskanje zubi. Učestalost pojave bruksizma u općoj populaciji iznosi oko 10%. Najčešće se javlja među mlađima te pojava bruksizma s godinama pada.

Dvije kategorije bruksizma

Bruksizam možemo podijeliti u dvije kategorije, dnevni i noćni bruksizam.

Najučestaliji tip dnevnog bruksizma karakterizira stiskanje zubi. Kod nekih osoba javlja se mljevenje, parafunkcija koja je u svojoj osnovi blaga i ne proizvodi zvuk tipičan za škrgutanje zubima. Kod nekih osoba javljaju se oba tipa bruksizma, dnevni i noćni.

Uzroci

Uočena je povezanost između psihosocijalnih faktora, stresa i pojave bruksizma. Zamijećeno je da je bruksizam učestaliji kod perfekcionista i anksioznih osoba. Faktorom rizika za pojavu noćnog bruksizma smatra se „stresan život“, dok se pojava dnevnog bruksizma objašnjava doživjelim stresom. Bruksizam se povezuje i s poremećajima spavanja, uporabom lijekova, konzumacijom alkohola, pušenjem, konzumacijom droga, traumama i nekim bolestima (cerebralna paraliza, Downov sindrom, epilepsija, Parkinsonova bolest).

Simptomi i komplikacije

Trošenje zubi jedan je od najučestalijih simptoma bruksizma.

U određenim uvjetima mogu se razviti upalne ili degenerativne promjene pulpe. Osim trošenja zubnog tkiva, može doći do promjene boje zubnog tkiva koja je često povezana sa smanjenom pulpnom osjetljivošću. U sporim procesima trošenja postoji ravnoteža između gubitka tvrdog zubnog tkiva i procesa pulpne obrane. U takvim slučajevima pulpa stvori barijeru koja štiti pulpu.

Bruksizam može dovesti do promjena normalne funkcije mišića. Stalnim ponavljanjem parafunkcijskih kretnji dolazi do povećanja mišićne mase, odnosno do hipertrofije. Povećanom parafunkcijskom aktivnosti opterećeni su i vratni mišići u kojima se javljaju smetnje. Ako izuzmemo odontogenu bol, najveći broj pacijenta javlja se terapeutu zbog bolova u mišićima.

Bruksizam može biti inicijalni faktor temporomandibularnih poremećaja. Riječ je o skupini bolesti karakteriziranoj problemima u žvačnoj muskulaturi i žvačnom zglobu te u njihovim pripadajućim strukturama. Karakterizira ih bol u žvačnom zglobu i pripadajućoj muskulaturi. Najčešći simptomi su bol zgloba prilikom dodira, bol mišića tijekom žvakanja, smanjen opseg otvaranja usta, ograničenja tijekom pokreta donje čeljusti.

Liječenje bruksizma

Najčešće korišteno sredstvo za terapiju bruksizma su terapijske udlage. Uporaba okluzijske udlage će spriječiti trošenje zubi, a sačuvat će od trošenja i restaurativne te protetske materijale. Osim toga, udlage uklanjaju jutarnju bol u mišićima te zvuk škljocanja u zglobu. Međutim, one ne rješavaju problem samostalno i ne uklanjaju u potpunosti aktivnost.

Najnoviji način rješavanja bruksizma jest uporaba botoksa (botulinum toksina) koji opušta željene mišiće. Prema dvostruko slijepoj, placebo kontroliranoj studiji objavljenoj u časopisu „Journal of Neurology“ 2018. godine, potvrđeno je da injekcije botoksa u žvakaće i temporalne mišiće poboljšavaju bolne simptome povezane s nesvjesnim bruksizmom u snu. Osobe koje su tijekom studije dobile injekcije botoksa primijetile su znatno poboljšanje simptoma, a primijetile su i  kozmetičke promjene na svom osmijehu. Aplikacija botoksa u stomatologiji jednostavan je nekirurški zahvat.

Mala doza botoksa se ubrizgava izravno u žvakaći mišić (lat. musculus masseter). Ovaj mišić kontrolira kretnje vaše donje čeljusti. Botoks će oslabiti mišiće dovoljno da spriječi stiskanje i nehotične kretnje čeljusti. Opuštanje kao rezultat injekcije botoksa smanjuje trošenje zuba, ali ublažava i glavobolje, bolove u licu, migrene i bolove u ušima. Iako botoks značajno opušta žvakaće mišiće, žvakanje i facijalna ekspresija ostaju očuvani. Botoks koji se koristi za liječenje bruksizma obično traje tri do četiri mjeseca.