Znate li zašto su suze važne za dobar vid?

U kliničkoj se praksi javlja sve veći raspon očnih smetnji uzrokovanih poremećajima suznog filma. To je tanki sloj tekućine na površini rožnice, čija je debljina neposredno nakon treptanja 9 μm pa do 4 μm neposredno prije slijedećeg treptaja. Zbog toga se sindrom suhog oka (ili sindrom disfunkcije suza) definira kao multifaktorijelna bolest suza i površine oka. Rezultira simptomima neudobnosti, poremećaja vida te nestabilnosti suznog filma, s mogućim oštećenjem površine oka.

Pažljiva je analiza suznog filma otkrila da je nedostatno opisati ga kao trilaminarni sloj – gornji lipidni, srednji vodeni i tik uz rožnicu mucinski sloj. Bitno je složenije strukture i drugačijih međuodnosa u slojevima. Time su suze, u glavnoj i osnovnoj funkciji oka, onoj da vidi, dobile delikatniju i složeniju ulogu.

Zašto su suze važne?

Lipidni sloj, debljine 100 nm, potječe iz modificiranih lojnih žlijezda i sprječava prelijevanje suza preko rubova vjeđa. Vodeni sloj potječe od suzne žlijezde, najdeblji je – od 6,5 do 7,5 μm. Mukozni sloj igra ulogu u obrani od infekcije jer sadrži mnoštvo imunoglobulina.

Gotovo fiksna kombinacija vode, elektrolita, proteina i drugih mikroelemenata upućuje na to da svaki poremećaj u organizmu koji mijenja sadržaj tjelesnih može utjecati i na poremećaj suznog filma, što je sadržano u ranije navedenoj definiciji o multifakorijelnosti. Dijapazon je tih bolesti širok. Dijabetes, autoimune bolesti, bolesti štitnjače, neravnoteže spolnih hormona, onih nadbubrežne žlijezde, hipertenzije, malapsorpcije itd.

Prozirnost i pravilna svedenost rožnice presudni su za dobru vidnu oštrinu. Ona uvelike ovisi o kvaliteti suza jer rožnica bez treptanja ne bi bila prozirna. Zato sve više oftalmologa smatra da su suze visokospecijalizirani integralni dio površine rožnice. Njihova nestabilnost ne uzrokuje samo subjektivne smetnje, nego mijenja optička svojstva oka. To znači da pacijenti uobičajenim simptomima suhog oka (iritacija, pečenje, osjećaj pijeska) sve češće dodaju i nestabilnost slike.

Najčešće to povezuju s pogrešnom dioptrijom. U konačnici ih je teško uvjeriti da je upravo disfunkcija suznog filma uzrok nedostatne i nestabilne vidne oštrine jer se svjetlo, koje ulazi u oko, lomi o površinu suznog filma i tako utječe na refrakciju oka.

Stabilnost suznog filma najznačajnija je za njegovu funkciju. Ovisi o kvaliteti, kvantiteti te omjeru komponenti u njemu. Mjeri se vremenom potrebnim da se na mikroskopu uoči prekid njegovog kontinuiteta (pucanje) na rožnici. U normalnim uvjetima oko trepne prije no što dođe do opisane destabilizacije suznog filma. Ali ako postoji prebrzo isparavanje ili je nedostatna produkcija suza, film puca mnogo ranije i uzrokuje niz lančanih poremećaja i subjektivnih simptoma.

Sindrom pojačanog suzenja oka

Produkcija se suza s godinama smanjuje i mijenja se kvaliteta suznog filma, što zbog upalnih promjena u suznoj žlijezdi, što zbog utjecaja okoline i radnih navika. Gotovo su sva istraživanja pokazala da je najveća učestalost ovih problema u populaciji oko 55. godine života. Tri puta je učestaliji u žena. Iako većina istraživanja ne spominje fluktuacije vezane za godišnja doba, ipak najveći problemi nastaju ljeti, tijekom boravka u klimatiziranim prostorijama. Problemi se potenciraju ako su istodobno udruženi s gledanjem u zaslon računala, kada i do pet puta rjeđe trepćemo, što uzrokuje bržu evaporaciju suza.

Osim osjećaja stranog tijela, peckanja, bolnog svrbeža, osjećaja da vjeđe prelaze preko rožnice na suho, iritacije, crvenila, izobličenja slike i zamagljenja vida javlja se svojevrstan paradoks. Čini se da je suza previše jer se prelijevaju preko ruba vjeđa. Objašnjenje je sljedeće: rožnica preko svojih završetaka živčanih ogranaka u suznu žlijezdu šalje poruke za pojačano lučenje suza da bi isplahnula oko. Taj je odgovor ekvivalentan onom na prisutnost stranog tijela u oku. Sindrom pojačana suzenja oka učestaliji je u slučajevima u kojima je hlapljenje suza s površine rožnice patološki ubrzano.

Fotofobija

Svjetloplahost ili fotofobija još je jedna od paradoksalnih pojava vezanih uz suho oko i jedan je od najčešćih očnih nelagoda žena u klimakteriju. Podrazumijeva netoleranciju oka na svjetlost. Također je injicira mikrooštećenje površine rožnice koja tada putem svojih živčanih završetaka šalje pojačane impulse prema stražnjem segmentu oka.

Ne treba smetnuti s uma da neki medikamenti uzrokuju fotofobiju ometanjem rada mišića koji regulira otvor zjenice, koja tada propušta velike količine svjetla (amfetamini, antihistaminici, kanabis, kokain, atropin, skopolamin, strihnin itd.). Ovo može biti i prvi znak mnogo ozbiljnijih poremećaja (meningitis, moždani udar, epi-napad) koji prelaze okvire popratnih pojava.

Dijagnoza

Put do dijagnoze obično počinje Schirmerovim testom kojim se mjeri produkcija suza, ali ne i njihova kvaliteta. Budući da je riječ o složenoj ulozi slojevite zaštitne barijere na površini rožnice, a u svjetlu novije definicije, potrebna je precizna i sveobuhvatna dijagnostika.

Ključni su anamnestički podaci i pregled oka pod biomikroskopom. Oftalmolog će se pri pregledu poslužiti metodom bojenja suznog filma radi uočavanja trenutka nastanka defekta na rožnici.

Dodatni čimbenici rizika

Meke kontaktne leće mogu pogoršati smetnje jer u oku djeluju poput spužve, naročito one s većim sadržajem vode.

Kirurškim zahvatima uklanjanja dioptrije privremeno se oštećuju završeci živčanih vlakana, čiji je integritet bitan za fiziologiju rožnice i oka u cjelini.

Upotreba antihipertenziva, diuretika, kardiovaskularnih lijekova i psihofarmaka (uključivo antidepresiva) i antihistaminika također može pogoršati tegobe.

Umjetne suze

Lokalno nanošenje umjetnih suza – po mogućnosti bez konzervansa koji može dodatno destabilizirati suzni sloj, u većini slučajeva može ublažiti tegobe, ali ne uklanja osnovni uzrok. Naime, specifična antitijela koja sadržavaju suze ne mogu se sintetizirati. Odnosno, kapi nisu jednako kvalitetan i specifičan nadomjestak jer ne posjeduju „individualnost“ vlastitih suza.

Često se u terapiju moraju uključiti i antibiotske ili steroidne kapi u slučajevima kada je defekt suznog filma izazvao upalu i infekciju rožnice, a to dugoročno može imati nuspojave. Vlažeći površinu rožnice, umjetne suze normaliziraju ravnotežu elektrolita pa se oko minimalno iritira.

Osim medikamentoznog liječenja, treba izbjegavati suhi sobni zrak tijekom zimskog razdoblja grijanja, jaku toplinu koja ubrzava hlapljenje suza, sušilo za kosu, zadimljene prostorije, vjetrovito vrijeme, agresivnu šminku (naročito tuš za oči).

Što se tiče prehrane, podrazumijeva se odgovarajuća hidratacija organizma. Rezultati nekih preliminarnih istraživanja pokazuju da učestalije konzumiranje masnije ribe, poput tune i lososa, pomaže ublažavanju simptoma.

O mehaničkom zatvaranju odvodnih suznih kanalića ili kirurškom zatvaranju vjeđa odlučuje oftalmolog u krajnje bizarnim slučajevima patološkog razvoja bolesti.