Utjecaj hipertenzije i srčanih tegoba na naše oči

Bilo da vas je liječio vaš obiteljski liječnik ili internist zbog povišenog krvnog tlaka ili srčanih tegoba, obično je tražio dodatno mišljenje okulista. Jeste li znali zašto? Jeste li se zapitali odakle liječniku odjednom toliko zanimanje za vaše oči? Kakve veze ima povišeni krvni tlak s očima? Jeste li, kao većina pacijenata, zaključili da možda imate povišeni tlak i u očima?

Okulist može pomoći u liječenju srca

Kad netko boluje od povišenog krvnog tlaka ili nepravilnog rada srca ili mu je krvožilni sustav na bilo koji način ugrožen, treba ustanoviti u kakvom su stanju njegove krvne žile. Kako ih vidjeti, a da mu pritom ne moramo nanositi bol bodući ga ili uklanjajući kožu iznad žila? Jednostavno – kroz zjenicu oka! To je jedini „prozor“ kroz koji ih se u ljudskom tijelu može vidjeti. Dovoljno je posvijetliti specijalnom lampicom koja se zove oftalmoskop i koju svaki okulist rabi, ne samo za pregled očne pozadine (fundusa), nego u razne dijagnostičke svrhe.

U zapadnim zemljama oftalmoskopom se služe već i liječnici opće prakse, pedijatri, neurolozi, internisti… Spada u pribor njihovih ambulanti. Oni njime mogu uočiti promjene na očnoj pozadini, ali će za mišljenje i tumačenje nalaza ipak pitati okulista. U nas je taj put skraćen. Pacijent se odmah upućuje okulistu koji će, svojim iskustvom u korištenju tog instrumenta i stručnim poznavanjem najfinijih promjena na krvnim žilama očne pozadine, dati dragocjene podatke, važne za liječenje krvožilnih promjena.

Što se to može vidjeti na očnoj pozadini

Ponekad pomislim kako uopće ne bih trebala poznavati osobu koju pregledavam. Dovoljno bi mi bilo zaviriti kroz njenu zjenicu i mogla bih, s velikom sigurnošću, zaključiti je li osoba mlada ili stara, mršava ili s viškom kilograma, je li živjela „dobro“ ili je cijeli svoj vijek bila pod nekakvim stresom… Sve se to može naslutiti po izgledu njezinih krvnih žila na pozadini oka. Iste promjene našle bi se i na svim drugim krvnim žilama u tijelu. Dakle, kakve su žile u oku, takve su u mozgu, srcu, bubrezima, svugdje.

U mladih, zdravih ljudi cijela je očna pozadina narančasto crvene boje, punokrvna, svjetlucava, jedra, naprosto „puca od zdravlja“.

U starih ljudi boja postaje narančasto žućkasta, bez sjaja, a nađu se i nakupine otpadnih tvari koje krvne žile više nisu u stanju otplahnuti. Nekada se zateknu i blijedo žućkasta područja u koja krv više uopće ne pristiže.

Mlade su krvne žile elastične: arterije svijetlocrvene boje od kisika koji sadrži njihova krv, a vene tamnocrvene od sakupljenog ugljičnog dioksida kojeg treba eliminirati. Bez imalo napinjanja, mlade, podatne arterije vijugaju preko očne pozadine i premošćuju vene koje vijugaju pod njima. Upravo elastičnost omogućava arterijama da „prejašu“ venu a da je pritom nimalo ne pritisnu. Krv cirkulira bez napora.

Starenjem arterije postaju krute. Njihove stijenke bivaju iznutra obložene masnim naslagama. O količini masti unutar arterije ovisi i njezina bol. Od svijetlocrvene mlade arterije, boja se starenjem mijenja u narančasto žućkastu, bakrenu, pa sve do srebrnastog sjaja. To je krajnji stadij ateroskleroze. Krv se u arterijama usporava. Svi organi tada „gladuju“. Često se protok potpuno zaustavi na mjestima velikog suženja. Krvi ima ispred i iza suženja. Tada arterija na očnoj pozadini izgleda poput nanizanih vagončića ili kobasica u lancu. Krute arterije ispruže se s vremenom, postaju manje podatne, a svaka vena, na mjestu gdje arterija prelazi preko nje, pati zbog pritiskanja (Gunnov znak). Zaustavlja se protok krvi ispod mjesta premošćenja, što konačno može rezultirati pojavom tromboze u veni.

Nekad se na očnoj pozadini vide mjesta „curenja“ iz krvnih žila čija je stijenka već toliko napaćena da ne može izdržati pritisak krvi u njoj. To je zvono za uzbunu. Ako iz žila curi u oku, isto se može događati npr. u mozgu, samo s mnogo težim posljedicama po zdravlje i život.

Kad okulist sve to vidi i opiše u svom nalazu, liječnik koji je pacijenta uputio na taj pregled može se orijentirati o stanju krvnih žila i tome prilagoditi svoju terapiju. Povremeno će ponovo slati pacijenta na pregled očne pozadine, kako bi dobio povratnu informaciju o uspješnosti svog liječenja. Stanje krvnih žila ne mora se bitno popraviti. Nekad je za to već kasno. Dobrim liječenjem ne bi se smjelo mijenjati na lošije.

Eto kako okulist u bolestima krvožilnog sustava korisno služi kao konzultant drugim liječnicima-specijalistima.

„Krvavo“ oko

Ima situacija kad osobu s povišenim krvnim tlakom ne uputi okulistu drugi liječnik, nego mu dotrči sama. To se najčešće događa kad se ujutro probudi, pogleda u ogledalo i zaprepasti se jer je oko podliveno krvlju. Čudno: ništa me ne boli, vid je kao i inače, a oko „krvavo“! Stvar se komplicira kad izađe iz kuće jer se tada svi u čudu pitaju što se dogodilo. Kako smo obično osjetljivi na ono što se vidi izvana, bez obzira na to koliko je „opasno“ i boli li, takva osoba pohita u očnu ambulantu.

Okulist najprije zapita pacijenta ima li povišen krvni tlak. On se obično začudi tom pitanju. Često niti ne zna da mu je povišen. Osim toga, došao je „samo“ zbog oka.

Okulist mu tada objasni da se uopće ne radi o bolesti oka. Ono je samo “žrtva” naglog skoka krvnog tlaka, a podljev je nastao jer kapilare na vanjskom dijelu oka nisu izdržale naglu navalu krvi. Stručno se to zove hiposfagma i može nastati iz bilo kojeg razloga koji je izazvao pucanje kapilara (npr. udarac u oko, fizičko napinjanje, trljanje oka u snu i sl.). Treba li je liječiti? Ne, jer će proći kad se krv povuče, kao i svaka druga modrica na tijelu. Kapi za oči koje pacijenti često kupe u ljekarni neće pomoći. Osobno obično savjetujem kontrolu krvnog tlaka i nošenje tamnih naočala da se izbjegne znatiželja drugih osoba dok podljev ne izblijedi.

Okulist će, iz opreza, provjeriti je li i u dubini oka došlo do pucanja kapilara i izlijevanja krvi. To bi bilo puno opasnije. Pomoću oftalmoskopa vidjet će ima li mutnina koje „plivaju“ (kapljice krvi) i podljeva na očnoj pozadini. Tad bi i vid bio zamućen. Srećom, to se rjeđe dešava.

Podliveno oko možemo shvatiti kao korisno upozorenje da se ozbiljnije pozabavimo krvnim tlakom koji, u toj fazi, nije izazvao ozbiljnijih oštećenja, ali je potencijalna tempirana bomba za koju nikada ne znamo kad će se aktivirati.

Krvni tlak i očni tlak

Uvriježena je zabluda pacijenata da su upućeni na pregled zbog „tlaka“, a čim je okulist u pitanju, mora da je riječ o „očnom tlaku“. Koliko veze imaju ta dva tlaka?

Ako su poslani na pregled očne pozadine, onda je to prvenstveno zbog krvnog tlaka i stanja krvnih žila. Očni tlak u tom času nema s tim nikakve veze. Naravno, korisno je pacijentima u dobi iznad 40 godina, kad se najčešće krvni tlak povisi, izmjeriti i očni tlak. Ako ne zbog drugog, onda da ih umirimo.

Očni tlak važan je u bolesti oka koju zovemo glaukom. Tri četvrtine raznih tipova glaukoma čini tzv. glaukom otvorenog kuta. Izaziva ga ne toliko povišenje očnog tlaka, koliko usporena cirkulacija u blizini vidnog živca. Upravo to uzrokuju krvožilne bolesti, odnosno oscilacije krvnog tlaka. Bilo da je osoba „niskotlakaš“, pa ne poduzima ništa, ili je „visokotlakaš“ koji uzima tablete za snižavanje krvnog tlaka u neodgovarajućoj dozi i time mu povremeno tlak u krvi previše padne, vidni će živac kad-tad početi pokazivati znakove oštećenja tipične za glaukom. Očni tlak kod takvih bolesnika može biti normalnih vrijednosti, pa čak i niži od uobičajenog, i ne mora biti mjerodavan za procjenu težine glaukoma. Najsigurniji je pokazatelj glaukomske bolesti praćenje promjena u vidnom polju povremenim testiranjem ili tzv. perimetrijom.

Osim lijekova za glaukom, nužno je dovesti krvni tlak u tolerantne granice, odnosno lijekovima koje propisuje internist smanjiti njegove oscilacije na najmanju moguću mjeru. Tako će se zaustaviti ili barem umanjiti oštećenja vidnog živca i očuvati vid.

Pacijenti su sigurni kad doktori surađuju

U prvom slučaju, okulist služi kao servisna služba drugim specijalistima u njihovom postavljanju dijagnoze i liječenju krvožilnih bolesti.

U slučaju hiposfagme okulist prvi postavlja sumnju na problem s krvnim tlakom i upozorava pacijenta da se javi internistu.

Tek u slučaju glaukoma okulist je taj koji liječi pacijenta, ali mu je suradnja s internistom koji će uspostaviti pravilan krvni tlak itekako neophodna.

Na primjeru bolesti krvožilnog sustava može se zaključiti kako dobra suradnja liječnika različitih specijalnosti, naizgled bez velike međusobne veze, može pomoći u liječenju. To je još jedan dokaz kako je ljudsko tijelo jedinstven sustav i kako svi organi dijele istu sudbinu, pogotovo kad im je sustav opskrbe gorivom bolestan.

Članak preuzet iz Narodnog zdravstvenog lista.