Zvučna analgezija: tihi zvuk u pozadini ublažava bol

Ako ste primijetili da vam omiljena pjesma umanjuje osjet boli, znanost je potvrdila istinitost tog zapažanja. Zapravo, glazba nije jedini zvuk koji ublažava bol. Istraživači su otkrili da mnoge vrste zvukova mogu pomoći pod uvjetom da se reproduciraju na odgovarajućoj glasnoći. 

Prvi korak u zubarskoj ambulanti

Zubar Wallace Gardner je 1960. objavio rad o korištenju zvuka radi ublažavanja bola njegovim pacijentima. Izvijestio je o više od 200 postupaka vađenja zuba uz primjenu zvuka kao jedinog analgetskog sredstva. U istraživanju je naveo osam drugih zubara koji su također uspješno koristili zvučnu analgeziju.

U međuvremenu su istraživači diljem svijeta izveli pokus sa zvučnom analgezijom i došli do istih rezultata. Glazbena terapija ušla je u upotrebu kao pomoć u upravljanju bolom nakon operacije, tijekom i nakon poroda te kod liječenja raka.

Međutim, donedavna nitko nije odgovorio na pitanje kojim mehanizmom zvuk djeluje na percepciju bola. Neki teoretičari sugerirali su da su analgetski učinci zvuka psihološki, to jest da odvlače pažnju osobe od boli, ali novo je istraživanje zaključilo da zvuk djeluje na dubljem nivou, neovisno od pažnje osobe. Rad objavljen 2022. u časopisu Science rasvijetlio je unutarnje mehanizme mozga koji olakšavaju bol.

U studiji su znanstvenici ubrizgali miševima otopinu koja je im izazvala nelagodu u šapi. Zatim su im puštali zvukove različitog tipa i jakosti, od „Réjouissance“ Johanna Sebastiana Bacha, preko iste skladbe izmijenjene da zvuči neugodno, do bijele buke, odnosno šuma. Prilikom slušanja nekih zvukova, miševi su rjeđe povlačili šape na dodir istraživača, što je ukazivalo na niži stupanj boli.

„Sviraj mi tiho, tiho…“

Koristeći niz naprednih tehnika oslikavanja mozga za analizu aktivnih neuralnih veza, istraživači su otkrili izravnu vezu između slušne kore mozga i mozgovnog centra talamusa. Zvuk niske jakosti smanjivao je neuronsku aktivnost na završetku te veze u talamusu, a naknadni testovi koji su drugim metodama suzbijali aktivnost na istoj neuralnoj vezi doveli su do sličnog smanjenja boli.

Iznenađujuće, zvukovi koji su ublažavali bol bili su relativno tihi. Idealna glasnoća za olakšanje boli bila je samo pet decibela iznad ambijentalne buke, one koja je vladala u prostoriji prije eksperimenta,

„Relativna jakost zvuka igra ulogu u smanjenju boli“, rekao je koautor studije, dr. Yuanyuan Liu, stručnjak za senzornu biologiju i bol portalu WebMD.com. „Zvuk reproduciran niskom glasnoćom smanjuje aktivnost dijelova mozga odgovornih za signaliziranje boli.“

Pet decibela je zvučni „dodatak“ na postojeću pozadinsku buku, kakva god ona bila, napominje Liu. „Dakle, da biste proizveli zvuk koji ublažava bol, trebali biste samo malo povećati glasnoću u odnosu na pozadinsku buku okruženja u kojem se nalazite.“

Nema veze je li klasika, metal ili šum televizora

Fanovima death i thrash metala svidjet će se saznanje da tip zvuka ne utječe na njegovo analgetsko svojstvo. Čak i kada su zvukovi „namješteni“ da prosječnom slušatelju budu neugodni, njihova reprodukcija ispravnom glasnoćom i dalje je donosila olakšanje od boli. To znači da nije presudno puštate li Mozarta ili Megadeth. Obje vrste glazbe mogu djelovati ako sviraju glasnoćom od pet decibela iznad pozadinske buke. Najzanimljivije je da i bijela buka, šum iz televizora, može proizvesti jednako blagotvoran učinak. 

„Ne možemo sa sigurnošću reći da ljudski mozgovi rade na isti način kao mišji mozgovi kada su izloženi zvuku. No, saznanja pribavljena od miševa mogu pružiti naznake o tome kako naši mozgovi funkcioniraju i pružiti nam jedan komad slagalice u razumijevanju utjecaja zvuka na percepciju boli“, zaključio je Liu.