Znate li što je zapravo transplantacija koštane srži?

Transplantacija koštane srži (TKS) je terapijska metoda kojom se manje vrijedne i bolesne krvotvorne matične stanice zamjenjuju zdravima.

Krvotvorne matične stanice su nezrele stanice smještene u koštanoj srži. Njihova osnovna funkcija je stvaranje zrelih stanica krvotvornog sustava. To su:

• crvena krvna tjelešca, odnosno eritrociti: prenose kisik iz pluća u tkiva i na taj način omogućuju tkivima, uz hranjive tvari, stvaranje potrebne energije za njihovu funkciju,
• bijele krvne stanice, granulociti i monociti: stanice koje odstranjuju strane tvari postupkom fagocitoze; fagocitozom se strane čestice unose u citoplazmu granulocita ili monocita u kojoj se nalaze proteini koji napadaju strane čestice i razgrađuju ih).

U bijele krvne stanice ubrajaju se i limfociti. To su stanice imunog sustava koje stvaraju protutijela i ciljano napadaju strane čestice. Matične krvotvorne stanice stvaraju i trombocite, krvne pločice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi.

Alogena transplantacija i važnost darivanja

U liječenju transplantacijom, rutinski se primjenjuju tzv. alogena, autologna i singena transplantacija. Kod alogene transplantacije davatelj i primatelj su različite osobe iste vrste. No da bi se moglo provesti liječenje alogenom transplantacijom, davatelj i primatelj moraju biti podudarni u sustavu koji se naziva glavni sustav tkivne snošljivosti. Taj sustav određuje hoće li i koliko će obrambene stanice, limfociti reagirati na tuđe stanice.

Ako postoji potpuna podudarnost, reakcija limfocita je vrlo slaba i prihvatljiva, pa je liječenje moguće. Na kromosomu 5 svakog čovjeka nalazi se skup gena koji kontroliraju i određuju osobitosti sustava tkivne snošljivosti. Svaki čovjek ima 2 kromosoma i 2 skupa gena. Po jedan takav skup nasljeđuje se od svakog roditelja.

Skicirajmo to na sljedeći način: otac ima kromosome O1 i O2, a majka M1 i M2. Iz toga proizlaze četiri moguće kombinacije kod djece: O1M1, O1M2, O2M1 i O2M2. Zato je vjerojatnost da će dvoje djece istih roditelja naslijediti isti skup gena na 2 kromosoma 5 do 25%. Ako postoji veći broj potomaka, vjerojatnost moguće podudarnosti među djecom se povećava. Budući da sve veći broj obitelji ima relativno mali broj potomaka (jednoga ili većinom dvoje), često nije moguće naći podudarnog davatelja unutar obitelji, pa se danas sve češće pribjegava liječenju od podudarnog nesrodnog davatelja.

Registri nesrodnih davatelja

Danas postoje veliki svjetski registri koji vode podatke o mogućim dobrovoljnim nesrodnim davateljima matičnih stanica. Vjerojatnost pronalaska podudarnog davatelja je znatno manja nego u obitelji te često treba obraditi velik broj dobrovoljnih davatelja kako bi se pronašao najbolji mogući davatelj. To često zahtijeva vrijeme, a i novac.

Treba naglasiti da je trenutačno u velikim registrima predbilježeno oko 8.000.000 osoba koje su spremne podariti svoje matične stanice. Prilika je da i vi potaknete mnoge osobe (obitelj i prijatelje) da se priključe ovoj plemenitoj akciji. To je važno i zato što se nasljedne osobine često grupiraju i ponavljaju unutar etničkih skupina, što znači da bi se lakše našao davatelj za naše bolesnike u našoj sredini. U Zavodu za tipizaciju tkiva KBC-a Zagreb, postoji Hrvatski registar dobrovoljnih davatelja, pa vas molimo da se i vi uključite u akciju našeg registra.

Autologna i singena transplantacija

Kod autologne transplantacije bolesnik je ujedno i davatelj transplantata. To znači da se u najboljem trenutku uzimaju njegove krvotvorne matične stanice koje onda služe za liječenje transplantacijom.

Kod singene transplantacije davatelj i primatelj su jednojajčani blizanci i potpuno su identični. Tako nema razlika među njima ni u glavnom sustavu tkivne snošljivosti. Zato singena transplantacija odgovara, u biti, autolognoj transplantaciji.

Postupak uzimanja matičnih stanica

Matične krvotvorne stanice se danas mogu dobiti iz tri izvora:

1. 1. koštane srži,
2. 2. periferne krvi i
3. 3. krvi iz pupkovine.

Matične stanice iz koštane srži uzimaju se opetovanom punkcijom stražnjeg dijela zdjeličnih kostiju. Potrebno je prikupiti dovoljan broj stanica (volumen oko 0,8 do 1,0 litre) što, u pravilu, omogućuje prihvaćanje i funkciju stanica koštane srži. Davatelju se koštana srž uzima u operacijskoj sali pod općom anestezijom. Treba naglasiti da matične krvotvorne stanice posjeduju veliku sposobnost samoobnavljanja. Uzeta koštana srž tj. njene stanice se u potpunosti obnove u davatelja za oko dva do tri tjedna.

Matične krvotvorne stanice se nalaze i u perifernoj krvi, no njihov broj je iznimno malen. Međutim, danas postoje postupci kojima se potiču krvotvorne matične stanice na izlazak u perifernu krv, primjenom lijekova i faktora rasta specifičnih za matične stanice. One se lako mogu određivati i pratiti u krvi, te u trenutku porasta njihova broja u krvi započinje prikupljanje postupkom leukafereze. Leukafereza je postupak kojim se pomoću stroja izdvajaju stanice s jezgrom u perifernoj krvi (unutar tih stanica se nalaze matične stanice), a sve ostalo se vraća bolesniku (plazma, eritrociti, trombociti itd.).

Pupkovina povezuje dijete s majkom dok živi u maternici. Preko krvnih žila pupkovine dijete dobiva kisik i hranu. Nakon poroda pupkovina nije više potrebna, a krv koja preostaje u krvnim žilama obično se baca. Unatrag 10 godina spoznali smo da je krv koja je preostala u pupkovini nakon poroda izrazito bogata matičnim krvotvornim stanicama. Stoga je logična odluka, naročito u obiteljima s bolesnom djecom a u kojih transplantacija jest potencijalna metoda liječenja, prikupiti i sačuvati krv iz pupkovine. Matične stanice iz pupkovine mogu se primijeniti i u nesrodnoj transplantaciji te unatoč maloj količini krvi (120 do 250 ml), treba naglasiti da je postignuta funkcija krvotvornog sustava nakon transplantacije krvi iz pupkovine u odrasle osobe.

Preuzmite priručnik za bolesnike nakon transplantacije koštane srži na ovoj poveznici.