Žestoka bol zbog bubrežnih kamenaca i kako je prepoznati

Mokraćni sustav sastoji se od dva bubrega, dva uretera (mokraćovoda) koji se ulijevaju u mokraćni mjehur i mokraćne cijevi s otvorom na vanjskom spolovilu. Nastajanju bubrežnih kamenaca pogoduju obiteljska predispozicija, bakterijske infekcije, stanja u kojima je povećano izlučivanje kalcija i oksalata u mokraći te smanjeno izlučivanje citrata i niži pH mokraće.

Može i bez bolova

Kamenci se razlikuju po sastavu i udjelu kalcija, te ne moraju uvijek biti vidljivi klasičnim rendgenskim snimanjem urotrakta. Konkrementi kanalnog sustava koji rastu polako, ne dovode do značajne opstrukcije i ne uzrokuju znatnije bolove. Tako je moguće da veći kamen postupno zaglavi u kanalnom sustavu bubrega ili proksimalnom ureteru te dovede do potpunog gubitka funkcije i parenhima bubrega. S druge strane, mali kamen koji ostane zaglavljen pri prolazu kroz mokraćovod može uzrokovati žestoku bol.

Bol koja nastaje u urinarnim organima redovito je posljedica upale samog organa ili opstrukcije kanalnog sustava. Upala koja dominantno zahvaća sluznicu šupljeg organa (npr. cistitis ili uretritis) dovodi do učestalog mokrenja, osjećaja pečenja, pritiska i nelagode, ali nije usporediva s renalnom kolikom. Bol nastaje i prilikom naglo nastale retencije urina, ali je obično vrlo dobro lokalizirana suprapubično i praćena nagonom na mokrenje.

Tumori u mokraćnom sustavu u pravilu ne dovode do bolova sve dok se ne prošire na okolne organe. Tako je bol vezana uz malignu bolest znak uznapredovale bolesti.

Renalna kolika ili „bubrežni napadaj“

Tipična renalna kolika praćena je aktivacijom autonomnog živčanog sustava i pratećim simptomima kao što su:

• mučnina s povraćanjem ili samo nagon na povraćanje,
• znojenje,
• tahikardija,
• ubrzano i plitko disanje te
• nezaustavljiva potreba za kretanjem – motorički nemir. Zbog toga bolesnici s renalnom kolikom neprestano hodaju izvijajući tijelo u razne položaje i pritom se drže za bolnu lumbalnu regiju.

Razlikovanje renalne kolike od drugih uzroka bolova

Bol u leđima uzrokuju kontrakcije glatkih mišića uretera koje pokušavaju progurati kamen u mokraćni mjehur. Ovisno o mjestu na kojem kamen zapne na svom putu od bubrega do mokraćnog mjehura, može se pojaviti i prenesena bol koju bolesnik osjeća oko pupka ili prema spolovilu. Bol u skrotumu, uz uredan nalaz nakon pregleda skrotuma treba pobuditi sumnju na mogućnost renalnog ili ureteralnog ishodišta boli.

Za razliku od renalne kolike, bol koja je uzrokovana oštećenjem korijena lumbalnog živca ne nastaje tako naglo, osim u slučajevima naglo učinjene nekontrolirane kretnje koju bolesnik jasno prepoznaje. Redovito postoji mogućnost iznalaženja položaja tijela u kojem bol popušta ili posve nestaje – tzv. antalgički položaj. Pomicanjem se bol pojačava, što je glavna razlika prema renalnoj kolici.

Bol koja nastaje kao posljedica nadražaja potrbušne maramice (peritoneuma) kod upale crvuljka, upale divertikula ili pri torziji testisa ili torziji ovarijske ciste, naziva se visceralna bol. Bolesnici gotovo prisilno miruju obično savijenih koljena jer svako istezanje peritoneuma koji pokriva ili obavija bolešću zahvaćeni organ, dovodi do naglog pojačanja boli. Razvija se zaštitni spazam mišića trbušne stijenke koji se kod bubrežne kolike nikada ne javlja.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Nakon detaljne anamneze i kliničkog pregleda, preporučuje se učiniti laboratorijski nalaz krvi i mokraće, rendgen trbuha i, po potrebi, ultrazvučno snimanje urotrakta.

U sedimentu mokraće obično je vidljiva krv uz povišene parametre koji ukazuju na uroinfekciju. Rendgen abdomena prikazuje oko 80% kamenaca, ovisno o njihovom sastavu, te služi prvenstveno da se isključe ostala hitna zbivanja u trbuhu koja bi mogla zahtijevati kiruršku intervenciju.

Potvrđena dijagnoza mokraćnog kamena obično rezultira otpuštanjem pacijenta kući uz uputu da unosi puno tekućine i pije lijek protiv bolova kako bi se kamen spontano izmokrio. Naručuje se na kontrole svakih nekoliko dana kako bi se na vrijeme prepoznala potreba za intervencijom.