Zašto se zimi cijepimo protiv krpeljnog meningoencefalitisa

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna infekcija koja zahvaća središnji živčani sustav kod ljudi i može rezultirati razvitkom dugotrajnih neuroloških komplikacija, čak i smrću. Bolest se prenosi preko zaraženih (inficiranih) krpelja čija staništa su u travi, grmolikom i šumskom području Europe i Azije.

Uzročnik bolesti je virus koji pripada porodici Flavivirusa. Postoje tri subtipa virusa krpeljnog meningoencefalitisa koje prenose različite vrste krpelja te se sukladno staništu krpelja prijenosnika i javljaju u različitim dijelovima Europe i Azije: europski, daleko-istočni i sibirski tip. Europski prenosi krpelj vrste Ixodes ricinus i pojavljuje se u području centralne, istočne i sjeverne Europe. Daleko-istočni tip i sibirski tip prenosi krpelj vrste Ixodes persuculatus te se pojavljuje na dalekom istoku Rusije, u Kini i Japanu (daleko-istočni tip); odnosno na Uralu, u Sibiru, istočnim dijelovima Rusije i nekim dijelovima sjeverne Europe (sibirski tip).

Širenjem staništa krpelja, zahvaćena (endemska) područja se šire te se zbog niza ekoloških i socijalnih razloga (faktora), pojavljuje i bilježi veći broj slučajeva oboljelih osoba.

Raste broj oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa

Primarni domaćin i rezervoar KME u prirodi su mali glodavci; ljudi su sasvim slučajni domaćini. Čovjek se može zaraziti KME uglavnom nakon uboda krpelja, no može i konzumacijom nepasteriziranih mliječnih proizvoda.

Istraživanja pokazuju da u endemičnim područjima Europe 0,1 do 5 posto krpelja vrste Ixodes ricinus jest zaraženo virusom KME i to ovisi o godišnjem dobu te mjestu uzorkovanja. Oko 1% svih oboljelih od KME se zarazilo konzumacijom nepasteriziranih mliječnih proizvoda, uglavnom kozjih. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka, no može se iznimno dogoditi i vertikalni prijenos (s majke na dijete) dojenjem.

KME je jedan od javnozdravstveno najvažnijih izazova u Europi jer se u posljednjih nekoliko desetaka godina bilježi porast oboljelih od KME, a oboljeli se javljaju i u područjima koja do sada nisu bila zabilježena kao endemična za KME.

U Hrvatskoj se oboljeli od KME javljaju u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu kontinentalne Hrvatske, između rijeke Save i Drave te na nekim lokalitetima u planinskim krajevima Gorskog Kotara. U periodu od 2008. – 2018. godine u RH zabilježilo se između 6 i 45 slučajeva godišnje, većinom sporadično nakon uboda krpelja. U istom periodu zabilježene su i dvije epidemije KME nakon konzumacije nepasteriziranog kozjeg mlijeka i sira.

Krpelji vole vlažna ljeta i blage zime

U Europi se slučajevi obolijevanja od KME bilježe tijekom toplijih mjeseci, a vezano uz aktivnost krpelja prijenosnika I.ricinus koji je tada najaktivniji. Aktivnost krpelja, osim o temperaturi, ovisi i o vlažnosti zemlje i zraka; ljeta s puno kiše i blage zime povećavaju brojnost jedinki krpelja. Zaraženi krpelji nalaze se u listopadnim šumovitim područjima, kao i u grmolikom niskom raslinju i travi.

Najveći broj oboljelih javlja se u periodu od travnja do listopada i to često grupiranjem u dva vremenska perioda (svibanj-srpanj i rujan-listopad). Muškarci češće obolijevaju od žena, a 10 do 20% svih oboljelih čine djeca. U zemljama gdje se rutinski ne provodi dijagnostika krpeljnog meningonencefalitisa (van endemskih područja) često slučajevi budu nedijagnosticirani ili promašeni.

Što znamo o krpeljnom meningoencefalitisu

Inkubacija KME (vrijeme od ulaska uzročnika u tijelo do pojave prvih simptoma bolesti) može biti od dva do 28 dana, no prosječno je sedam do 14 dana. Inkubacija nakon zaraze hranom putem nepasteriziranih mliječnih proizvoda je kraća te iznosi tri do četiri dana. 

Većina (otprilike dvije trećine) ljudskih infekcija virusom KME su asimptomatske ili s vrlo blagim, nespecifičnim simptomima.

U razvijenoj kliničkoj slici krpeljni meningoencefalitis često ima dvofazni (bifazičan) tijek.

Prva viremična faza odlikuje se razvitkom nespecifičnih simptoma zarazne bolesti (vrućica, umor, glavobolja, bolovi u mišićima, mučnina) i traje približno pet (raspon dva do 10) dana, nakon čega slijedi smirivanje tih simptoma i asimptomatski period koji traje oko tjedan dana.

Nakon asimptomatskog perioda slijedi druga faza bolesti koja se manifestira simptomima zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava (SŽS), odnosno razvitak meningitisa (upale moždanih ovojnica), meningoencefalitisa (upale moždanih ovojnica i mozga), mijelitis, paraliza. Ti simptomi uključuju visoku temperaturu, glavobolju, mučninu, fotofobiju uz pozitivne meningitične znakove (meningitis) do različitih neuroloških ispada kao što su promjene u ponašanju, poremećaj govora, tremor ekstremiteta, oduzetost ekstremiteta i različiti stupnjevi poremećaja svijesti (encefalomijelitis) .

Europski podtip povezan je s blažim kliničkim tijekom bolesti. Trećina zaraženih bolesnika razvila je drugu fazu bolesti. Teške neurološke posljedice zabilježene su kod 10% bolesnika, a stopa smrtnosti je od 0,5 do 2%. Kod djece je druga faza bolesti obično ograničena na meningitis, dok osobe starije od 40 godina imaju povećan rizik od razvoja encefalitisa te su uočeni razvitak dugotrajnih posljedica na zdravlje (posebice kod osoba starijih od 60 godina) i veća smrtnost.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Sumnja na KME može se postaviti kod svake one osobe koja ima simptome KME (opći simptomi zarazne bolesti, simptomi meningitisa i encefalitisa), a u anamnezi je imala ubod krpelja mjesec dana unatrag ili je konzumirala svježe mlijeko ili mliječne proizvode koji nisu pasterizirani. No, točna dijagnoza postavlja se mikrobiološkim dokazom virusa KME te dokazivanjem specifičnih antitijela na virus KME iz krvi ili iz likvora.

Ne postoji specifični antivirusni lijek za liječenje oboljelih od KME. Liječenje težih kliničkih slika zahtjeva bolničko potporno liječenje koje je usmjereno na liječenje simptoma, odnosno primjenu lijekova za snižavanje temperature, protiv bolova, protiv povraćanja, antiepileptika te nadoknadu tekućine i elektrolita.

Kako se zaštiti od krpeljnog meningoencefalitisa?

Kako biste se zaštitili od krpeljnog meningoncefalitisa preporučuje se provođenje kombinacije mjera usmjerene na:

• izbjegavanje kontakta s krpeljom i posljedičnog uboda krpelja,
• nekorištenje nepasteriziranih mliječnih proizvoda i
• cijepljenje protiv KME.

Kako smanjiti mogućnost kontakta ljudi s krpeljima? Uređenjem okoliša oko kuće smanjuje se brojnost krpelja. Tijekom aktivnosti u šumi potrebno je izbjegavati provlačenje kroz grmlje ili nisko raslinje koje je vlažno te je kao takvo idealno stanište krpelja. Također se preporučuje ne ostavljati robu na travi i grmlju jer i tako krpelj može sasvim slučajno pronaći put do čovjeka.

Tijekom boravka u prirodi gdje su zabilježeni slučajevi KME (endemska područja) potrebno je nositi odjeću svjetlijih boja koja prekriva veći dio tijela (dugi rukav, duge nogavice, čarape i zatvorene cipele), a na dijelove tijela nepokrivene odjećom aplicirati repelent koji bi odbijao krpelje. Uz izbor odgovarajuće odjeće i obuće tijekom izleta ili boravka u prirodi, važno je educirati pučanstvo da je po povratku kući nakon boravka u prirodi potrebno skinuti odjeću, istuširati se, dobro pregledati kožu te ukloniti krpelja dok se još nije za nju prihvatio. Posebnu je pažnju potrebno usmjeriti na područja gdje se krpelj najčešće uhvati, a to su vlasište, područja iza ušiju, pazusi, oko pupka, prepone, noge i koljenske jame (iza koljena).

U endemskim područjima za KME je potrebno educirati stanovnike o mogućnosti zaraze KME putem nepasteriziranih mliječnih proizvoda. Stoga je male farme potrebno poučiti o važnosti zaštite njihovih stada koza, ovaca i krava od uboda krpelja, ali i pasterizaciji mliječnih proizvoda. Krajnje korisnike je pak potrebno upozoriti na važnost provjere proizvoda prije konzumacije, odnosno vidjeti jesu li pasterizirani.

Zaštita od krpeljnog meningitisa cijepljenjem

Osim prethodno navedenih općih mjera za zaštitu od uboda krpelja, protiv krpeljnog encefalitisa postoji visokoučinkovito cjepivo koje sprječava zarazu kod čovjeka. Potrebno je cijepiti se prije uboda krpelja, a savjetuje se s cijepljenjem započeti tijekom zime ili ranog proljeća kako bi se zaštita stekla na vrijeme.

Cijepljenje se provodi u tri doze – po primitku sve tri doze se postiže zaštita kod 98% cijepljenih osoba. Nakon provedenog primarnog cijepljenja, kako bi se zaštita produljila, potrebno je docijepiti se svake tri, odnosno svakih pet godina. Ne cijepi se nakon uboda krpelja!

Kome se preporučuje cijepljenje

S obzirom na to da broj i dob oboljelih u različitim endemskim područjima Europe varira, ne postoje univerzalne preporuke na globalnoj razini koje je svaka zemlja dužna osigurati i provoditi. Odluke koga i kako cijepiti donose se za svaku zemlju ponaosob.

Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) rukovode se brojem novooboljelih od KME na 100.000 stanovnika (incidencija). Savjetuje se cijepljenje svih dobnih skupina u zemljama gdje je incidencija ≥ 5 oboljelih na 100.000 stanovnika godišnje, a u zemljama gdje je petogodišnja incidencija < 5 oboljelih na 100.000 stanovnika savjetuje se cijepljenje osoba pod povećanim rizikom. Također, cijepljenje je preporučeno svima koji putuju u endemska područja za krpeljni meningoencefalitis, a posebice osobama koje će boraviti puno u prirodi.

U Hrvatskoj se cijepljenje preporučuje i provodi za osobe koje su pod povećanim rizikom zaraze s KME bilo zbog posla (lugari, biolozi entomolozi, studenti veterine i biologije, osobe koje rade u šumama, koje sudjeluju u vojnim aktivnostima, osobe koje rade dijagnostiku KME), bilo zbog osobnih aktivnosti u slobodno vrijeme kao što su kampiranje, skupljanje bobica i gljiva, lov, treking i slično.

Kliknite i preuzmite ebook mag. pharm. Aleksandre Grundler Bencarić „Sve što morate znati o pneumokoku?“