Zašto je važan CRP i što nam njegove razine otkrivaju?

Zašto je bitno znati jesu li nas napali virusi ili bakterije? Vrlo jednostavno – na bolesti izazvane virusima ne djeluju antibiotici, niti pomažu u snižavanju temperature ili ublažavanju kašlja. A zašto je bitno da ne uzimamo nepotrebno antibiotik? Sve češćim nepotrebnim korištenjem antibiotika razvija se otpornost (rezistencija) bakterija na antibiotike. Stoga u ekstremnim situacijama dolazi do infekcija koje se ne mogu izliječiti niti najjačim antibioticima. Na sreću, to se događa vrlo rijetko i uglavnom kod osoba kojima je imunitet teško narušen. S druge strane, „zahvaljujući“ rezistenciji, dolazimo u situaciju da jednostavne bakterijske infekcije moramo liječiti sve jačim i jačim antibioticima. I tako smo u začaranom krugu.

A upravo je CRP taj koji nam pomaže u odluci (opet uz kliničku sliku, pregled i krvnu sliku s diferencijalnom krvnom slikom) hoćemo li nekome dati antibiotik unatoč, na primjer, visokoj temperaturi i jakom kašlju.

Možda vam se čini da je CRP relativno nedavno otkriven jer se dio čitatelja još uvijek sjeća da je brzina sedimentacije bila ta koja se je koristila za određivanje postojanja i težine infekcije. No, CRP je već staro otkriće. CRP su otkrili Tillett i Francis 1930. godine. Naziv CRP nastao je jer je po prvi put identificiran kao tvar u serumu bolesnika s akutnom upalom koja reagira s “C” ugljikohidratnim antigenom kapsule pneumokoka.

Otkrivanje i praćenje upale

C-reaktivni protein (CRP) je protein kojeg stvara jetra. Razina CRP-a raste kada postoji upala u tijelu. Jednostavnim testom krvi možete provjeriti razinu C-reaktivnog proteina. Postoji i visoko osjetljivi test na C-reaktivni protein (hs-CRP); osjetljiviji je od standardnog testa na CRP. To znači da test visoke osjetljivosti može pronaći i manja povećanja CRP-a nego standardni test. Tako hs-CRP test može pomoći u otkrivanju rizika od obolijevanja od koronarne arterijske bolesti. U Hrvatskoj se, nažalost, uglavnom ne određuje hs-CRP, ali samo vas želimo upoznati i s tom podvrstom testa koji će se vjerojatno, prije ili poslije, i kod nas koristiti.

CRP test se u rutinskoj uporabi koristi za pronalaženje ili praćenje upale u akutnim ili kroničnim stanjima, uključujući:

• infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima,
• upalnu bolest crijeva, poremećaje crijeva koji uključuju Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis,
• autoimune poremećaje kao što su lupus, reumatoidni artritis i vaskulitis.

Rezultati CRP testa govore postoji li i koliko je ozbiljna upala u organizmu. Ali oni ne otkrivaju uzrok upale. Kako bi se postavila dijagnoza, potrebno je pogledati rezultate CRP-a zajedno s rezultatima drugih testova, simptomima i povijesti bolesti.

Kako se CRP koristi u dijagnostici

CRP se uzima iz venskog uzorka. Obično se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pored CRP-a, traži i kompletna krvna slika s diferencijalnom slikom što pomaže u velikoj mjeri razlučiti radi li se o bakterijskoj ili virusnoj infekciji. Također, ako je riječ o bakterijskoj infekciji, ukazuje na njezinu ozbiljnost.

CRP  je protein akutne faze koji se povećava četiri do šest sati nakon upalnog okidača te doseže vrhunac 36 do 50 sati kasnije. Razine se brzo smanjuju s povlačenjem upale. CRP je općenito visoko povišen kod invazivnih bakterijskih infekcija i često se koristi kao marker upale. Jedna razina CRP-a nije ni osjetljiva ni dovoljno specifična da identificira sve osobe, a osobito djecu s ozbiljnom bakterijskom infekcijom. Međutim, povišeni CRP ukazuje na ozbiljnu bakterijsku infekciju i trebao bi sugerirati da je potrebna daljnja procjena. Razine CRP-a koje se ne smanjuju ili nastavljaju rasti nakon 48 sati od uvođenja antibiotske terapije, ukazuju na neuspjeh liječenja.

Druga mogućnost određivanja CRP-a je point of care testiranje (testiranje uz krevet pacijenta, možda bi to bio jedan od boljih prijevoda). Takvo određivanje radi se u ordinacijama, a rezultati su gotovi u nekoliko minuta. Nažalost, zdravstvene vlasti u Hrvatskoj ne prepoznaju važnost omogućavanja ovog testiranja u ambulantama primarne zdravstvene zaštite. C-reaktivni protein (CRP) point-of-care testiranje (POCT) jedna je od najboljih strategija usmjerenih na kliničare za smanjenje propisivanja antibiotika, a sve se više promiče kako bi se poboljšalo upravljanje antibioticima. Dokazano je da nesigurnost oko dijagnoze infekcije može dovesti do neprikladnog propisivanja antibiotika, prekomjerne upotrebe resursa i komplikacija bolesti. CRP u POCT se uglavnom uzima iz uzorka krvi iz prsta.

CRP i antibiotici: sagledavanje šire slike

Koje vrijednosti CRP-a su bitne za odluku o uvođenju antibiotika? Još jednom naglašavam da je bitno sagledati i druge nalaze te kliničku sliku. Normalne vrijednosti CRP-a su do 10, što ne znači da će se na vrijednosti od 11 i više odmah propisati antibiotik. U medicinskoj literaturi se mogu naći preporuke koje mogu primarnog liječnika voditi u odluci o tome kad na povišene CRP vrijednosti dati antibiotik. Tako postoji studija da tek vrijednosti veće od 40 do 60 kod djece ukazuju da je riječ o bakterijskoj upali pluća. Ponovimo, za virusne infekcije ne dajemo antibiotike. Primjerice, i osobama koje imaju kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB) u pogoršanju se preporučuje antibiotik tek kada je CRP iznad 20, ali samo uz iskašljavanje gnojnog sadržaja.

Općenito, zdravi ljudi imaju vrlo niske količine CRP-a u krvi. Svako povećanje iznad normalnog znači da postoji upala u tijelu. Ako rezultati vašeg CRP testa pokažu da imate visoke razine CRP-a, to još uvijek ne mora nužno značiti da imate zdravstveno stanje koje zahtijeva liječenje, osobito ako su samo malo povišene. Nekoliko čimbenika, poput pušenja, nedavne ozljede i određenih zdravstvenih stanja, može povisiti razinu CRP-a. Također je moglo doći do pogreške u prikupljanju, transportu ili obradi testa.

I na kraju, molimo čitatelje da ne interpretiraju CRP nalaze bez suradnje s liječnikom. Kao i svaki drugi laboratorijski nalaz, i ovaj se mora gledati u sklopu kliničke slike te drugih laboratorijskih nalaza.