Zarazna žutica (hepatitis A): uzroci, simptomi i liječenje

Hepatitis A je visoko zarazna, upalna bolest jetre čiji je uzročnik virus hepatitisa A (HAV). HAV spada u RNA viruse.

Virus hepatitisa A se nalazi u stolici zaražene osobe i odatle se lako može širiti na druge ljude tzv. fekalno-oralnim putem. Znači, širi se zagađenom hranom ili vodom, prljavim rukama unutar kućanstava, škola, dječjih vrtića, domova te spolnim kontaktom (oralno-analni spolni odnos).

Rizični čimbenici povezani sa širenjem bolesti su:

• korištenje kontaminiranih krvnih pripravaka,
• osobe koje uzimaju droge,
• muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima,
• putnici u zemlje s visokom incidencijom hepatitisa A te
• beskućnici.

Uobičajenim kontaktom među ljudima se, u pravilu, ne prenosi.

Ovaj virus je vrlo otporan u okolišu i može preživjeti mjesecima izvan ljudskog tijela. Kuhanje vrlo rizične hrane (npr. kamenice i druge školjke) na barem 85 °C četiri minute ubija virus, kao i 90 sekundi vrenja (100 °C). Virus je otporan na zamrzavanje i zakiseljavanje hrane.

Period inkubacije (od trenutka infekcije do izbijanja simptoma)

Prosječna inkubacija hepatitisa A je oko mjesec dana, a može varirati od dva do sedam tjedana.

Čovjek je najzarazniji u drugoj polovici inkubacije, dakle dok još nema nikakvih simptoma, a u većini slučajeva prestaje biti zarazan nakon tjedan dana od pojave žutice.

Simptomi

Zaražene osobe najčešće nemaju simptoma ili su ti simptomi blagi, posebice kod djece mlađe od pet godina.

Kod odraslih, bolest obično započinje naglo s povišenom temperaturom, umorom i nelagodom u trbuhu uz žuticu (žutilo kože i vidljivih sluznica) koja je dominantan simptom. Također se mogu javiti i stolica svijetle boje, mokraća boje tamnog piva, proljev i mučnina.

Simptomi mogu biti prisutni tjedan do dva, pa i do nekoliko mjeseci. U 15% slučajeva može se produljiti i na godinu dana. Nisu opisane kronične infekcije, a nakon preboljenja se razvija doživotna imunost.

Smrtnost je niska (do 0,3%), ali može biti do 2% kod osoba starijih od 50 godina ili onih s postojećom kroničnom bolesti jetre. Smrt uglavnom nastaje kod tzv. fulminantnog akutnog oblika.

Dijagnosticiranje hepatitisa A

Kako zaražena osoba može biti bez simptoma, u dijagnostici hepatitisa A pomaže nalaz znatno povišenih vrijednosti jetrenog enzima ALT (alanin aminotransferaza), posebice ako ima rizični kontakt. No, jedina potvrda dijagnoze je dokaz specifičnih IgM protutijela (anti-HAV IgM) usmjerenih protiv virusa hepatitisa A. Ona se javljaju unutar pet do 10 dana od početka izloženosti virusu, a mogu biti prisutna i nekoliko mjeseci nakon preboljele bolesti, pa i dulje.

Liječenje

Liječenje je simptomatsko, ne postoji specifičan lijek protiv hepatitisa A. Bolest uglavnom prolazi spontano, no oporavak može potrajati i mjesecima. Važno je ne uzimati nepotrebne lijekove, odmarati se, piti dovoljno tekućine i jesti laganiju hranu. 

Pojavljivanje hepatitisa A

Hepatitis A može se javiti sporadično ili u obliku epidemije. Najveća opisana epidemija bila je u Šangaju 1988. g. kad je zaraženo gotovo 300.000 ljudi, a glavni put prijenosa je bio putem sirovih školjki.

U Hrvatskoj je u prošlosti hepatitis A bio rasprostranjen, tako da ga je većina starijih osoba preboljela dok su bili djeca. Danas se epidemijski javlja među djecom u siromašnijim zemljama.

U Dubrovačko neretvanskoj županiji se u posljednjih 20 godina bilježi od nula do dva oboljela godišnje, dok se u Hrvatskoj bilježi ispod 50 godišnje, osim 2018. g. kad ih je zabilježeno 97.

Posljednjih godina se na razini EU pojavio povećani broj zaraženih hepatitisom A među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima.

Prevencija

Osim cijepljenja protiv hepatitisa A, koje je najvažnija mjera prevencije, ostale mjere su osiguranje i provedba higijenskih sanitarnih mjera te edukacija o osobnim higijenskim mjerama zaštite, osobito higijeni ruku. Savjetuje se odgovorno spolno ponašanje, osobito izbjegavanje oralno-analnog spolnog odnosa, odnosno korištenje odgovarajuće zaštite da se smanji fekalno-oralna izloženost.

Cjepivo se prima u dvije doze intramuskularnim putem. Nakon prve doze, druga doza cjepiva se daje najmanje za šest mjeseci, a važno je naglasiti kako su obje doze potrebne za dostizanje pune zaštite koja može trajati i više od dvadeset godina u odraslih osoba. Cijepljenje se redovito savjetuje i putnicima u zemlje u kojima je bolest endemska.

Za izložene kontakte preporučuje se postekspozicijska zaštita cijepljenjem i primjenom imunoglobulina.

Izvor: ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije