Uzroci i posljedice inzulinske rezistencije: od pretilosti do razvoja akni

Gušterača ima egzokrinu i endokrinu funkciju u tijelu.

Egzokrina funkcija se sastoji u lučenju probavnih enzima koji se preko voda gušterače, a potom preko zajedničkog žučnog voda, izlijevaju u dvanaesnik. Neophodni su za cijepanje složenih ugljikohidrata u jednostavne šećere, bjelančevina u aminokiseline te masti na glicerol i masne kiseline, jer se jedino takvi mogu upiti u tankom crijevu i dospjeti u krvotok.

Endokrina funkcija gušterače je također bitna. Ona izravno u krv izlučuje dva vrlo važna i za život neophodna hormona, inzulin i glukagon. Inzulin luče beta stanice gušterače, on sprječava porast glukoze u krvi nakon obilnog ugljikohidratnog obroka. Glukagon pak u vrijeme između obroka hrane ili u vrijeme gladovanja diže vrijednost glukoze u krvi i ne dozvoljava nastanak hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). I hipoglikemija i hiperglikemija (visoka razina glukoze u krvi) mogu dovesti do ozbiljnih simptoma, uključujući hipoglikemijsku ili hiperglikemijsku komu.

Međuodnos inzulina i glukoze

Podražaj za lučenje inzulina je postprandijalni porast glukoze u krvi. Tada inzulin pomaže ulasku glukoze iz krvi u mišićne i masne stanice te u stanice jetre. To postiže preko aktivacije inzulinskih receptora na staničnoj membrani.

Inzulin upravlja i unutarstaničnim ustrojem u metabolizmu ugljikohidrata, ali i bjelančevina i masti. Ako su mišići aktivni u vrijeme ulaska glukoze u njih, ona će se iskoristiti za dobivanje energije. Ako pak nisu aktivni, onda će se glukoza u mišićima do određene razine pohraniti u obliku složenog ugljikohidrata, glikogena.

Inzulin pospješuje unos, pohranu i iskorištavanje glukoze u jetri kada je njena koncentracija u krvi viša. Pospješuje i ulazak suvišne (nepotrošene glukoze) u masne stanice te iz nje sintezu masnih kiselina i glicerola, elemenata za sintezu masti. Inzulin djeluje i na sintezu i pohranu bjelančevina.

Važno je naglasiti da inzulin ne djeluje na unos glukoze u moždane stanice. Naime, glukoza i bez djelovanja inzulina slobodno u njih ulazi. Mozak, kao energent, može koristiti jedino glukozu i zato niska razina glukoze u krvi može dovesti do hipoglikemijske kome.

Kada se između obroka koncentracija glukoze u krvi počinje smanjivati, smanji se lučenje inzulina, a proces pohrane glukoze u jetri krene u obrnutom pravcu. Kada nema inzulina, glukoza vrlo slabo ulazi u tjelesne stanice, pa se za dobivanje energije koriste masti, čiji nusprodukti zakisele tjelesne tekućine.

K tome, gušterača počinje lučiti glukagon koji cijepa glikogen i u krv se oslobađa glukoza.

Što treba znati o inzulinskoj rezistenciji

U šećernoj bolesti tipa 1 nedostaje inzulin, no to nije tema ovog članka, a u šećernoj bolesti tipa 2 je povećana koncentracija inzulina u plazmi. Naime, hiperinzulinemija je odgovor beta stanica gušterače na inzulinsku rezistenciju, stanje smanjene osjetljivosti ciljnih tkiva na metaboličke učinke inzulina. Stoga se povećava koncentracija glukoze u krvi i potiče kompenzacijsko lučenje inzulina.

Razvoj inzulinske rezistencije i poremećaja metabolizma glukoze obično je postupan, a započinje prevelikim povećanjem tjelesne mase i razvojem pretilosti. Neka istraživanja upućuju na to da pretili ljudi imaju manje inzulinskih receptora (posebno u skeletnim mišićima, jetri i masnom tkivu) nego mršave osobe.

Ipak, smatra se da je glavnina inzulinske rezistencije uzrokovana poremećajima u signalizacijskim putevima koji povezuju aktivaciju receptora i brojne stanične učinke. Poremećaj u signalizacijskim putevima bi mogao biti povezan i sa štetnim učincima debljine i nakupljanja masti u tkivima poput skeletnih mišića i jetre.

Inzulinska rezistencija je dio složenog niza poremećaja u metaboličkom sindromu, a karakteristike metaboličkog sindroma su:

• pretilost,
• inzulinska rezistencija,
• hiperglikemija natašte,
• poremećaj metabolizma masti kao povećanje triglicerida a smanjenje HDL – lipoproteina velike gustoće u krvi, te
• hipertenzija – povećanje krvnog tlaka.

Metabolički sindrom je tijesno povezan s nakupljanjem masti oko unutrašnjih organa.

Uzroci inzulinske rezistencije

Evo nekih uzroka inzulinske rezistencije:

• pretilost,
• višak glukokortikoida iz tumora kore nadbubrežne žlijezde ili su glukokortikoidi uneseni u svrhu liječenja nekih bolesti,
• višak hormona rasta kod nekih tumora hipofize,
• trudnoća – gestacijski dijabetes,
• policistična bolest jajnika,
• protutijela vezana na inzulinske receptore,
• mutacija inzulinskih receptora,
• mutacije koje uzrokuju genski uvjetovanu pretilost (mutacije receptora za hipotalamički melanokortin koji regulira pohranu energenata) i
• još neki drugi uzroci.

Policistični jajnici su povezani sa značajnim porastom proizvodnje androgena u jajnicima i s inzulinskom rezistencijom. Patofiziologija te povezanosti još se istražuje. Policistične jajnike ima 6% žena tijekom reprodukcijske dobi, a 80% njih ima inzulinsku rezistenciju.

Inzulinska rezistencija se može i numerički izraziti, što rade za to osposobljeni laboratoriji. U formulu se unosi vrijednost glukoze natašte i vrijednost inzulina natašte. Može se izračunati i aktivnost (ne oštećenost) beta stanica gušterače.

Povezanost akni i inzulinske rezistencije

Povećana proizvodnja androgena, među kojima je najvažniji testosteron, u nekim oblicima inzulinske rezistencije je očita. Androgeni se uglavnom proizvode u testisima, no manje od 5% učinka androgena potječe iz pet steroidnih hormona nadbubrežne žlijezde, što je dovoljno tek za pojavu ženskog tipa dlakavosti. Neki tumori nadbubrežne žlijezde mogu i u žena stvoriti značajne maskuline karakteristike.

Testosteron podebljava kožu cijelog tijela, a potkožno tkivo postaje grublje. Testosteron povećava sekreciju lojnih žlijezda u koži, a osobito je važna povećana sekrecija na licu jer to može uzrokovati nastanak akni. Zato se akne na licu vrlo često pojavljuju u adolescentnoj dobi, dakle u vrijeme kada se tijelo muškarca tek susreće s pojačanim lučenjem testosterona. Uz pojačano lučenje androgena, akne se mogu pojaviti u oba spola. Nakon višegodišnjeg lučenja testosterona koža se na njega navikne pa više ne nastaju akne.