Uz Svjetski dan hepatitisa: osnovno o hepatitisima od A do E

Svatko može biti izložen riziku obolijevanja od virusnih hepatitisa, koji zahvaćaju oko 400 milijuna ljudi diljem svijeta. Od posljedica zaraze virusnim hepatitisima svake godine umre 1,4 milijuna ljudi. Procjenjuje se da 95 % osoba s virusnim hepatitisom u svijetu niti ne zna da živi s ovom bolešću, budući da infekcija često izaziva vrlo blage simptome ili ih uopće nema.

Ako se ne liječi, virusni hepatitis može uzrokovati oštećenja i zatajenje jetre. Virusni je hepatitis vodeći uzrok raka jetre i transplantacija jetre u Europi.

Razlikujemo:

• akutni hepatitis – iznenadna upala jetre, može biti teška, ali traje kraće vrijeme,
• kronični hepatitis – stanje trajne upale jetre (duže od šest mjeseci).

Možemo biti i bez simptoma

Virusni hepatitisi se razlikuju prema načinu prijenosa, načinu na koji oštećuju jetru te učinku na stanje organizma. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu, uz različitu prevalenciju (postotak zaraženih), pri čemu tipovi A, B i C čine 95 % slučajeva.

Virusi hepatitisa A i E prenose se oralnim putem, kontaminiranom hranom i vodom te su najčešći u zemljama niskog higijenskog standarda. Hepatitis A, koji se u Hrvatskoj pojavljuje samo sporadično, a naziva se još i „zarazna žutica“ tj. bolest „prljavih ruku“, uzrokuje akutnu, prolaznu bolest, dok ostali oblici mogu uzrokovati i kroničnu bolest jetre.

Bitno je skrenuti pažnju na virusne hepatitise B i C, koji se prenose putem zaražene krvi i tjelesnih tekućina te često imaju blage ili čak nikakve simptome. No prelaskom u neprepoznatu kroničnu bolest, kod dijela bolesnika mogu uzrokovati cirozu i rak jetre. Hepatitis B i C se javljaju u svim dijelovima svijeta, a prevalencija uvelike varira od jednog zemljopisnog područja do drugog, kao i između različitih skupina stanovništva unutar određenih područja.

Hepatitis A

Upala jetre uzrokovana akutnom infekcijom virusom hepatitisa A (HAV).

Zemljopisna raširenost: U zemljama u razvoju s vrlo lošim sanitarnim uvjetima epidemije nisu uobičajene, jer većina djece preboli hepatitis A prije desete godine života, pa su starija djeca i odrasli imuni. U zemljama gdje ovi uvjeti variraju, ali su općenito bolji, mogu se javiti epidemije. U zemljama s dobrim sanitarnim i higijenskim uvjetima, slučajevi hepatitisa A pojavljuju se tek sporadično, što to vrijedi i za Hrvatsku.

Prijenos: Hepatitis A se uglavnom prenosi konzumiranjem hrane i vode zagađene fekalijama ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Naziva se još i „bolešću prljavih ruku“. Može se prenijeti i konzumiranjem sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode te konzumiranjem zamrznutog voća i povrća. Moguć je i prijenos spolnim putem.

Simptomi: Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih i mogu uključivati visoku temperaturu, gubitak apetita, proljev, mučninu, bolove u trbuhu, tamnu boju mokraće, svijetlu stolicu i žuticu. Simptome nemaju svi zaraženi, a češće se javljaju kod odraslih nego kod djece.

Posljedice: Gotovo svi oboljeli se potpuno oporave. Međutim, infekcija hepatitisom A ponekad može uzrokovati daljnje komplikacije.

Liječenje: Hepatitis A uzrokuje akutni hepatitis kojeg tijelo obično razriješi unutar nekoliko tjedana i ne prelazi u kronični oblik.

Prevencija: Postoji cjepivo za hepatitis A koje se preporučuje u slučaju putovanja u zemlje u kojima je povećan rizik infekcije hepatitisom A. Rizik od izlaganja virusu možete smanjiti prakticiranjem pravilnih higijenskih navika, osiguravanjem zdravstveno ispravnih uvjeta te izbjegavanjem konzumiranja sirovog voća i povrća, kao i vode i leda iz potencijalno nesigurnih izvora.

Hepatitis B

Upala jetre uzrokovana akutnom ili kroničnom infekcijom virusom hepatitisa B (HBV).

Zemljopisna raširenost: Hepatitis B se najčešće pojavljuje u supsaharskoj Africi i istočnoj Aziji (5-10 % stanovništva), Amazoni te južnim i istočnim dijelovima središnje Europe. Procjenjuje se da je na Bliskom istoku i na Indijskom potkontinentu kronično zaraženo 2-5 % stanovništva, dok je u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi taj postotak manji od 1 %.

Epidemiologija: Procjenjuje se da je oko 257 milijuna ljudi kronično zaraženo hepatitisom B, od čega 13 milijuna u Europi, a otprilike 887.000 osoba svake godine umire od posljedica infekcije hepatitisom B. Procjenjuje se da je u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi zaraženo manje od 1 % stanovništva. Hrvatska također spada u zemlje s niskom učestalošću hepatitisa B, koji je posljednjih dvadesetak godina u opadanju zbog uvođenja cijepljenja, ali i dalje predstavlja važan javnozdravstveni problem budući da je oko 25.000 osoba u Hrvatskoj kronično zaraženo ovim virusom.

Prijenos: Hepatitis B se najčešće prenosi kontaktom s krvlju ili, rjeđe, ostalim tjelesnim tekućinama (slina, sjemena i vaginalna tekućina) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda.

Simptomi: Većina oboljelih nema izražene simptome tijekom akutne faze. Međutim, simptomi mogu varirati od žutice, tamne mokraće, izrazitog umora, mučnine, povraćanja do bolova u trbuhu.

Posljedice: U manjeg broja ljudi, hepatitis B može izazvati kroničnu bolest jetre koja može dovesti do razvoja ciroze i raka jetre. Više od 90 % odraslih osoba se prirodnim putem oporavi od virusa u roku od jedne godine nakon infekcije, dok je kod novorođenčadi obrnuto, oko 90 % ih razvije kroničnu infekciju. Kronična infekcija i upala jetre mogu dovesti do oštećenja (ciroza) i raka i zatajenja jetre, a u težim situacijama je potrebna transplantacija jetre.

Liječenje: Nema specifičnog liječenja za akutni hepatitis B pa je skrb uglavnom usmjerena na simptomatsko liječenje. Za liječenje kroničnog hepatitisa B su dostupni antivirusni lijekovi koji mogu usporiti razvoj ciroze i spriječiti pojavu raka jetre. U većine ljudi liječenje ne dovodi do izlječenja infekcije hepatitisom B, nego do suzbijanja replikacije virusa te je ono obično dugotrajno.

Prevencija: Postoji cjepivo koje može spriječiti bolest. Kako biste smanjili vjerojatnost izlaganja, preporučljivo je koristiti kondome i izbjegavati međusobno dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti. Također treba izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim/neprofesionalnim salonima. Novorođenčad majki zaraženih virusom hepatitisa B trebaju se cijepiti protiv hepatitisa B unutar 12 sati nakon rođenja i primiti specifični imunoglobulin da se spriječi infekcija i razvoj kroničnog hepatitisa B.

Hepatitis C

Upala jetre uzrokovana akutnom ili kroničnom infekcijom virusom hepatitisa C (HCV). Postoji više različitih genotipova virusa, među kojima su glavni: genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6.

Zemljopisna raširenost: Hepatitis C je raširen diljem svijeta, ali su najviše zahvaćena područja Afrike te središnje i istočne Azije. Raširenost različitih genotipova hepatitisa C varira ovisno o području. Najzastupljeniji genotip u svijetu je 1 (podtip a i b), genotip 2 je rasprostranjen u mediteranskoj regiji, genotip 3 raširen među intravenskim korisnicima droga, genotip 4 prevladava u Egiptu, a genotipovi 5 i 6 se rijetko pojavljuju.

Epidemiologija: Procjenjuje se da širom svijeta oko 71 milijun ljudi boluje od kroničnog hepatitisa C, od čega 15 milijuna u Europi, a oko 400.000 ih umire od posljedica hepatitisa C. Hrvatska spada u zemlje s malom stopom hepatitisa C; procjenjuje se da je u Hrvatskoj zaraženo oko 40.000 osoba.

Prijenos: Hepatitis C se prvenstveno prenosi kontaktom s krvlju zaražene osobe (unosom zaražene krvi u krvotok). U rjeđim slučajevima može doći do prijenosa spolnim putem, prilikom nezaštićenih spolnih odnosa koji uključuju krvarenja, te tijekom poroda.

Simptomi: Oko 80 % zaraženih osoba ne razvija nikakve simptome. Oni koji su u akutnoj fazi mogu razviti visoku temperaturu, umor, smanjeni apetit, mučninu, povraćanje, bol u  trbuhu, tamnu boju urina, svijetlu stolicu, bol u zglobovima te žuticu.

Posljedice: Hepatitis C ne zahtijeva u svim slučajevima liječenje jer u oko 15-25 % zaraženih osoba imunološki sustav sam razriješi infekciju, tj. virus se očisti iz tijela bez liječenja te kod takvih osoba ne dođe do kronične infekcije. Kod ostalih 55–85 % razvija se kronična infekcija i upala jetre koja kod 15-30 % slučajeva dovodi do oštećenja jetre (ciroza) tijekom 20 godina te može dovesti do raka i zatajenja jetre. U težim je situacijama potrebna transplantacija jetre.

Liječenje: U slučajevima kad je potrebno liječenje kroničnog hepatitisa C, njime se nastoji iskorijeniti virus iz organizma. Genotip utječe na odabir terapije, predviđanje odgovora na liječenje i dužinu liječenja. Osobe s različitim genotipovima različito reagiraju na liječenje, pri čemu neki reagiraju uspješnije od drugih. Liječenje često uključuje kombinaciju pegiliranog interferona i ribavirina. Sve se češće koriste izravnodjelujući antivirusni lijekovi s i bez interferona, a koji su se pokazali učinkovitijima; trajanje liječenja je njihovom upotrebom skraćeno i imaju manje nuspojava, ali im je cijena visoka te nisu svima dostupni.

Prevencija: Ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C. Zbog toga je potrebno smanjiti rizik od izlaganja i to izbjegavanjem međusobnog dijeljenja igala i ostalih predmeta za osobnu upotrebu kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa zaraženom osobom. Također se preporučuje izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima.

Hepatitis D

Upala jetre uzrokovana akutnom ili kroničnom infekcijom virusom hepatitisa D (HDV); nalazi se jedino kod nekih osoba koje su već zaražene hepatitisom B.

Zemljopisna raširenost: Područja u kojima se najviše pojavljuje su Mediteran, Bliski istok, Pakistan, središnja i sjeverna Azija, Japan, Tajvan i dijelovi Afrike.

Epidemiologija: Otprilike 15 milijuna osoba diljem svijeta ima kroničnu koinfekciju hepatitisom B i D.

Prijenos: Hepatitis D se prenosi kontaktom sa zaraženom krvlju; prijenos s majke na dijete je rijedak.

Simptomi: istovremena infekcija hepatitisom B i D može uzrokovati blagu, ali i jako tešku upalu, uključujući simptome koji se javljaju kod hepatitisa B.

Posljedice: Oporavak kod istovremene infekcije je obično potpun, pa je razvoj kroničnog hepatitisa D jako rijedak (u manje od 5 % slučajeva). U slučajevima tzv. „superinfekcije“ hepatitisom D na već postojeći kronični hepatitis B, bolest može naglo napredovati u 70-90 % osoba te uzrokovati ubrzano oštećivanje jetre.

Liječenje: Stanje se može popraviti primjenom interferona, ali trenutno ne postoji djelotvorna antivirusna terapija za hepatitis D.

Prevencija: Osobama koje nisu zaražene hepatitisom B, a nisu cijepljene, preporučuje se cijepljenje protiv hepatitisa B. Da se smanji vjerojatnost izlaganja, treba izbjegavati međusobno dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa zaraženom osobom. Također se preporučuje izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima.

Hepatitis E

Upala jetre uzrokovana akutnom ili kroničnom infekcijom virusom hepatitisa E (HEV). Virus hepatitisa E ima 4 genotipa: 1, 2, 3 i 4. Genotipovi 1 i 2 su nađeni samo kod ljudi, a 3 i 4 u nekih životinjskih vrsta (domaće i divlje svinje te jeleni), no rijetko prelaze na ljude.

Zemljopisna raširenost: Hepatitis E je raširen diljem svijeta, ali je najčešći u istočnoj i južnoj Aziji. U zemljama u razvoju hepatitis E se pojavljuje endemski. Hepatitis E se u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, donedavno smatrao samo uvezenom bolešću od koje su obolijevali putnici zaraženi tijekom boravka u područjima poznatim kao hiperendemska za hepatitis E. Suvremene spoznaje pokazuju da se pojavljuje diljem svijeta, i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama Europe, Sjeverne Amerike te u Japanu. U Hrvatskoj se slučajevi hepatitisa E pojavljuju tek sporadično.

Epidemiologija: HEV je danas globalno najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa, posebno u zemljama u razvoju. Prema procjeni SZO-a, oko 20 milijuna osoba godišnje se zarazi HEV-om, a u više od 3 milijuna oboljelih se razvije akutna simptomatska bolest. Najčešći je u mlađih odraslih osoba. Infekcije nisu uobičajene u djece mlađe od 10 godina.

Prijenos: Hepatitis E se prenosi preko probavnog sustava, uglavnom konzumiranjem kontaminirane hrane i onečišćene vode zagađene fekalijama te izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Naziva se još i „bolešću prljavih ruku“. Spolni put prijenosa nije dokazan. U Europi se HEV uglavnom prenosi konzumacijom zaraženog i nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili prerađevina, mesa jelena te sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode.

Simptomi: Većina infekcija hepatitisom E ima blagi klinički tijek i prolazi spontano. Infekcije bez simptoma su do deset puta češće od simptomatskih. Simptomatske infekcije hepatitisom E su najčešće kod osoba u dobi 15-40 godina. U simptomatskih bolesnika je inkubacija prosječno 40 dana (2 do 8 tjedana). Početni su simptomi obično nespecifični – malaksalost, gubitak apetita, bol u trbuhu, vrućica, mučnina i povraćanje. Tjedan-dva nakon pojave općih simptoma može se razviti žutica uz taman urin i blijedu stolicu. U trudnica hepatitis E može biti vrlo teška bolest, uz razvitak akutnog fulminantnog hepatitisa i smrtnim ishodom u 10-30 % trudnica oboljelih u trećem tromjesečju trudnoće. Slična je visoka smrtnost i u osoba na imunosupresivnoj terapiji, kao što su osobe s presađenim organom.

Posljedice: Simptomi akutne infekcije hepatitisom E kod većine se osoba sami povlače, ali infekcija može kod pacijenata s oslabljenim imunitetom prijeći u kroničnu i dovesti do rizika od razvoja teške ciroze jetre.

Liječenje: Ne postoji lijek za hepatitis E, međutim, ona obično prolazi za jedan do četiri tjedna i često se otkrije samo slučajno. Tako hospitalizacija nije potrebna, osim u rijetkim slučajevima.

Prevencija: Možete smanjiti rizik od izlaganja prakticiranjem mjera osobne higijene (važna je higijena ruku zbog izlučivanja virusa stolicom). Preporučuje se izbjegavanje konzumiranja vode iz potencijalno nesigurnih izvora (preporučuje se prokuhavanje vode za piće). Također, treba izbjegavati konzumaciju sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa, posebno svinjskog, divljači i školjkaša.

Izvor: HZJZ