Utjecaj hormona na poremećaj temperature tijela

Brojni složeni i međusobno povezani procesi preduvjet su sposobnosti održavanja tjelesne temperature u ljudskom tijelu. U njemu sudjeluje više organa i organskih sustava.

Hipotalamus na bazi mozga ključni je integrativni čimbenik regulacije tjelesne temperature koji na primljene podražaje s periferije tijela utječe na pojačano stvaranje topline. Na tjelesnu temperaturu utječe niz čimbenika, poput temperature okoliša, količine vlage u zraku, životne dobi, općeg zdravstvenog stanja, uzimanja određenih lijekova te sposobnosti prilagodbe organizma na vanjsku temperaturu.

Termoregulacijska ravnoteža određena je ujednačenom proizvodnjom i otpuštanjem topline. Različiti dijelovi tijela imaju različitu temperaturu; u ekstremitetima je nešto niža temperatura u odnosu na ostatak tijela, a mjerenje tjelesne temperature rektalno odražava „unutrašnju“ tjelesnu temperaturu tijela. Stroga termoregulacijska kontrola dovodi do malih dnevnih oscilacija tjelesne temperature od svega 0.75 °C.

Općenito o termoregulaciji

Proizvodnja topline ovisi o nekoliko ključnih čimbenika:

• bazalni metabolizam,
• aktivnost skeletnih mišića,
• mišićni tonus,
• aktivnost probavnog sustava,
• tjelesna temperatura sama po sebi.

Na staničnoj razini, regulacija temperature je pod utjecajem nekoliko bitnih čimbenika:

• hormoni štitnjače – tiroksin (T4) i trijodtironin (T3),
• hormoni srži nadbubrežne žlijezde – adrenalin i noradrenalin,
• aktivnost vitalnih organa (srca, jetre, skeletnih mišića) kroz stvaranje energije iz adenozintrifosfata (ATP),
• unosom hrane pojačava se metabolička aktivnost probavnog sustava,
• prilagodba na promjene vanjske temperature, pri čemu njeno povećanje dovede do pojačanja metaboličke aktivnosti organizma.

Gubitak topline odvija se preko kože, dišnog, mokraćnog i probavnog sustava.

Mehanizmi reguliranja manjeg ili većeg gubitka topline ostvaruju se širenjem (vazodilatacija) ili sužavanjem (vazokonstrikcija) krvnih žila. Pritom se pojačano ili smanjeno znojimo, a mišićni se tonus prilagođava ovisno o potrebi prilagodbe tjelesne temperature.

Utjecaj hormonalne aktivnosti na termoregulaciju

Ukupna hormonalna aktivnost, odnosno aktivnost našeg endokrinog sustava je složena i slojevito povezana s aktivnošću živčanog sustava. Jedna od važnijih kontrolnih točaka koje usmjeravaju daljnje mehanizme termoregulacije je koncentracija glukoze u krvi, a koja je izravno pod nadzorom rada gušterače, točnije njezinom proizvodnjom inzulina i glukagona. Termoregulacija je određena i utjecajem hormona na ravnotežu vode i elektrolita.

Hipotalamus luči dvije skupine hormona koje dijelimo u dvije skupine:

• hormoni oslobađanja i
• inhibirajući hormoni.

Hormoni oslobađanja dalje potiču aktivnost ciljanih stanica u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza), a koja dalje prosljeđuje signale u vidu oslobađanja hormona do svake ciljane žlijezde – štitnjača, nadbubrežna žlijezda, spolne žlijezde. Inhibirajući hormoni pak djeluju u obrnutom smjeru, sprječavajući lučenje drugih hormona, poput prolaktin inhibirajućeg faktora (PIF).

Nešto izravnije funkcionalno djelovanje hipotalamusa ostvaruje se prema stražnjem režnju hipofize (neurohipofiza), čime utječe na proizvodnju hormona oksitocina i vazopresina ili antidiuretskog hormona (ADH). ADH važan je regulator metabolizma vode i elektrolita u čitavom organizmu, dok oksitocin ima važne uloge potičući kontrakcije mišića maternice kod poroda, pomažući u lučenju majčinog mlijeka, a kod muškaraca djeluje na kontrakciju glatkih mišića prilikom ejakulacije.

Štitnjača i termoregulacija tijela

Važnu ulogu u termoregulaciji imaju hormoni štitnjače. T4 ima niz učinaka samo kad govorimo o regulaciji tjelesne temperature, shodno čemu ubrzava metabolizam, pojačava srčanu frekvenciju i minutni volumen srca, povećava frekvenciju i dubinu disanja, pojačava dinamiku probavnog sustava i utječe na simpatikus (dio perifernog živčanog sustava izvan kontrole naše volje).

Pored štitnjače su smještene najčešće četiri doštitne ili paratireoidne žlijezde. Lučenjem parathormona regulira se razina kalcija u organizmu, što je preduvjet urednog funkcioniranja perifernog živčanog i mišićnog sustava. Prekomjerno smanjenje koncentracije kalcija dovodi do grčeva mišića, a ako budu zahvaćeni i dišni mišići, može doći i do smrtnog ishoda.

Nadbubrežna žlijezda glavni je regulator stresa kroz složene procese međudjelovanja. Aktivnošću hormona srži nadbubrežne žlijezde (katekolamini, odnosno adrenalin, noradrenalin) djeluje se na krvožilni sustav, pojačavajući snagu i frekvenciju srčane kontrakcije uz pridružene prilagodbe suženja ili širenja krvnih žila – time se ostvaruju i termoregulacijski učinci.

Dodatni učinci katekolamina ostvaruju se preko adenohipofize, dovodeći do pojačanog lučenja adrenokortikotropnog hormona (ACTH), tireostimulacijskog hormona (TSH) i gonadotropina čime se u regulacijski proces dodatno uključuju čitava nadbubrežna žlijezda (srž i kora), štitnjača i spolne žlijezde. Katekolamini također svoje učinke ostvaruju preko perifernog živčanog sustava utječući na pojačani rad simpatikusa.

Ne manje važno, termoregulacija je jedan od ključnih mehanizama prilagodbe na nepovoljne učinke izvana, poput infekcija, kod koji se porastom tjelesne temperature stvara bolji okoliš za aktivno suzbijanje infekcije aktivnošću našeg imunosnog sustava.

Zaključno

Regulacija tjelesne topline jedan je od ključnih evolucijskih čimbenika za općenito preživljenje i prilagodbu na sve moguće situacije u kojima se možemo naći. Rezultat je integrativnog djelovanja više organa i organskih sustava (živčani, endokrini, imunosni), u čemu često i endokrine žlijezde imaju važne uloge u očuvanju zdravlja, pa i borbe protiv vrlo širokog spektra bolesti.

Također različiti poremećaji endokrinih žlijezda poput hiper ili hipotireoze, s kliničkog se aspekta manifestiraju i poremećajima termoregulacije.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.