Upoznajte hormone gladi i sitosti: grelin i leptin

Primjeren unos i potrošnja energije ključan je preduvjet održanja odgovarajuće tjelesne mase. Energetski unos odvija se putem prehrane. Iako naizgled nagonski proces, regulacija prehrane vrlo je složen proces u kojem značajne uloge imaju hormoni poput inzulina, grelina i leptina.

Što su glad, apetit i sitost

Da bismo jeli, na to nas tjera osjećaj gladi, što predstavlja želju za uzimanjem hrane koja nam je neophodna za život.

Apetit, iako s dosta sličnosti povezan s glađu, ipak se definira željom za određenom vrstom hrane.

Sitost definiramo kao odsustvo želje za uzimanjem hrane koji se javlja kad je želudac ispunjen dovoljnom količinom hrane i uz odgovarajuću popunjenost zaliha (glikogen, masno tkivo). U procesu sitosti važnu ulogu ima sastav makronutrijenata te svojstva hrane poput izgleda, okusa, mirisa.

Grelin

Grelin je peptidni hormon koji se ponajviše proizvodi u želucu, nešto manje u dvanaesniku i značajno manje u preostalom dijelu tankog i debelog crijeva. Sudjeluje u kratkoročnoj i dugoročnoj regulaciji unosa hrane.

Signal djelovanja grelina prenosi se na hipotalamus, što dalje potiče lučenje probavnih kiselina, a što predstavlja pripremu za probavni proces. Pojednostavljeno rečeno, grelin je odgovoran za subjektivni osjećaj gladi. Po zadovoljenju naših energetskih potreba, a na poticaj grelina, slijedi lučenje hormona dopamina, što u nama proizvodi osjećaj zadovoljstva. Eto i odgovora na pitanje zašto nas hrana čini sretnijima. Naprotiv, nedostatak grelina povezan je s bezvoljnošću i depresijom.

Složenost djelovanja grelina dodatno se može potkrijepiti i činjenicom da grelinske receptore, osim u hipotalamusu, nalazimo i u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza), u drugim moždanim regijama što će se više odnositi na posredna dopaminergička djelovanja, a istoimeni receptori pronađeni su i u bubrezima, masnom tkivu, crijevima, gušterači, plućima i srcu.

Koncentracija grelina u plazmi regulirana je prehrambenim i hormonalnim čimbenicima. S prehrambene strane glavni podražaj za stvaranje i lučenje želučanog grelina je prazan želudac s posljedičnim porastom njegove koncentracije u plazmi. Unos masti i ugljikohidrata smanjuje koncentraciju grelina u plazmi, a utjecaj proteina nije dovoljno jasan zbog određenih kontradikcija u rezultatima više istraživanja. Glavni hormonalni regulatori koncentracije grelina su hormon rasta i somatostatin, a određene interakcije prisutne su i spram adrenokortikotropnog hormona (ACTH), prolaktina i kortizola.

Razina grelina obrnuto je proporcionalna s indeksom tjelesne mase (ITM, eng. BMI), kao i s udjelom masnog tkiva.

Leptin

Leptin je protein koji se najviše (oko 95%) proizvodi u masnim stanicama (adipocitima), točnije, u bijelom masnom tkivu. U malim količinama luči se iz smeđeg masnog tkiva, epitela želuca i dojke, iz posteljice, jajnika, skeletnih mišića, srca, koštane srži i hipofize.

Njegovo djelovanje uvjetovano je vezanjem za odgovarajuće receptore. U krvotoku postoji u slobodnom i vezanom obliku. Obilježava ga cirkadijani obrazac lučenja, prema čemu su mu koncentracije najniže oko podne, a najviše tijekom noći.

Glad dovodi do pada razine leptina. Pretežno ugljikohidratima bogata prehrana, dovodi do značajnijeg porasta razine leptina u usporedbi s prehranom bogatom mastima. Tome dodatno ide u prilog da zasebno glukoza i inzulin potiču proizvodnju leptina. Proteini ne utječu na koncentracije leptina. Za razliku od grelina, koncentracije leptina su u izravnom proporcionalnom odnosu s ITM i udjelom masnog tkiva, neovisno o spolu.

Leptin ima svoja kratkoročna i dugoročna djelovanja. Osnova kratkoročnog djelovanja je želučani leptin s posljedičnim sniženjem lučenja želučane kiseline, pokretljivosti i pražnjenja želuca. Regulacija unosa hrane i energetske potrošnje odvija se posredno putem neuropeptida u hipotalamusu, a ima utjecaj i na smanjenje razine inzulina i glukokortikoida te povećanje razine hormona rasta, katekolamina i hormona štitnjače.

Kod pretilih osoba zabilježen je tzv. fenomen rezistencije na leptin, za koju se vjeruje da je posredovana inzulinom. Najjednostavnije rečeno, ometen je signalni put leptina do mozga što dovodi do poremećaja osjećaja sitosti i tjera nas na prekomjerni kalorijski unos.

Zaključno

Regulacija gladi, apetita i sitosti vrlo je složen mehanizam koji uključuje brojne hormone, a među najznačajnijim čimbenicima kojima se to ostvaruje su grelin i leptin. Možda nije pogrešno reći i da od njih sve kreće. Svoje djelovanje ostvaruju vezanjem za odgovarajuće receptore, odakle kreće složena kaskada reakcija i procesa koja uključuje većinu naših hormona i neuropeptida.

Poremećaji u regulaciji grelina i peptida u izravnoj su vezi s prekomjernom tjelesnom težinom, odnosno pretilošću. To dodatno potkrepljuje činjenicu o pretilosti kao sistemskoj bolesti, gdje je neophodan multidisciplinarni pristup u liječenju.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.