Upala potrbušnice: uzroci, simptomi i liječenje

Peritoneum je velika membrana u trbušnoj šupljini koja povezuje i podupire unutarnje organe. Sastoji se od mnogo nabora koji prolaze između ili oko različitih organa. Dva su nabora od primarne važnosti:

• omentum, koji visi ispred želuca i crijeva i
• mezenterij, koji pričvršćuje tanko crijevo i veliki dio debelog crijeva na stražnju trbušnu šupljinu.

Peritoneum je zatvorena šupljina u kojoj se nalaze svi trbušni organi osim bubrega i nadbubrežnih žlijezda. Dijelimo ga na parijetalni i visceralni. Parijetalni peritoneum prekriva trbušnu stijenku i dijafragmu (ošit). Visceralni peritoneum prekriva trbušne organe.

Ovo su osnove anatomije, a daljnje objašnjenje bi samo moglo zbuniti čitatelje bez medicinskog znanja.

Uzroci i vrste peritonitisa

Peritonitis je upala peritoneuma (potrbušnice) te jedna od najopasnijih bolesti koje nam se mogu dogoditi, a vrlo često, unatoč svim naporima, može dovesti do smrtnog ishoda. Obično je posljedica bakterijske ili gljivične infekcije.

Postoje dvije vrste peritonitisa:

• spontani bakterijski peritonitis – ponekad se peritonitis razvija kao komplikacija bolesti jetre, poput ciroze ili bolesti bubrega,
• sekundarni peritonitis – peritonitis može biti posljedica rupture (perforacije) organa u abdomenu ili komplikacija drugih medicinskih stanja. Infekcija organa koju peritoneum pokriva također može biti uzrok peritonitisa.

Sekundarni peritonitis

Peritonitis je, kao što smo naveli, najčešće po život opasno stanje za koje je potrebna vrlo brza intervencija – najčešće kirurška uz upotrebu antibiotika širokog spektra. Sekundarni peritonitis je daleko češći te ćemo o njemu i više pisati.

Znači, najčešći uzroci peritonitisa su:

• puknuće slijepog crijeva,
• pogoršanje kroničnih bolesti kao što su Crohn, divertikulitis crijeva gdje dolazi do puknuća crijeva,
• pankreatitis (upala gušterače),
• puknuće čira na želucu,
• komplikacija kirurške intervencije,
• ozljeda želuca,
• puknuće bilo kojeg dijela crijeva uslijed tumora ili upale,
• upalna bolest zdjelice kod žena,
• ciroza jetre,
• vrlo rijetko kao komplikacija peritonealne dijalize.

Simptomi

Znakovi i simptomi peritonitisa uključuju:

• bol u trbuhu ili osjetljivost,
• nadutost ili osjećaj punoće u trbuhu,
• groznica,
• mučnina i povraćanje,
• gubitak apetita,
• proljev,
• slabo izlučivanje urina,
• žeđ,
• nemogućnost ispuštanja stolice ili plinova,
• umor.

Postavljanje dijagnoze

Peritonitis je bolest gdje najviše dolazi do izražaja „tradicionalna medicina“ koja ne zahtijeva najnovije pretrage. Naime, na osnovu odgovora koje dobiva od pacijenta, fizikalnog pregleda, pretraga krvi, rendgena i ultrazvuka može se unutar sat vremena pretpostaviti da se radi o peritonitisu i krenuti u njegovo liječenje.

Stoga se nemojte kod jakih bolova ljutiti na liječnike što vam odmah ne daju nešto protiv bolova – daleko je važnije dobiti što prije točne podatke od vas kao pacijenta, o navedenim simptomima, ali preciznije od pukog nabrajanja. Nekada samo jedna sitnica može ubrzati dijagnostiku i doslovno spasiti život. Fizikalni pregled trbuha, palpacija (pregled trbušnog zida rukom) daje ogromnu količinu podataka o težini bolesti, mogućem izvoru uzroka peritonitisa. Kod palpacije dolazi do pojave boli, a kod najtežih slučajeva i najmanji pritisak rukom na zid trbuha izaziva ogromnu bol. 

Krvnim pretragama se može vidjeti postojanje i ozbiljnost upale, gubitak krvi, upala gušterače i drugo.

Primarni peritonitis

Posebna vrsta peritonitisa je primarni peritonitis – idiopatski bakterijski peritonitis. Primarni peritonitis je rjeđi od sekundarnog peritonitisa.

U odraslih se bolest javlja uglavnom u kombinaciji s cirozom jetre ili nefrotskim sindromom. Uzrok idiopatskog bakterijskog peritonitisa je nepoznat, ali se smatra da uključuje hematogeno širenje bakterija čiji rast je olakšan bolestima.

Liječenje

Kao što je istaknuto, peritonitis, neovisno o tome je li riječ o sekundarnom ili primarnom, hitno je stanje. Obično je prva mjera, navodi MSD, hitna operacija kojom se pregledava trbušna šupljina. Zahvat se izbjegava ako je riječ o upali pankreasa (akutni pankreatitis) ili upalnoj bolesti u zdjelici.

Odmah se daju antibiotici, često nekoliko vrsta odjednom. Može se staviti i cijev kroz nos u želudac ili crijevo (nazogastrična sonda) da se omogući cijeđenje tekućine i izlazak plina. Intravenski se mogu dati i tekućine i elektroliti da se nadomjesti izgubljeno.