Uoči Dana plavog irisa: Tri razine prevencije karcinoma debelog crijeva

Karcinom debelog crijeva je značajan zdravstveni problem u cijelom svijetu pa i kod nas. Po učestalosti je drugi karcinom iza karcinoma dojke kod žena i drugi kod muškaraca iza karcinoma dišnog sustava. Svake godine u svijetu umre više od 600.000 ljudi od karcinoma kolona, a računa se da dnevno u Hrvatskoj umire njih osam do deset.

Rano otkrivanje prekanceroznih promjena na debelom crijevu značajno poboljšava prognozu ove bolesti. Zbog toga je Vlada Republike Hrvatske 2017. usvojila Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Ciljna skupina su zdrave osobe oba spola u dobi od 50-74 godine. Cilj je smanjiti smrtnost od ovog oblika raka za 15% u prvih deset godina programa.

Čimbenici rizika

Nema jasnog uzročnika nastanka karcinoma debelog crijeva. Znamo da postoji niz faktora koji doprinose pojavnosti istog kao nasljedni i okolišni čimbenici. Većina slučajeva novootkrivenog karcinoma kolona je sporadična, ali se kod 30% pacijenata dokaže obiteljska predispozicija.

Sporadični slučajevi najčešće nastaju iz adenoma (priraslica koje imaju mogućnost pretvorbe u rak) te se sva sekundarna prevencija usmjerava na ranu detekciju promjena u stadiju adenoma i rano odstranjivanje.

U prevenciji karcinoma debelog crijeva tri su razine: primarna, sekundarna i tercijarna. Primarna je usmjerena na promjene koje će smanjiti rizik da do ovog oblika karcinoma uopće i dođe. Sekundarna počiva na ranom otkrivanju promjena, a tercijarna na prilagodbi životnog stila nakon uklanjanja priraslica, odnosno karcinoma kako se on više ne bi razvio.

Primarna prevencija

Dakle, primarna prevencija usmjerena je na smanjivanje rizika za nastanak debelog crijeva i temelji se na promjeni načina života. Ona podrazumijeva dijetu, odnosno smanjen unos crvenog mesa, alkohola, konzervirane hrane, termički obrađene hrane na otvorenom plamenu, suhomesnatih proizvoda, a povećan unos vlakana , voća i povrća te povećanu tjelesnu aktivnost.

Dvojbeni su rezultati, no čini se da uzimanje manjih doza acetilsalicilne kiseline također smanjuje rizik od nastanka karcinoma debelog crijeva.

Sekundarna prevencija

Ovaj oblik prevencije podrazumijeva rano otkrivanje promjena sluznice debelog crijeva. Izravno otkrivanje promjena sluznice dok još nema znakova proširenosti bolesti je cilj sekundarne prevencije te samim time i uspješno uklanjanje endoskopskim pristupom.

Osnovne metode sekundarne prevencije raka debelog crijeva su testovi na prisustvo krvi u stolici te kolonoskopija i druge „imaging“ metode.

Testovi na okultno krvarenje dijele se na dvije skupine. U prvoj skupini su takozvani guaiac testovi, a u drugoj su testovi koji upotrebljavaju specifična protutijela na globin humanog hemoglobina.

Uporabom guaiac testova u ciljanoj populaciji moguće je ranim otkrivanjem smanjiti mortalitet i do 30 %. Problem samih testova je striktno pridržavanje prehrambenog režima prilikom izvođenja testova čega se pacijenti često ne drže te su česti lažno pozitivni rezultati. Zbog toga je uputno napraviti tri opetovana testa.

Fekalni imunohistokemijski test omogućuje kvantitativno mjerenje krvi u stolici te povećava preciznost same pretrage, a dovoljan je jedan uzorak stolice. No ti su testovi skuplji i onemogućavaju široku primjenu.

Kod oba su testa veći problem lažno negativni nalazi, nego lažno pozitivni, pa i dalje ostaje pitanje pronalaska odgovarajućeg dijagnostičkog neinvazivnog testa za ranu detekciju, a koji bi bio pouzdan i primjenjiv u širokoj populaciji. Posljednjih su godina učinjeni značajni pomaci u pronalasku specifičnih bioloških markera samog karcinoma iz krvi i stolice, ali još nema primjene istih i studija na širokoj populaciji.

Kolonoskopija – zlatni standard

Kolonoskopija je dijagnostička metoda pretrage u gastroenterologiji koja omogućuje vizualni pregled cijelog debelog crijeva i dijela tankog crijeva. Ujedno je moguće uzimanje uzoraka tkiva za biopsiju te djelomično ili potpuno uklanjanje novotvorina debelog i dijela tankog crijeva, zaustavljanje krvarenja, uklanjanje stranih tijela te postavljanje stentova i dilatacije crijeva.

Kao takva predstavlja zlatni standard od metoda sekundarne prevencije zbog svoje pouzdanosti, visoke specifičnosti, senzitivnosti te ujedno i mogućnosti terapijskog pristupa.

Ostale dijagnostičke metode u sekundarnoj prevenciji su MSCT abdomena s kontrastom, MR abdomena, endoskopija videokapsulom i UZV s kontrastom. Nažalost, ove navedene metode imaju značajno nižu specifičnost i senzitivnost te nemaju mogućnost terapijskog pristupa, pa se koriste samo u slučaju da se kolonoskopija zbog nekog razloga (nepristanak pacijenta, nemogućnost prolaska endoskopa) ne mogu napraviti.

Tercijarna prevencija

Ova se razina prevencije temelji na svim postupcima koji se poduzimaju nakon što je otkrivena novotvorina debelog crijeva i uklonjena. Potrebno je da pacijenti pokušati promijeniti životne navike, objasniti im koliko i kako često moraju dolaziti na kontrole, savjetovati im promjenu prehrane. Također treba povećati tjelesnu aktivnost te se može uključiti i uzimanje acetilsalicilne kiseline. Svakako treba inzistirati na redovnim kolonoskopskim pregledima nakon uklanjanja polipa ili operacije karcinoma kolona.

Zaključak

Neophodno je raditi na popularizaciji i promociji odgovornog zdravstvenog ponašanja te pokušati postići što ranije otkrivanje novotvorina debelog crijeva.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva je odličan početak, ali bez velikog odgovora ciljane populacije neće postići željeni cilj. Potrebno je osvijestiti pacijente o zdravom načinu života, redovnim pregledima, osigurati standarde u dijagnostici i liječenju te osigurati odgovarajuću opremu u svim centrima koji se bave detekcijom raka debelog crijeva. Također je važan preduvjet dostatan broj educiranih stručnjaka.

Brojne studije su nedvojbeno dokazale da kolonoskopija značajno smanjuje učestalost raka debelog crijeva. Zbog značajno veće učestalosti novotvorina debelog crijeva (po studijama) i kod mlađih pacijenata, preporučena dobna granica za preventivni kolonoskopski pregled je pomaknuta na 45 godina (ako nema obiteljskog opterećenja), odnosno 35 u slučaju da je u obitelji bilo slučajeva karcinoma debelog crijeva. U slučaju jednog od polpoznih sindroma kolonoskopija se radi i ranije.