Trebamo li se zabrinuti zbog čvorova u štitnjači

Čvorovi u štitnjači se najčešće otkrivaju u pacijenata srednje i starije dobi, a češće se javljaju kod žena nego kod muškaraca. Riječ je o manjoj ili većoj nakupini stanica koja se svojim oblikom i konzistencijom razlikuje od okolnog tkiva štitnjače. To je okruglasta ili ovalna tvorba različitih veličina, a može se pojaviti bilo gdje na štitnoj žlijezdi.

Slučajan nalaz

Pacijenti često ne znaju da imaju čvor na štitnjači, sve dok ga liječnik ne otkrije tijekom redovitog pregleda. Ponekad se čvor može prezentirati kao palpabilna tvorba na vratu, odnosno kvržica koju sami prstima možete opipati. Najčešće je malo tvrđe konzistencije na opip od ostatka štitnjače, ponekad se ne vidi golim okom ili se vidi ako se glava zabaci prema nazad, a ponekad se jasno vidi u mirovanju dok vam je vrat u prirodnom položaju.

U prošlosti su se čvorovi u štitnjači otkrivali samo palpacijski što je, naravno, podrazumijevalo da su se mogli otkriti tek kada su bili značajno veliki. Naime, gotovo je nemoguće napipati čvor promjera manjeg od jednog centimetra, a čak i nešto veći čvorovi mogu ostati neotkriveni dodirom ako su mekši.

Uzroci nastanka čvorova

U većini slučajeva uzrok nastanka i razvoja čvorova nije poznat. Ako se u štitnjači nalazi jedan čvor, govorimo o adenomu štitnjače (dobroćudna tvorba), a ako je cijela štitnjača puna čvorova, govorimo o multinodularnoj guši.

Multinodularna (čvorasta) guša najčešći je tip uvećanja štitnjače te je mnogo češća u žena, nego u muškaraca. Riječ je o povećanoj štitnjači s većim brojem manjih ili većih čvorova. Uzrok je obično nepoznat, ali može biti posljedica dugotrajnog nedostatka joda ili zbog unosa hrane ili lijekova koji ometaju sintezu hormona u štitnjači. Ovisno o kliničkom statusu, za vrlo velike guše potrebno je kirurško liječenje, prije kojeg je potrebno učiniti citološku provjeru eventualne malignosti nekog od čvorova.

Iako su čvorovi u štitnjači najčešće benigne prirode, otprilike 5% čvorova zapravo je maligno, odnosno riječ je o karcinomu štitnjače.

Mogući simptomi

Većina čvorova na štitnjači ne uzrokuju simptome i znakove. Hoće li čvor na štitnjači uzrokovati neke simptome ovisi o njegovoj veličini, smještaju, sposobnosti proizvodnje hormona, ali i prirodi njegova podrijetla.

Veliki čvorovi mogu uzrokovati:

• probleme s gutanjem,
• bol u području vrata,
• otežano disanje i
• promuklost

Postavljanje dijagnoze

Čvorovi se dijagnosticiraju ultrazvukom. Ultrazvuk štitnjače je koristan za procjenu veličine čvora i štitnjače te anatomije okolnih struktura, ali ne daje nam informacije o tome je li riječ o dobroćudnoj ili zloćudnoj tvorbi. Ultrazvukom je bitno odrediti veličinu, strukturu i oblik čvora te procijeniti prokrvljenost i hormonsku aktivnost te će se na temelju toga odrediti koje čvorove je potrebno detaljnije analizirati citološkom punkcijom.

Citološka punkcija je vrlo korisna dijagnostička pretraga kojom se može odrediti narav opisanih čvorova. Punkcija štitnjače jednostavna je i gotovo bezbolna pretraga kojom se dobiva uzorak stanica štitnjače. Prilikom pretrage upotrebljava se tanka igla i nije potrebna anestezija. Pretraga se obavlja pod kontrolom ultrazvuka. Iglom se ulazi kroz kožu vrata sve do štitnjače i uzima se uzorak stanica prethodno otkrivenog čvora.

Praćenje i liječenje

Ako je riječ o dobroćudnom čvoru, često nije potrebna nikakva terapija osim redovitog praćenja. Ako čvor naraste, punkcija se može ponoviti, a ako ostaje iste veličine, neka konkretna terapija vjerojatno nikada neće ni biti potrebna.

U rijetkim slučajevima dobroćudni čvorovi morat će se odstraniti kirurški, najčešće ako čvor zbog veličine pritišće okolne strukture uzrokujući smetnje disanja, gutanja i bol. Kirurški zahvat je opcija i ako je cijela štitnjača povećana te puna čvorova. Takva štitnjača može pritiskati krvne žile i ometati funkciju ostalih organa.

Karcinom štitnjače

Ako se dijagnostičkom obradom čvor(ov)a utvrdi karcinom, u najčešćem broju slučajeva stopa izlječivosti je visoka, oko 90%. Četiri su vrste karcinoma štitnjače:

1. papilarni,
2. folikularni,
3. medularni i
4. anaplastični.

Sumnja da bolesnik ima karcinom veća je:

• u mlađoj dobi,
• kod muškaraca,
• ako je riječ o čvoru čvrste konzistencije koji je naglo narastao i
• ako u anamnezi postoji podatak o zračenju glave, vrata ili prsnog koša, pogotovo u dojenačkoj dobi.

Najčešće je riječ o papilarnom karcinomu štitnjače (do 80%), a žene obolijevaju dva do tri puta češće od muškaraca. Papilarni karcinom ima najbolju prognozu, a anaplastični je prognostički najnepovoljniji. O tipu karcinoma ovisi i dodatna dijagnostička obrada u domeni nuklearne medicine (scintigrafija cijelog tijela), a o čemu ovise i daljnji modaliteti liječenja.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.