Trebaju li nas brinuti povišene ili snižene razine kortizola?

Kortizol je steroidni hormon kojeg luče nadbubrežne žlijezde. Jedan je od najznačajnijih glukokortikoida s važnim utjecajem na metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Sudjeluje i u upalnim procesima i u stresu te tako ostvaruje svoje učinke na brojne organe i organske sustave. Nerijetko ga se i naziva „stresnim” hormonom.

Osim navedenih zadaća koje obavlja, kortizol ima i značajnu imunomodulatornu ulogu, točnije smanjuje aktivnost našeg imunološkog sustava. To svojstvo kortizola iskorišteno je u liječenju brojnih bolesti nizom lijekova iz skupine kortikosteroida.

Mehanizam lučenja kortizola

Njegovo lučenje regulirano je mehanizmom negativne povratne sprege spram adrenokortikotropnog hormona (ACTH), hormona adenohipofize čija je zadaća poticati lučenje kortizola iz nadbubrežnih žlijezda. Specifičnost dinamike lučenja kortizola je njegov diuralni ili cirkadijalni ritam, pri čemu su najviše koncentracije prisutne u jutarnjim satima prilikom buđenja, a najniže koncentracije su najčešće u večernjim satima.

Proces razgradnje kortizola odvija se u jetri, odakle se većim dijelom izlučuje iz organizma putem bubrega, a manjim dijelom preko žučnog sustava dalje prema crijevima.

Kortizol i stres

Da bi se bolje shvatio kontekst uloge kortizola u stresu, prvo je bitno razlučiti pojmove akutnog i kroničnog stresa. U davna vremena akutni porast kortizola događao se u stresnim situacijama, poput suočavanja s neposrednom opasnošću kada nam takav porast daje „dodatnu energiju” za borbu ili bijeg (eng. fight or flight). Tijekom nestašice hrane i u potrazi za istom (akutno) povišeni kortizol značajno pomaže u preživljavanju.

Kronični stres je zapravo ono što najčešće percipiramo kao stres. Vanjski i unutarnji čimbenici (stresori) dovode do poremećaja ravnoteže; ako su prisutni određeno vrijeme, u organizmu se događa prilagodba na neuroendokrinoj, staničnoj i molekularnoj osnovi. Prema tome, poremećaj ravnoteže osnova je za nastanak niza bolesti, kako somatskih tako i mentalnih.

Utvrđivanje razina kortizola

Kod dijagnostičke obrade niza somatskih i mentalnih poremećaja, nerijetko se pacijente uputi, između ostalog, i na vađenje kortizola. Što učiniti kada su vrijednosti kortizola povišene ili čak snižene? Kako interpretirati nalaz? Trebaju li se pacijenti jako brinuti za svoje zdravlje?

To su neka od brojnih pitanja i izazova s kojima se liječnici susreću u praksi.

Da bismo postavili točnu dijagnozu ili ispravno išli metodom isključivanja, važno je poznavati bitne karakteristike lučenja kortizola. Prije ikakvog upuštanja u daljnju dijagnostičku obradu, važno je s pacijentom obaviti detaljan razgovor, tj. uzeti iscrpnu anamnezu. Kroz takav razgovor već nam se kroz diferencijalno dijagnostičko promišljanje nameću određene dijagnoze, neke s većom, neke s manjom vjerojatnošću. Ponekad naizgled banalni detalj može rasvijetliti cjelokupnu situaciju. Primjerice, valja s pacijentom provjeriti je li nalaz kortizola uzorkovan u ranim jutarnjim satima (od 8 do 9 sati), je li dolasku u laboratorij prethodio neki događaj u vidu stresora što bi moglo utjecati na razinu kortizola u krvi. Zatim, spomenimo i to da mnogi ljudi imaju osjećaj nelagode samo zbog boravka u zdravstvenim ustanovama ili im vađenje krvi predstavlja izvor stresa. Zbog svoje dnevne varijabilnosti u lučenju kortizola, interpretacija bazalnog kortizola (uzorkovanog ujutro) ima svoja ograničenja.

U daljnjim dijagnostičkim koracima su nam na raspolaganju funkcionalni testovi koje dijelimo u dvije skupine – supresijski i stimulacijski. Supresijski testovi nam služe u procjeni je li višak nekog hormona, u ovom slučaju kortizola, neki fiziološki otklon ili je u podlozi neko ozbiljnije endokrinološko stanje. Stimulacijski testovi nam služe u sličnu svrhu, ali u ovom slučaju sumnjamo na manjak nekog hormona (kortizola) te s dodatnim testiranjima želimo utvrditi je li takav otklon fiziološke ili patološke naravi.

Nizak kortizol

Što kad nam se razina kortizola čini niskonormalna ili čak snižena? Zbog procjene odgovarajuće funkcionalnosti nadbubrežnih žlijezda, služimo se pripravkom koji ima kortikotropni učinak, a najčešće se u praksi primjećuje kosintropin ili, popularnije zvani, Synactenski test. Nekada je zlatni standard bio test inzulinske tolerancije, ali veća sigurnost i jednostavnost u primjeni nametnula je Synactenski test kao najrelevantniji alat za procjenu funkcije nadbubrežnih žlijezda.

Neodgovarajući porast kortizola u dinamičkom testiranju ukazuje na adrenalnu insuficijenciju, čemu je najčešće u podlozi Addisonova bolest.

Povišen kortizol

Koji su daljnji koraci kod povišenih koncentracija kortizola? Uz značajno povišeni kortizol, od pomoći je i određivanje ACTH, ovisno o čemu će nas daljnja obrada usmjeriti ili prema slikovnoj obradi hipofize ili prema nadbubrežnoj žlijezdi.

U slučaju blaže povišenih vrijednosti kortizola, na raspolaganju su nam supresijski testovi, među kojima se najčešće provodi test supresije s 1 mg deksametazona. Ovdje utječemo na mehanizam povratne sprege te primjenom egzogenog kortikosteroida ometamo sintezu i lučenje vlastitog kortizola. Kod zdravih pojedinaca, vrijednost kortizola ujutro, nakon uzimanja 1 mg deksametazona večer ranije (između 23 i 24 sata) bi se trebala spustiti ispod 50 nmol/L. U slučaju nepostizanja odgovarajuće supresije, potrebna je dodatna laboratorijska i slikovna, odnosno radiološka obrada. Među laboratorijskim mogućnostima na raspolaganju je i mogućnost određivanja kortizola u slini, kao i serumskog kortizola u ponoć.

Nekada se puno češće određivao ritam kortizola, kada se uzorkovanje provodilo u 8 sati ujutro te u 16 sati poslijepodne, ali takav je pristup, uz ostale mogućnosti, sve manje u primjeni.

Zaključak

Kortizol ima višestruke uloge koje su od životnog značaja. Kada nam kortizol „okrene leđa”, bitno je kroz kvalitetnu anamnezu i ciljane dijagnostičke postupke utvrditi genezu hiper- ili čak hipokortizolizma. Suvremene mogućnosti pretežno laboratorijske dijagnostike nam s popriličnom pouzdanošću pomažu odrediti je li riječ o fiziološkom ili patološkom otklonu kortizola, što izravno utječe na daljnje dijagnostičke korake, kao i na samo liječenje.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.