Tjelovježba i dijabetes: na što dijabetičari trebaju obratiti pažnju?

Nije revolucionarna spoznaja da je redovita tjelesna aktivnost jedan od najučinkovitijih načina za očuvanje vlastitog zdravlja. Niz je izravnih pogodnosti za opće zdravlje, zdravlje srca i krvnih žila, održanje i kontrolu tjelesne težine, prevenciju gubitka na koštanoj masi te općenito za zdravlje kostiju i zglobova, a da o povoljnim utjecajima na opće psihološko stanje i ne govorimo.

Između danas već brojnih spoznaja o šećernoj bolesti, jednoj od najgorih „tihih ubojica“ modernog doba, među najproblematičnijima je ona o njezinom prekasnom otkrivanju. U fazi postavljanja dijagnoze, većina osoba sa šećernom bolesti su prekomjerne tjelesne težine ili pretili, općenito uhodanih navika nedostatne tjelesne aktivnosti i s vjerojatno već razvijenim kroničnim komplikacijama.

Kako vježbati?

Važnost redovite tjelesne aktivnosti je sadržana i u samim mjerama prevencije i liječenja najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti, a u koje ubrajamo i šećernu bolest. I prije uvođenja medikamentozne terapije, kao i kroz čitav tijek liječenja, liječnik stalno mora ukazivati na važnost ustrajanja u redovitoj tjelovježbi.

Nikad nije prekasno s uvođenjem redovite tjelesne aktivnosti u svoju svakodnevnu rutinu. Što se načina vježbanja tiče, mogućnosti su beskrajne i mogu se prilagoditi svakom pojedincu sukladno njegovim afinitetima. U svakom slučaju, u boljoj smo poziciji dok mi možemo diktirati tempo vježbanja našem tijelu, nego da je obrnuto.

Kod osoba sa šećernom bolesti ipak ima nekih specifičnosti oko provođenja tjelovježbe koje valja dodatno naglasiti.

Važnost samopregleda stopala

Kod osoba s nešto dužim trajanjem šećerne bolesti jako je važno provoditi redovite samopreglede stopala. Naime kod višegodišnje šećerne bolesti česti pridruženi komorbiditet je periferna arterijska bolest s nedostatnom perifernom cirkulacijom, što u težim slučajevima nosi dodatni rizik razvoja ishemije i amputacije ekstremiteta.

Dijabetička neuropatija

Drugi, često istovremeno prisutan komorbiditet je dijabetička neuropatija. Riječ je o oštećenju perifernih živaca, najčešće na ekstremitetima, pri čemu dolazi do poremećaja osjeta, prvenstveno za bol. Koliko god bol bila neugodna, ona predstavlja evolucijski stečen obrambeni mehanizam koji nas upozorava na neposrednu ugrozu po naš organizam i tjera nas da odmah reagiramo. Poremećeni osjet boli često dovede do previda određenih povreda stopala, što može dovesti do infekcije na mjestu povrede s velikim rizikom za razvoj gangrene i prijeteće amputacije.

Oprezno nakon infarkta

Kod osoba s nedavno preboljelim infarktom miokarda i šećernom bolesti, značajnija tjelesna aktivnost u ranoj fazi oporavka se ne preporučuje. Ponovni početak tjelovježbe treba biti postupan, ali kontinuiran, s čime se značajno poboljšava ishod liječenja koronarne bolesti srca.

Inzulinska terapija

Osobe sa šećernom bolesti tipa 1 su od samog početka bolesti ovisne o inzulinskoj terapiji. U pravilu  radi se o osobama mlađe i srednje životne dobi. Kod bavljenja rekreativnim ili profesionalnim sportom važno je primijeniti nešto niže doze inzulina nego kad je stupanj tjelesne aktivnosti niži. Razlog je vrlo logičan. Prilikom treninga ili slične aktivnosti, brža je utilizacija glukoze te je i rizik jatrogenih hipoglikemija veći.

Hipoglikemije

Najčešće komplikacije šećerne bolesti su hipoglikemije do kojih može doći zbog nedostatnog kalorijskog unosa, kao i zbog primjene nekih od hipoglikemika, prvenstveno derivata sulfonilureje i inzulina. Rizici za razvoj hipoglikemije od strane drugih peroralnih i parenteralnih lijekova za šećernu bolest su minimalni. Stoga je vrlo važno od samih početaka liječenja šećerne bolesti provoditi edukaciju o promjenama životnih navika, primjeni lijekova, kao i o načinu postupanja u slučaju javljanja hipoglikemijskih epizoda.

Vježbanje se svakako preporučuje

Zaključno, redovita tjelesna aktivnost nema apsolutnih kontraindikacija. Potrebna je svakome od nas, a posebno osobama sa šećernom bolesti. Redovito vježbanje poboljšava ishod liječenja šećerne bolesti i drugih pridruženih komorbiditeta te sprječava ili odgađa kronične komplikacije kojih se s razlogom pribojavamo.

Dodatnu pozornost moraju imati osobe s dugotrajnom šećernom bolesti zbog prevencije dijabetičkog stopala te osobe koje su na intenziviranom režimu inzulinske terapije.