Svjetski dan obiteljskih liječnika: izazovi prve linije obrane

Za vrijeme korona krize ispilivalo je jedno ime: dr. Andrija Štampar i njegova uloga u uspostavljanju javnog zdravstva ne samo u našoj zemlji nego diljem svijeta. Nažalost, jedno drugo ime i blistava povijest su zaboravljeni. Naime, početkom 60 ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući prof. dr. Anti Vuletiću, u Zagrebu je započela prva specijalizacija obiteljske medicine u svijetu.

Da, dobro ste pročitali, prva specijalizacija obiteljske medicine u svijetu je započela u Zagrebu, zahvaljujući prof. dr. Anti Vuletiću. Da je tomu tako, govori niz članaka objavljenih u eminentnim stranim časopisima kao što su Canadian Family Physician te Journal of the Royal College of General Practitioners te jednom od najboljih Lancetu.

„Prognani“ u privatnike

Tada, 60-ih godina se učilo o organizaciji zaštite zdravlja u zajednici, ulozi obiteljskog liječnika, istraživanju zdravlja pučanstva, epidemiologiji, zdravstvenog edukaciji stanovništva, naravno prepoznavanju, dijagnostici i liječenju većine bolesti, osnove laboratorijske i radiološke dijagnostice, hitna stanja, mala kirurgija, te osnove većine grana medicine.

I gdje smo sad? Nakon skoro tri desetljeća vrlo uspješnog razvoja obiteljske medicine, neposredno nakon Domovinskog rata dolazi do njezine „reorganizacije“. Većina liječnika, njih više od 75%, doslovno su „potjerani“ u privatnike i u tom periodu su se borili za što veći broj pacijenata jer su bili plaćeni samo prema broju pacijenata, a ne prema tome kako i koliko stvarno rade. U to vrijeme se i prekida sa slanjem liječnika na specijalizaciju obiteljske medicine.

Ta dva događaja doveli su do velikog nazadovanja obiteljske medicine i uloge obiteljskog liječnika. Sve više se u javnosti stvara percepcija da obiteljski liječnik služi za pisanje uputnica i recepata a prema naputcima bolničkih specijalista. Ogromno znanje dotadašnjih specijalista obiteljskih liječnika je zaboravljeno.

Ponovni početak nakon desetljetne pauze

„Privatni“ obiteljski liječnici bili su okrenuti sami sebi te su preko noći morali naučiti knjigovodstvo, pravo, način nabave lijekova. Prestali su biti dijelom doma zdravlja, te su s vremenom počeli zaboravljati kako izgleda biti dijelom tima. Više nije bilo motivacije za akademskim napredovanjem, tako da je i u tom aspektu obiteljska medicina nazadovala.

Velikim naporima profesora obiteljske medicine i HZZO, ali i činjenicom da je ulaskom u Europsku uniju Hrvatska morala imati liječnike sa specijalizacijom obiteljske medicine, dolazi do uspostavljanja Projekta usklađivanja djelatnosti obiteljske medicine s europskim standardima.

Do tada, 10 godina nije bilo specijalističkog usavršavanja obiteljskih liječnika. Možete li zamisliti što bi se dogodilo hrvatskoj medicini da 10 godina nije educirala kirurge, radiologe, interniste…

Prepoznata i priznata uloga obiteljskih liječnika

Možda vam se čini neobičnim zašto forsiram obiteljsku medicinu i njenu ulogu unutar zdravstvenog sustava. J.P. Horder 1965. u časopisu Lancet govoreći o uspostavljanju obiteljske medicine u Zagrebu, piše da je edukacija iz obiteljske medicine spojila javno zdravstvo i medicinu.

Barbara Starfield, Amerikanka bila je velika zagovornica obiteljske medicine i javnog zdravstva – primarne zravstvene zaštite. Svojim radovima dokazala je da zemlje koje imaju dobro razvijenu primarnu zdravstvenu zaštitu imaju manje troškove unutar zdravstvenog sustava ali i bolje zdravstvene pokazatelje. Njenim radom bio je potaknut i Michael Moore kada je radio dokumentarac SiCKO u kojem uspoređuje zdravstvene sustave Sjedinjenih Američkih Država i Kube.

Veliki značaj primarnoj zdravstvenoj zaštiti daje i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja je i izdala i preporuke za praćenje kvalitete rada obiteljskih liječnika.

Prijedlozi umjesto kritika

Nažalost, hrvatski političari, ali i građani i specijalisti drugih grana medicine vjerojatno nisu svjesni značaja dobro educiranog obiteljskog liječnika. I umjesto da se poradi na kvaliteti rada obiteljskog liječnika, rasprava se svodi trebaju li obiteljski liječnici biti koncesionari ili u domu zdravlja, a bez ikakvih pokazatelja usporedbe kvaltiete rada i opremljenosti između koncesionara i „domskih“ doktora.

I na kraju, svjetska organizacija obiteljskih liječnika WONCA prije 10 godina proglasila je 19. svibnja danom obiteljskih liječnika. Ove godine moto je: “Family doctors on the front line”.

Većina nas obiteljskih liječnika voljela bi da sustav prepozna značaj obiteljskih liječnika (mogućnost zbrinjavanja oko 90% pacijenata u ordinaciji obiteljskog liječnika) i njegovu ulogu u zdravstvenom sustavu.

Kolege i pacijente koji nisu zadovoljni ovakvim stanjem bih molila da se pokrenu s kritika i krenu u konstruktivnu preobrazbu zdravstvenog sustava s pravim mjesto obiteljske medicine (dobro educiran obiteljski liječnik i članovi njegovog tima).

Svim kolegama sretan Svjetski dan obiteljskih liječnika.