Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a dan je kada se diljem svijeta ljudi ujedinjavaju kako bi odali počast osobama koje su izgubile bitku protiv ove bolesti i kako bismo se podsjetili na potrebu suzbijanja diskriminacije i stigmatizacije oboljelih te upozorili na rizike i opasnosti od HIV/AIDS-a.

U povijesti HIV-a, odnosno AIDS-a, značajna je 1981. godina kada je prvi put zamijećena nova bolest koja uzrokuje oštećenje imunog sustava kod prethodno zdravih ljudi. Ta nova i do tada nepoznata bolest, privukla je pozornost cijelog svijeta.

Iako u posljednjih 36 godina bilježimo brojne uspjehe u borbi protiv HIV-a/AIDS-a, brojke pokazuju da smo još daleko od eradikacije ove opasne bolesti, pa se tako godišnje i dalje otkriva više od milijun zaraženih, a oko milijun ih umire. U Hrvatskoj se prosječno godišnje bilježi oko 90 slučajeva infekcije HIV-om, čime se i dalje svrstavamo među zemlje s niskom učestalošću HIV infekcije. 88% zaraženih HIV-om čine muškarci, a najveći broj zaraženih je u dobi od 25 do 39 godina.

Uzročnik bolesti

Uzročnik bolesti je HIV, odnosno virus humane imunodeficijencije (eng. human immunodeficiency virus) kojem je jedini rezervoar čovjek. HIV napada stanice imunog sustava, ugrađuje se u DNA stanice domaćina, pa time ona postaje tvornica novih virusa.

Kako se mogu zaraziti?

Izvor infekcije je HIV-om zaražena osoba u svim stadijima infekcije. Najčešće zabilježeni put zaraze bio je nezaštićeni spolni odnos. Bolest se prenosi i putem injektiranja droga nesterilnim priborom, prijenosom sa zaražene majke na dijete tijekom poroda, odnosno dojenja, a najrjeđe primanjem zaraženih krvnih derivata.

Mogući su i drugi načini prijenosa. Rizičan je svaki kontakt ozlijeđene kože, odnosno sluznice, s krvlju, odnosno sjemenom tekućinom ili sekretom rodnice zaražene osobe. Vjerojatnost prijenosa HIV-a povećava obolijevanje od neke druge spolno prenosive bolesti (gonoreja, klamidija, sifilis, trihomonijaza, HPV, genitalni herpes, hepatitis i druge). 

HIV se ne prenosi: rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim međuljudskim kontaktima, dodirom s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu, uporabom javnih zahoda, bazena ili sauna, posuđem za jelo, čašama, ručnicima, posteljinom, šmrcanjem, kašljem i kihanjem, uobičajenim pregledom kod liječnika, niti uobičajenim pregledom i popravkom zuba kod stomatologa, putem domaćih životinja, insektima, davanjem krvi ili tijekom uobičajene njege oboljeloga od AIDS-a.

Simptomi HIV infekcije i razvoj AIDS-a

Od trenutka zaraze do razvoja AIDS-a može proći od jedne do 15 godina. Akutna HIV-infekcija razvija se od tri do šest tjedana nakon infekcije i traje tjedan do dva.

Simptomi akutne HIV-infekcije su:

• vrućica,
• osip,
• otečeni limfni čvorovi,
• upala grla,
• čir u usnoj šupljini i/ili grlu,
• bol u mišićima.

Slijedi asimptomatska faza bolesti koja obično traje 10-ak godina. Najčešća manifestacija bolesti u toj fazi je generalizirano povećanje limfnih čvorova. Pojava infekcija poput gljivičnih infekcija organizma, herpesa zostera, listerioze, pneumonija te drugih stanja za čiji razvoj je zaslužan drastičan pad imuniteta: periferna neuropatija, HIV-encefalopatija, Kaposijev sarkom, primarni limfom središnjega živčanog sustava i drugo, nazivamo AIDS ili sindrom stečene imunodeficijencije.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Za postavljanje dijagnoze HIV infekcije rutinski se koriste testovi kojima se u krvi detektiraju protutijela na HIV.

Posljednjih godina ostvaren je značajan napredak u liječenju infekcije HIV-om. Danas postoje antiretrovirusni lijekovi kojima se, u slučaju primjene prave kombinacije lijekova i dobrog podnošenja terapije, postiže nemjerljiva količina virusa u krvi uz postupan oporavak imunološkog sustava. Takvo stanje se lijekovima može uspješno održavati i više godina.

Mjere prevencije

S obzirom na to da HIV nije moguće izliječiti, važna je prevencija bolesti. Najvažnija mjera kojom se rizik infekcije smanjuje na minimum jest izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.

Potrebno je:

• izbjegavati spolne odnose izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju,
• pravilno i redovito upotrebljavati prezervative,
• izbjegavati korištenje opojnih sredstava, odnosno liječiti ovisnost,
• koristiti mjere zaštite i zaštitnu opremu (rukavica, naočala, maske i dr.) prilikom profesionalnog rukovanja krvlju i tjelesnim izlučevinama,
• ako ste bili u riziku, testirati se. Ranim otkrivanjem infekcije omogućava se rani početak liječenja, a time i bolja prognoza za oboljelu osobu te se smanjuje rizik za daljnji prijenos infekcije.

Kome se preporučuje testiranje na HIV?

• osobama koje su imale nezaštićen spolni odnos s većim brojem spolnih partnera, spolni odnos sa stranim državljanima ili partnerom kojeg nisu dobro poznavali,
• osobama koje su intravenski uzimale droge ili su se ubole na već rabljene igle,
• osobama koje su imale već u životu neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.),
• osobama koje su se tetovirale ili stavljale piercing, odnosno bile na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima i
• svima koji su bili izloženi nekom od ranije navedenih rizika.

Više o mogućnostima dobrovoljnog, besplatnog i anonimnog HIV testiranja i savjetovanja možete potražiti na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.