Što znači povišen prolaktin te kada i zašto je potrebno liječenje?

Prolaktin je hormon kojeg proizvode laktotropne stanice prednjeg režnja hipofize – adenohipofize. Među brojnim funkcijama koje obavlja u organizmu, utječe na razvoj i rast grudi, na proizvodnju mlijeka, a djeluje i na regulaciju menstrualnog ciklusa. Tijekom trudnoće utječe na metabolizam majke i fetusa, a u kasnijoj trudnoći i nakon poroda potiče laktaciju. Podražaj bradavice predstavlja poticaj za lučenje prolaktina.

Osim fizioloških uloga prolaktina kod žena, u muškaraca prolaktin regulira metabolizam soli i vode, djeluje na funkciju testisa i sekundarne spolne žlijezde (prostata i seminalne vezikule).

Hiperprolaktinemija i njezini uzroci

Osim u trudnoći, tijekom laktacije te zbog emocionalnog stresa, niz je stanja i bolesti kod kojih dolazi do porasta koncentracije prolaktina, odnosno do hiperprolaktinemije.

Ona mogu biti odraz bolesti endokrinih žlijezda ili posljedica uzimanja nekih lijekova.

Poremećaj ravnoteže spolnih hormona

Možda i najčešći razlog porastu koncentracije prolaktina u krvi su neredoviti menstrualni ciklusi kod žena. U tim okolnostima dolazi do poteškoća sa začećem zbog ometanja proizvodnje ostalih hormona poput estrogena i progesterona. Posljedica toga je izostanak ovulacije.

Osim neredovitih menstrualnih ciklusa, širok je spektar popratnih kliničkih pojava uslijed rasta prolaktina, od potpuno asimptomatskih stanja do pojave proizvodnje mlijeka kod žena koje nisu trudne (galaktoreja), smanjenog libida, kod muškaraca još i impotencije, smanjene proizvodnje sperme te posljedične neplodnosti u oba spola.

Tumori hipofize

Čest uzrok hiperprolaktinemije je benigni, ali hormonski aktivan tumor hipofize – prolaktinom. Podjela prolaktinoma odnosi se na veličinu tumora, shodno čemu neuroradiološki opisane tumore do 10 mm veličine nazivamo mikroprolaktinomima, a one iznad 10 mm makroprolaktinomima. Osim prolaktinoma, i drugi tumori hipofize mogu dovesti do porasta koncentracije prolaktina zbog pritiska na držak (infundibulum) hipofize mehanizmom prolaktin inhibirajućeg faktora (PIF-učinak).

Mikroprolaktinomi se klinički očituju metaboličkim poremećajima poput neredovitih menstrualnih ciklusa, galaktorejom i neplodnošću te drugim kliničkim odlikama koje su očekivane u okviru same hiperprolaktinemije.

Makroprolaktinomi, uz navedene metaboličke poremećaje, svojom veličinom mogu dovesti do glavobolje, smetnji vida, uključivo i ispade vidnog polja zbog pritiska na optičku hijazmu koja neposredno prolazi iznad hipofize.

Dijagnostički algoritam kod sumnje na tumor hipofize, uz kliničku sumnju, uključuje i laboratorijsku analizu prolaktina koja primarno korelira s veličinom prolaktinoma, a slikovna analiza vrši se magnetskom rezonancom (MR) hipofize, zlatnim standardom neuroradiološke dijagnostičke evaluacije hipofize.

Liječenje prolaktinoma je primarno medikamentozno. Prvu liniju liječenja čine agonisti dopaminskih receptora – bromokriptin i kabergolin – čime se ometa lučenje prolaktina, a dopamin je najznačajniji prirodni antagonist prolaktinu. Kod velikih tumora, osim medikamentozne terapije, razmatraju se neurokirurške te ponekad i radiokirurške metode liječenja (gama knife).

Tijekom trudnoće se najčešće ne savjetuje primjena agonista dopaminskih receptora, a iznimka su veći tumori, do čijeg porasta tijekom trudnoće može doći uz određenu vjerojatnost pojave i apopleksije ili infarkta unutar tkiva hipofize. Lijek izbora u trudnoći je isključivo bromokriptin. Dijagnostička kontrola tumora hipofize tijekom trudnoće provodi se analizom vidnog polja, a u slučaju poremećaja vida, nužno je učiniti MR hipofize.

Usporen rad štitnjače (hipotireoza)

Kod usporenog rada štitnjače (hipotireoza) nerijetko se pronađe i povišen prolaktin. Razlog je povećana aktivnost tireoliberina (TRH), hormona hipotalamusa koji stimulira pojačano lučenje tireostimulacijskog hormona hipofize (TSH), a isto tako potiče i lučenje prolaktina. U ovom slučaju liječi se osnovna bolest – hipotireoza.

Utjecaj lijekova na prolaktin

Niz lijekova mogu dovesti do asimptomatske ili simptomatske hiperprolaktinemije. Među najčešćima su antipsihotici, antidepresivi, neki od antihipertenziva, preparati estrogena, metoklopramid te opioidni analgetici.

U dogovoru s nadležnim liječnikom koji je propisao lijek, može se razmotriti modifikacija odgovarajuće terapije, a ako to nije iz objektivnih razloga moguće, dolazi u obzir uvesti agoniste dopaminskih receptora (bromokrpitin, kabergolin).

O čemu još treba misliti kad je prolaktin povišen

Prilikom laboratorijske analize povišenih vrijednosti prolaktina treba uzeti u obzir je li proveden odgovarajući protokol u uzorkovanju, što je povezano sa stresom uvjetovanim porastom prolaktina.

Od dodatne koristi moderne laboratorijske dijagnostike je i mogućnost analize prolaktina nakon taloženja, odnosno je li hiperprolaktinemija klinički relevantna ili je samo rezultat biološki inaktivne molekule.

Zaključno

Povišene vrijednosti prolaktina nalaze se u brojnim fiziološkim i patološkim stanjima. Osim kvalitetne anamneze, nužno je uzeti u obzir jesu li poštivani standardni laboratorijski protokoli.

Kod značajno povišenih vrijednosti prolaktina uz prisutnost tegoba, odnosno galaktoreju, neredovite menstrualne cikluse i glavobolju, nužna je nadopuna laboratorijskih nalaza slikovnom obradom – MR hipofize.

Liječenje se provodi prema utvrđenom uzroku. Tumori hipofize (prolaktinomi) liječe se lijekovima iz skupine agonista dopaminskih receptora (bromokriptin, kabergolin). Neka druga stanja koja dovode do sekundarnog porasta prolaktina nužno je ciljano uzročno liječiti, poput, primjerice, hipotireoze ili jatrogene hiperprolaktinemije.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.