Što su dezodoransi, a što antiperspiranti?

Sigurno ste se našli u situaciji da ljeti pokušavate pronaći za vas najučinkovitiji dezodorans ili  antiperspirant. Ljeto je doba godine kada se tijelo zbog visokih temperatura okoliša nastoji ohladiti svojim termoregulacijskim sustavom u vidu znojenja te tada češće posežemo za popularnim kozmetičkim proizvodima – dezodoransima i antiperspirantima.

Koja je razlika među njima, koje djelatne tvari sadrže i kako djeluju?

O znojenju i žlijezdama

Znojenje (perspiracija ili transpiracija) je normalna, fiziološka funkcija ljudskog tijela namijenjena regulaciji tjelesne temperature. Izlučivanjem znoja kroz žlijezde znojnice tijelo se nastoji rashladiti, tj. znojenje je odgovor tijela na visoke temperature okoliša, vrućicu, fizičko vježbanje ili emotivne-stresne reakcije. Hormonalne promjene poput onih koje se događaju u pubertetu, trudnoći, postpartum razdoblju, menopauzi te u metaboličkih bolesti poput dijabetesa ili hipertireoze, često su praćene periodima pojačanog znojenja.

Apokrine ili ekrine su dvije vrste žlijezda znojnica koje postoje. Apokrine se nalaze u području pazuha, genitalija i anusa te postaju aktivne u pubertetu. Stvaraju guste, uljne izlučevine bogate masnim kiselinama, proteinima i steroidima, a za koje se smatra da imaju ulogu u prijenosu mirisnih spolnih signala.

Ekrine žlijezde znojnice su raspoređene svugdje po tijelu (osim glavića penisa i usana). Aktivne su već od rođenja, a znoj koji izlučuju je vodenast te služi upravo za rashlađivanje tijela.

Zašto znoj ima neugodan miris?

Izlučeni znoj je u početku tekućina bez mirisa, sastavljena najvećim dijelom od vode, anorganskih soli poput natrij klorida, kalij klorida i organskih kiselina, uključujući mliječnu kiselinu i ureu.

Stvaranje neugodnog mirisa zapravo je rezultat metaboličke aktivnosti ljudske prirodne mikroflore, bakterija nastanjenih u pazušnoj regiji. Bakterije koje razgrađuju proteine i lipide iz znoja dovest će do pojave neugodnog mirisa.

Osim toga, na intenzitet tjelesnog mirisa i kemijski sastav mogu utjecati različiti drugi čimbenici, poput spola, dobi, rase, unosa različito začinjene hrane.

Prekomjerno znojenje

Količina fiziološki proizvedenog znoja je individualna i može varirati u rasponu od 0,1 do 1 litre, dok poremećaj prekomjerne produkcije znoja, osobito u području pazuha, nazivamo hiperhidroza. Ovo stanje može imati različite uzroke koje je potrebno medicinski identificirati.

Oko 2 do 3 posto stanovništva pati od ovog stanja. Mogući uzrok hiperhidroze je abnormalnost u simpatičkim i parasimpatičkim živčanim aktivnostima, što dovodi do prekomjerne stimulacije znojnih žlijezda. Za adekvatno liječenje hiperhidroze koristi se antiperspirant s mnogo većom koncentracijom aluminijevih soli od komercijalno dostupnih proizvoda, injekcije botulinum toksina tipa A (Botox), iontoforeza, laserski zahvati i antikolinergički lijekovi.

Hiperhidroza, osim neugodnosti i potrebe za stalnim presvlačenjem odjeće i obuće u suhu, kod pojedinca može dovesti i do psihičke nelagode te manjka samopouzdanja.

Osim što znojenje, osobito prekomjerno, i razvoj neugodnog mirisa imaju velik utjecaj na samopouzdanje ljudi, mogu se smatrati znakom loše higijene te utjecati na prvi dojam o pojedincu.

Budući da ovaj sektor kozmetičke industrije ostvaruje velike godišnje prihode, postoji kontinuirani istraživački interes u području kozmetologije za razvoj lokalnih dezodoransa i antiperspiranata.

Što sadrže dezodoransi?

Mehanizam djelovanja dezodoransa temelji se na upotrebi antimikrobnih sredstava za inhibiciju rasta bakterija koje stvaraju tjelesne neugodne mirise. Parfemi, mirisi i eterična ulja koja se dodaju u formulaciju dezodoransa, služe maskiranju tjelesnog mirisa.

• Triklosan je jedno od najčešće korištenih antimikrobnih sredstava u dezodoransima zbog dobre stabilnosti i zbog toga bakterije koje proizvode neugodne mirise na njega ne razvijaju otpornost. Osim triklosana, utvrđeno je i da kvartarni amonijevi spojevi kao što su benzetonijev klorid, nosač dezodoransa propilen glikol i natrijev bikarbonat (soda bikarbona, NaHCO3) imaju antimikrobno djelovanje.
• Dezodorirajući stikovi često sadrže kombinacije sode bikarbone i eteričnih ulja, poput lavande, ružmarina, čajevca, limuna, metvice.
• Spojevi u dezodoransima poput limonena, linalola, eugenola, geraniola, heksilcinamaldehida često mogu biti deklarirani samo kao parfemi u proizvodima, a služe prikrivanju neugodnog mirisa.
• Cink karbonat i talk koji se dodaju ovim proizvodima služe za apsorbiranje neugodnog mirisa.

Treba imati na umu da potpuno suzbijanje ljudske prirodne mikroflore antimikrobnim spojevima potencijalno može dovesti do reakcija preosjetljivosti kože.

Što su  antiperspiranti i kako djeluju?

U antiperspirantima se koriste aluminijeve soli – aluminijev klorid, aluminijev klorohidrat, aluminijev bromid, aluminijev laktat.

Mehanizam djelovanja antiperspiranta je stvaranje gel čepova u porama znoja. To sprječava izlazak znoja na površinu kože, održava kožu suhom i eliminira izvor hrane za bakterije. Gel čep nastaje kao rezultat interakcije između aluminijevih soli i biomolekula u otopini znoja.

Aluminijev klorid u vodenoj otopini uveden je davne 1916. kao aktivni antiperspirant i još uvijek se smatra jednim od najučinkovitijih sastojaka antiperspiranta. Međutim, zbog kisele prirode aluminijevog klorida, on može uzrokovati iritaciju kože i oštećenje odjeće što je ograničilo njegovu upotrebu. Kasnije je na tržište uveden manje kiseli aktivni aluminijev klorohidrat (ACH) dobrog antibakterijskog i antigljivičnog djelovanja.

Trebamo li biti zabrinuti zbog aluminija?

Iako je potvrđene učinkovitosti kao antiperspirant s antibakterijskim učinkom, upotreba aluminij klorohidrata (ACH) i drugih anorganskih aluminijevih soli u kozmetici kod dijela potrošača izaziva zabrinutost zbog eventualne povezanosti aluminija s razvojem raka dojki, cisti dojki i Alzheimerove bolesti.

Ljudska populacija je stalno izložena aluminiju kroz različite oblike cjepiva, hranu, vodu te nije znanstveno dokazano da topikalna primjena aluminija, dakle, primjenom na kožu, ima kancerogeni učinak.

Globalni trend rasta interesa za korištenje prirodno dobivenih sastojaka kao što su biljni ekstrakti i eterična ulja u proizvodima za osobnu njegu, vidljiv je i u ovom segmentu kozmetičkih preparata. Naime, potrošači spojeve dobivene iz prirode često doživljavaju kao sigurniju i ekološki prihvatljiviju opciju od sintetičkih spojeva.