Što nas i kako boli: somatska, visceralna i neuropatska bol

Vjerojatno ne postoji osoba koja tijekom života nije osjetila bol u manjem i većem intenzitetu. S druge strane, nažalost, postoje osobe koje trpe od kroničnog bola i kojima je, uz sve napore multidisciplinarnog tima, teško naći odgovarajuću terapiju. Bol, dakle, može biti akutna (javlja se iznenada i traje kratko) te kronična (dugotrajna bol koja traje od tri do šest mjeseci i dulje).

Bol u mnogome može umanjiti kvalitetu života, ali i biti indikator težine bolesti. Tako ponekad govorimo o boli kao o petom vitalnom znaku (pored disanja, tlaka, pulsa i tjelesne temperature). S druge strane, jako je dobro što imamo osjećaj boli jer nas taj osjećaj štiti od oštećenja koja bi mogla nastati, posebice djelovanjem vanjskih faktora. Zamislite do kakvih bi oštećenja šake moglo doći ako biste ju prislonili na vrelu površinu, a da pri tome ne osjetite bol. Ili koliko bi sportaši naprezali svoje tijelo ako ih ne bi boljelo kod previše intenzivnih treninga.

Vrste boli prema patofiziološkoj osnovi

Osim podjele na akutnu i kroničnu bol, postoji podjela boli i prema patofiziološkoj osnovi. Tako postoji somatska bol, visceralna bol te neuropatska bol.

• Somatska (tjelesna) bol nastaje podražajem živčanih završetaka koji se zovu nociceptori i koji su uglavnom smješteni u lokomotornom sustavu (kosti, mišići, tetive, zglobovi i vezivno tkivo oko zglobova). Bol je uglavnom vrlo lako lokalizirati, uglavnom je vezana uz kretnje (povećava se), a u mirovanju se ublažava.
• Kada dođe do oštećenja unutarnjih organa ili njihovih ovojnica, govorimo o visceralnoj boli. Tu bol kontrolira dio živčanog sustava koji se zove simpatički živčani sustav. Može biti intenzivna, podmukla, a nije vezana za kretanje. Može biti duboka ili površinska. Ponekad se može projicirati u druge dijelove tijela. Tako bol koja se širi iz prsnog koša u bradu i lijevu ruku uglavnom sugerira na oštećenje srčanog mišića, odnosno postojanje angine pektoris ili infarkta. Bol koja je uglavnom lokalizirana ispod desnog rebrenog luka, a može se širiti prema desnom ramenu, upućuje na upalu žučnog mjehura. Bubrežni kamenci i infarkt crijeva mogu izazvati iznimno jaku visceralnu bol za koju su ponekad potrebni i opijati, ali i kirurška intervencija.
• Neuropatska bol je izazvana oštećenjem perifernih živaca. To je najneugodnija bol jer se vrlo teško tretira lijekovima, fizikalnim terapijama i drugim metodama. Najčešći uzrok neuropatske boli je dugotrajni neregulirani dijabetes melitus. Postoji i niz drugih uzroka kao što su virusne infekcije, kemoterapije, metaboličke i autoimune bolesti. Kod dijabetičara dolazi do takvog oštećenja perifernog živčanog sustava da, s jedne strane, ne osjete nikakvu bol, pa se javljaju kronične rane nakon ozljede koju pacijent nije osjetio, ili je prisutna hiperalgezija, odnosno pojačan odgovor na normalne bolne podražaje.

Intenzitet bola je različit, a prilično ovisi o osobi, okruženju u kojem se osoba nalazi. Tako neke osobe imaju vrlo visok prag bol i tek izuzetno velika oštećenja dovode do boli. S druge pak, strane postoje osobe koje imaju vrlo nizak prag boli tako da je nekada vrlo teško procijeniti osnovnu bolest koja je dovela do pojave boli.

Pravila liječenja boli

Kada je riječ o liječenju boli, postoji nekoliko pravila. Za suzbijanje boli se daju analgetici, a pored toga se mogu koristiti i fizikalna terapija te druge intervencije koje uglavnom provode specijalisti za liječenje boli.

Najčešće pravilo je piramida Svjetske zdravstvene organizacije gdje se za osnovno liječenje boli koristi paracetamol, pa zatim nesteroidni antireumatici. Nakon toga se počinju koristiti blagi opioidi te, najčešće u karcinomskoj boli, jaki opioidi.

Kronična bol je posebice teška za liječenje, a postoji i mogućnost razvoja ovisnosti o lijekovima. Zahvaljujući pridržavanju međunarodnih smjernica i dobroj organizaciji propisivanja i podizanja opioida, vrlo je mali broj onih koji su u Hrvatskoj o njima razvili ovisnost. To je uglavnom zato što takvu vrstu lijekova mogu na recept propisati samo liječnici obiteljske medicine (samostalno ili na prijedlog bolničkog specijalista). U Sjedinjenim Američkim Državama, ali i Zapadnoj Europi postoji epidemija ovisnosti o opioidnim analgeticima.

Najčešći analgetik koji se koristi za liječenje boli je nesteroidni antireumatik. Postoji nekoliko različitih, ali svi imaju isto djelovanje – sprečavaju sintezu prostaglandina. Mana im je što, uz djelovanje na „loše“ prostaglandine koji izazivaju upalu i bol, djeluju i na „dobre“ prostaglandine koji štite sluznicu želuca. Stoga se javljaju nuspojave poput žgaravice, nadutosti, ali i krvarenja iz želuca. Da bi se to spriječilo, pojedine osobe moraju uzimati lijekove koje zovemo inhibitori protonske pumpe. U nesteroidne antireumatike se ubrajaju diklofenak, naproksen i ibuprofen. Neki od njih se mogu koristiti i lokalno u obliku krema, kao i kod terapijskog ultrazvuka.

Bol ponekad može liječiti i osoba koja trpi tu bol (naprimjer glavobolja, bol u mišićima). Međutim, ako se ne zna uzrok boli, potrebno se javiti svom liječniku obiteljske medicine koji će na osnovu Vaših tegoba i eventualnih pretraga ustanoviti treba li Vam i koji lijek, te jesu li Vam potrebne konzultacije kod bolničkog specijaliste.