Što nam magnetska rezonanca može otkriti o žlijezdama? 

Magnetska rezonanca (MR) ima ključnu ulogu u nizu endokrinološki protokola obrade žlijezda s unutarnjim lučenjem. Međutim, da bi ona imala punu svrhu, neophodan preduvjet je endokrinološki pregled, naknadno dopunjen s ciljanim laboratorijskim pretragama, prvenstveno hormonima.

Temeljem vodećih simptoma i znakova nekog mogućeg poremećaja funkcije endokrinih žlijezda, bolesnik se upućuje na ciljanu laboratorijsku analizu hormona, iz čega možemo dobiti niz bitnih informacija o „izvoru problema“.

MR hipofize

Ako je glavobolja jedna od vodećih tegoba, osobito ako je frontalno lokalizirana (u prednjem dijelu) i popraćena određenim ispadima vidnog polja, nužno je učiniti MR hipofize. Među najčešćim bolestima hipofize su tumori hipofize koji su uglavnom benignog karaktera. Na temelju nalaza hormonalnog statusa i iz nekih kliničkih obilježja opisanih simptoma, procjenjuje se eventualna hormonalna aktivnost samog tumora. Hormonalna aktivnost tumora ovisi o hormonu koji se luči u suvišku, pa razlikujemo prolaktinome (zbog prekomjernog lučenja prolaktina), adrenokortikotropinome (prekomjerno lučenje ACTH), somatotropinome (prekomjerno lučenje hormona rasta), gonadotropinome (prekomjerno lučenje gonadotropinoma), a najrjeđi su tireotropinomi (prekomjerno lučenje TSH).

MR-om se opisuju veličina samog tumora, kao i odnos s okolnim strukturama u anatomskoj lokalizaciji koju nazivamo „turskim sedlom“. Najbitnije je, osim veličine tumora, procijeniti i njen odnos s optičkom hijazmom kroz koju prolaze vidni živci; ondje pritisak tumora može izazvati smetnje vida različitog stupnja i karaktera, uključujući i sljepoću. Sukladno veličini promjene na hipofizi, razlikujemo mikroadenome koji su veličine do 1 cm te makroadenome čiji promjer je veći od 1 cm. Uzevši u obzir ključne elemente kliničke slike, hormonalni status i MR hipofize, donosi se odluka o ciljanom liječenju.

Kod većine makroadenoma te većine hormonski aktivnih mikroadenoma, izbor liječenja je operacija, takozvana endoskopska transnazalna adenomektomija. Kod većine prolaktinoma, izbor liječenja nije neurokirurška operacija, već primjena lijekova.

Uloga MR-a hipofize je od velikog značaja i u postoperativnom praćenju. Ovisno o prisutnosti eventualnog ostatnog tumora u hipofizi, kao i o rezidualnoj hormonskoj aktivnosti, planira se nastavak liječenja koji uključuje primjenu gama noža, također moderne neurokirurške metode, kao i primjena nekih lijekova, ovisno o indikaciji.

Kod većine bolesti hipofize potrebno je dugoročno praćenje.

MR abdomena

Premda nešto rjeđe u primjeni pored također relevantnih slikovnih (kompjutorizirana tomografija/CT i scintigrafija) i endoskopskih metoda, i MR abdomena ima svoje mjesto u suvremenoj endokrinološkoj dijagnostici. U analizi najčešćih promjena na nadbubrežnim žlijezdama nešto češće se primjenjuje CT, no i MR ima svojih prednosti, prije svega zbog neusporedivo manje količine primljenog zračenja.

Definitivno najčešća promjena nadbubrežne žlijezde je adenom, benigni tumor koji ne pokazuje hormonske aktivnosti, a što je nužno objektivizirati odgovarajućim nalazima hormona. Među češćim benignim, ali hormonski aktivnim tumorima jest onaj koji luči previše kortizola i takvo stanje nazivamo Cushingov sindrom. Od ostalih bolesti za izdvojiti su aldosteronom, hormonski aktivni tumor koji prekomjerno luči aldosteron u sklopu primarnog aldosteronizma, obostrana hiperplazija nadbubrežnih žlijezda te feokromocitom koji može pokazivati i elemente maligniteta.

U sklopu endokrinološke procjene neuroendokrinih tumora od velike je važnosti i MR (abdomena, zdjelice, jetre, toraksa), prema čemu se i planira daljnje liječenje i praćenje.

Zaključno

Dijagnostička obrada, a sukladno tome i daljnje ciljano liječenje, izravno ovise o provođenju odgovarajuće slikovne dijagnostike, pri čemu MR ima veliku važnost i uobičajen je postupak u okviru obrade niza endokrinoloških stanja.

Takva preciznost dijagnostike omogućila je razvoj niza manje invazivnih modaliteta kirurškog liječenja, što izravno donosi dobrobit pacijentu u vidu bržeg oporavka i značajno manje vjerojatnosti javljanja uobičajenih komplikacija koje su pratile klasične pristupe kirurškog liječenja.

Osim u samoj dijagnostici, MR je važan i zbog dugoročnog praćenja; naime, većina spomenutih bolesti zahtijeva dugoročno, pa i doživotno praćenje.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.