Što moramo znati o Hodgkinovoj bolesti

Hodgkinov limfom (Hodgkinova bolest) je vrsta limfoma koja se razlikuje od drugih nalazom posebne vrste stanica raka zvanih ReedSternbergove stanice koje imaju pod mikroskopom osobit izgled.

Bolest je češća u muškaraca nego u žena; na svake dvije žene obole oko tri muškarca. Hodgkinova bolest može se razviti u svakoj životnoj dobi, ali se rijetko javi prije 10. godine. Najčešće se javlja u dobi između 15. i 34. godine te u onih starijih od 60. Uzrok je nepoznat, premda neki stručnjaci sumnjaju na virus, kao što je Epstein-Barrov virus. Međutim, čini se da bolest nije zarazna.

Simptomi Hodgkinove bolesti

Hodgkinova bolest se obično otkriva kada osoba ima povećani limfni čvor, najčešće na vratu, ali katkada pod pazuhom ili na preponi. Premda obično bezbolan, povećani čvor može biti bolan nekoliko sati nakon što osoba popije velike količine alkohola.

Katkada se povećani limfni čvorovi, koji su obično bezbolni, neočekivano nađu duboko unutar prsnog koša ili trbuha, a otkrivaju se rendgenskim snimanjem ili prilikom kompjutorizirane tomografije koja se obavlja iz drugih razloga.

Kod Hodgkinove bolesti, uz povećane limfne čvorove, katkada su prisutni dodatni simptomi kao što su: povišena temperatura, noćno znojenje i gubitak težine.

Iz nepoznatih razloga koža može jako svrbjeti. Neki ljudi imaju PelEbsteinovu vrućicu, neobičan oblik visoke temperature tijekom nekoliko dana koja se izmjenjuje s normalnom temperaturom ili onom ispod normale danima ili tjednima. Mogu se razviti drugi simptomi ovisno o tome gdje stanice limfoma rastu. Osoba može biti bez simptoma ili imati samo neke od tih simptoma.

Postavljanje dijagnoze

Pri Hodgkinovoj se bolesti limfni čvorovi obično povećavaju polako i bezbolno bez očite infekcije. Naglo povećanje limfnih čvorova, koje se može pojaviti kada se osoba prehladi ili ima infekciju, nije tipično za Hodgkinovu bolest. Ako su limfni čvorovi povećani dulje od tjedan dana, liječnik mora posumnjati na Hodgkinovu bolest, naročito ako osoba ima i povišenu temperaturu, noćno znojenje i gubitak težine.

Nenormalnosti glede broja krvnih stanica i druge krvne pretrage mogu pružiti podupirući dokaz, ali za postavljanje dijagnoze liječnik mora napraviti biopsiju zahvaćenog limfnog čvora da vidi jesu li prisutne ReedSternbergove stanice.

Vrsta biopsije ovisi o tome koji je čvor povećan i koliko je tkiva potrebno da dijagnoza bude sigurna. Liječnik mora uzeti dosta tkiva da može razlikovati Hodgkinovu bolest od drugih bolesti koje mogu uzrokovati povećanje limfnog čvora, uključujući ne-Hodgkinov limfom, druge vrste raka sa sličnim simptomima, infekcijsku mononukleozu, toksoplazmozu, citomegalovirusnu bolest, leukemiju, sarkoidozu, tuberkulozu i AIDS.

Kada je povećani limfni čvor blizu površine vrata, može se napraviti biopsija iglom. Pri tom se postupku anestezira područje kože te iglom i štrcaljkom uzme mali komadić čvora. Ako se takvom vrstom biopsije ne osigura dovoljno tkiva za dijagnozu i klasifikaciju Hodgkinove bolesti, mora se učiniti mali rez i uzeti veći komad limfnoga čvora. Kada limfni čvor nije blizu površine―na primjer, kada je duboko u prsnom košu―kirurški zahvat mora biti složeniji.

Liječenje

Prije nego se započne s liječenjem, liječnici moraju utvrditi proširenost limfoma, odnosno odrediti stadij bolesti. Površinskim pregledom može se otkriti samo jedan povećani limfni čvor, ali se postupcima za određivanje proširenosti (stadija) bolesti može otkriti kako je bolest znatno uznapredovala (sakrivena ili okultna bolest). Bolest se dijeli u četiri stadija prema opsegu proširenosti i simptomima. Izbor liječenja i prognoza temeljeni su na stadiju. Izgledi da se bolest potpuno izliječi izvrsni su za ljude koji imaju I, II ili III stadij bolesti i bolji su za 50% od slučajeva u IV stadiju.

Dva učinkovita liječenja Hodgkinove bolesti su radioterapija (zračenje) i kemoterapija. Jednim ili s oba načina liječenja može se izliječiti većinu ljudi koji imaju Hodgkinovu bolest.

Sama terapija zračenjem izliječi oko 90% ljudi s I ili II stadijem bolesti. Liječenje se obično daje ambulantno ciklusom od oko 4 ili 5 tjedana. Zračenje se usmjerava na zahvaćeno područje i okolne limfne čvorove. Jako povećani limfni čvorovi u prsnom košu liječe se zračenjem kojem obično prethodi ili ga slijedi kemoterapija. S tim dvostrukim pristupom izliječi se 85% ljudi.

Liječenje III stadija bolesti različito je s obzirom na situaciju. Kada osoba nema simptoma, katkada je dovoljno samo liječenje zračenjem. Međutim, izliječi se samo 65% do 75% takvih ljudi. Uključivanje kemoterapije povećava vjerojatnost izlječenja na 75% do 80% ljudi. Kada osoba ima simptome osim povećanih limfnih čvorova, rabi se kemoterapija sa zračenjem ili bez njega. Za takve ljude, stope izlječenja kreću se od 70% do 80%.

U IV stadiju bolesti, koristi se kombinacija kemoterapijskih lijekova. Odluka o primjeni kemoterapije u liječenju Hodgkinove bolesti je teška i za bolesnika i za liječnika. Premda se kemoterapijom znatno povećava vjerojatnost izlječenja, nuspojave mogu biti ozbiljne. Lijekovi mogu uzrokovati prolazni ili trajni sterilitet, povećani rizik od infekcije i prolazni gubitak kose. U nekih se ljudi razvije leukemija i drugi oblici raka 5 do 10 ili čak više godina nakon liječenja bilo kemoterapijom ili zračenjem, a taj je broj još veći u ljudi koji su bili liječeni s obje terapije.

Osoba kojoj se stanje ne poboljšava nakon zračenja ili kemoterapije ili kojoj se stanje poboljša, ali nakon toga unutar 6 do 9 mjeseci dobije recidiv, ima manju vjerojatnost za dugotrajno preživljenje nego osoba koja ima recidiv 1 godinu ili više nakon početnog liječenja. Daljnja kemoterapija kombinirana s velikim dozama zračenja i presađivanje koštane srži ili matičnih stanica može još uvijek koristiti nekim ljudima. Velike doze kemoterapije kombinirane s presađivanjem koštane srži nose veliku opasnost od vrlo jake infekcije koja može biti smrtna; međutim, oko 20% do 40% ljudi koji se podvrgnu presađivanju koštane srži oslobodi se Hodgkinove bolesti za 3 godine ili više i mogu se izliječiti. Najbolji se rezultati postižu u ljudi koji imaju manje od 55 godina i koji inače imaju dobro zdravlje.

Detaljnije informacije o Hodgkinovoj bolesti potražite na stranici Onkologija.hr.