Što kada herpes ostavi bol? Za liječenje je potrebno puno strpljenja

Herpes zoster je bolest koja nastaje aktivacijom virusa varicella zoster, a koji izaziva i bolest vodene kozice. Kod nekih ljudi dolazi do zadržavanja tog virusa u ganglijima (nakupinama živčanih stanica) kralježničnih i moždanih živaca. Aktivacijom virusa dolazi do pojave herpes zostera.

Herpes zoster se manifestira pojavom boli koja može trajati i nekoliko dana prije pojave osipa te je u tom periodu vrlo teško dijagnosticirati bolest. Također dolazi do pojave osipa u obliku mjehurića koji su okruženi crvenilom. Karakteristično je da se osip javlja samo na jednoj polovini tijela.

Nastankom osipa dijagnoza se vrlo jednostavno postavlja i tada započinjemo s liječenjem, ne samo virusne infekcije, već i osipa te boli.

Virusna infekcija se liječi antiviralnim lijekovima. Koža se mora održavati čistom, a bol se ublažava nizom lijekova protiv bolova. Bol varira od čovjeka do čovjeka, tako da neki pacijenti uopće ne zahtijevaju terapiju boli, dok se drugi vrlo teško nose s boli unatoč punoj analgetskoj terapiji.

Još uvijek se ne zna zašto dolazi do aktivacije virusa te pojave herpes zostera, iako je, u rijetkim slučajevima, pojava herpes zostera povezana s padom imuniteta.

Bol može potrajati i godinama

Bol se sve češće spominje kao peti vitalni znak (pored disanja, pulsa, tlaka i temperature) te u pojavi herpes zostera kod pojedinaca izaziva velike probleme. Kao što smo već spomenuli, tijekom bolesti pojedinci različito doživljavaju bol. Kod otprilike 10% ljudi se javlja postherpetična bol, koja može trajati od jedan do tri mjeseca, a kod rijetkih slučajeva i dulje, godinu dana, pa čak i desetak godina.

Bol se javlja duž zahvaćenog živca, najčešće kod osoba starijih od 50 godina. Dolazi do osjetljivosti pri dodiru s odjećom, svrbeža, utrnulosti, a vrlo rijetko do slabosti mišića ili paralize.

Bol može biti stalna ili povremena. Može je izazvati promjena vanjske temperature, a javlja se uglavnom noću. Nekada je toliko jaka da može onesposobiti osobu.

Lijekovi, flasteri, TENS…

Nažalost, ponekad je borba s postherpetičnom boli vrlo dugotrajan i mukotrpan proces gdje je potrebna suradnja pacijenta, obiteljskog liječnika, a u težim slučajevima i neurologa ili anesteziologa u ambulanti za liječenje boli.

Liječenje boli može započeti s nesteroidnim antireumaticima (diklofenak, ibuprofen, ketoprofen…). U tom slučaju je potrebno voditi računa i o zaštiti želučane sluznice jer su pojedinim pacijentima potrebne veće doze tih lijekova.

Potrebno je izbjegavati korištenje metamizola jer može dovesti do vrlo ozbiljnih nuspojava. U slučaju da nesteroidni antireumatici ne pomažu, može se pokušati s kombinacijom paracetamola i tramadola ili svakog lijeka pojedinačno. Kod uporabe tramadola može doći do poremećaja pražnjenja crijeva (zatvor), ali i do vrtoglavice, tako da je potrebno pažljivo doziranje.

Lijekovi za liječenje depresije također mogu biti od pomoći. No bitno je naglasiti da je takvim lijekovima potrebno oko dva tjedna da dosegnu svoje puno djelovanje.

Na hrvatskom tržištu postoje i flasteri koji sadrže lidokain (lokalni anestetik) koji se može postavljati na mjesto zahvaćeno boli (može ga propisati i liječnik obiteljske medicine).

U nekim slučajevima pomaže i TENS (transkutana električna stimulacija živaca). Pojedini liječnici obiteljske medicine imaju TENS pa ova terapija može vrlo brzo započeti u njihovim ambulantama.

Posljedice i prevencija postherpetičnog bola

Postherpetična bol koja dugo traje može dovesti do pojave depresije, poremećaja spavanja, gubitka apetita i smanjenja koncentracije.

Može se djelomično prevenirati ranom uporabom antiviralnih lijekova. Stoga se kod pojave osipa treba čim prije javiti liječniku da bi se započela odgovarajuća terapija. U Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama se preporučuje cijepljenje protiv virusa varicella zostera, koje kod nas još uvijek nije u širokoj uporabi.

U zaključku bih još jednom naglasila da je kod liječenja postherpetične boli potrebno dosta strpljenja i suradnje kako s obiteljskim liječnikom tako i s drugim članovima tima koji sudjeluju u liječenju ovog povremeno vrlo kompleksnog problema koji pojedinim ljudima uvelike smanjuje kvalitetu života.